DogađajiRadoznala Lola

Misli globalno, piški lokalno – u kadu!

tekst: Redakcija

Možda neko osjeća adrenalin, oslobađanje ili užitak piškeći tokom tuširanja, ali sve to nije dovoljan razlog da to postane svačija praksa. Spasavanje planete, zato, jeste.

Okej, ovo zvuči čudno i možda vam nije lako da shvatite zašto Lola ovo uopšte savjetuje pa, zato, hajde da prođemo kroz to bez asocijacija i emocija, već čisto matematički.

Svaki put kada piškite, logično, morate da pustite vodu. I dok prljave, smeđe loptice zahtijevaju prilične količine vode kako bi otplovile u podzemni svijet koji baš ne želimo da vizualizujemo, urin jedva da treba više od početnih kapi nakon što voda krene iz vodokotlića. Iako neki toaleti imaju opciju da se ovaj mali vodopad zaustavi na pola, većina njih ne nudi tu mogućnost, a to znači jako mnogo bespotrebno potrošene vode.

Portrait of woman taking showerU prosjeku, puštanje vode na jednoj modernoj vece šolji odnese šest litara vode, a svaka odrasla osoba, u prosjeku, piški sedam puta tokom dvadeset i četiti sata. To bi, praktično, značilo da dnevno četrdeset i dvije litre vode proleti bez razloga. Ako nastavimo s ovom računicom, doćićemo do skoro 15.330 litara vode prolivene za godinu dana iz vodokotlića u onaj pomenuti donji svijet. Bespotrebno.

Samo za jednu državu poput SAD-a, koja broji 319 miliona stanovnika, ovo bi značilo da oko skoro pet bilijardi litara vode godišnje “nestane” samo zbog urina. Poređenja radi, to je kao da ispustite vodu iz 1,97 miliona olimpijskih bazena svake godine.

tušE, sad, ako biste piškili dok se tuširate, ova cifra bi drastično pala. Pretpostavimo da ovo znači da sada umjesto sedam, piškite šest puta dnevno u vece šolju. Ovo bi na godišnjem nivou doprinijelo uštedi 2.190 litara vode i to samo zahvaljujući jednoj osobi. Ako bi tako radio svaki čovjek na planeti, to bi na primjeru navedenih SAD značilo uštedu 699 litara svake godine.

Iako ćete nakon čitanja ovog teksta pomisliti – pa mi živimo na prostoru gdje vode ima viška, razmislite samo malo. Ovim tempom u kojem vodu ne zatvaramo kad peremo zube, kad zalijevamo bašte i vrtove i tako dalje ni voda oko nas neće dugo izdržati. Zato je bolje spriječiti, nego ostati žedan.

Zahvaljujući kimatskim promjenama i neefikasnom korištenju pitke vode i izvora, zalihe vode širom svijeta se smanjuju. U pojedinim zemljama se već nalaze na kritičnom nivou. A sve ove promjene i posljedice koje trpimo su tu “zahvaljujući” čovjeku i ljudskom djelovanju. Zato, kontraudarac ne bi bio na odmet. Pa makar to značilo i da nekada piškite dok se tuširate.

Zatvori reklamu