AktivizamHrabra Lola

Maja Gasal Vražalica: Odvažite se i pokažite da nismo samo ljepši, već jači i odgovorniji pol!

Maja Gasal Vražalica je zastupnica u parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, članica Demokratske fronte. Aktivistica, feministica, majka, supruga i uspješna žena. Profesorica njemačkog jezika i književnosti. Čini se da postiže sve pa nam se ideja o inspirativnom razgovoru činila odličnom….

Sara Velaga

Maja Gasal Vražalica je zastupnica u parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, članica Demokratske fronte. Aktivistica, feministica, majka, supruga i uspješna žena. Profesorica njemačkog jezika i književnosti. Čini se da postiže sve pa nam se ideja o inspirativnom razgovoru činila odličnom. U nastavku vam donosimo intervju sa ženom koja inspiriše, motiviše i navodi sve nas da shvatimo kako su jedine granice koje imamo one koje smo sebi sami postavili u glavi.

Žene u politici. Rijetka vrsta koja povremeno učestvuje u donošenju odluka ili korak do ravnopravnosti? Maja ističe kako su najbrojnija manjina u BiH, koja se rjeđe nego muškarci odluči na politički angažman. A onda, kad se i odluči, rjeđe dobije priliku za učestvovanje u donošenju odluka. Njena odluka za politički angažman nije bila bazirana na tome da zadovolji statistiku već je bila proizvod nezadovoljstva cjelokupnom društveno-političkom situacijom.

Nije dovoljno sjediti ispred malih ekrana ili displaya i ispoljavati svoje nezadovoljstvo, jer nažalost nema efekta. Iako se tu i tamo pojave istomišljenici/e, opet se sve svede samo na aktivnost i hrabrost pokazanu na društvenim mrežama, nekad potpisana vlastitim imenom, češće izmišljenim identitetom.

Smatra da dok se mi tako aktivno dopisujemo, objavljujemo svoje nezadovoljstvo, tražeći slamku spasa, neko tamo u naše ime vodi u propast ne samo nas već i onih koji još nisu ni rođeni. Vjeruje da je za promjene potrebno uključiti se u društveno-politički proces i stvarati novu političku kulturu na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni, pokazati da može drugačije, vratiti politiku na njenu osnovnu djelatnost, a ta je da bude servis građanima/kama.

“Međutim, to podrazumijeva i preuzimanje velike odgovornosti i u startu ste izloženi borbi sa vjetrenjačama”, naglašava Maja, jer partije koje vladaju posljednje dvije i po decenije ne žele mijenjati ama baš ništa što bi ugrozilo njihov vlastiti interes. Uz sve to, kao žena koja pokušava da, u još uvijek tradicionalno patrijarhalnom društvu, radi “muški posao” koji njima pripada po rođenju, morate ulagati puno više rada i truda, jer sve su oči uprte u smjeru žena koje, kao trebaju, da stalno dokazuju da su sposobne da rade čak i bolje i odgovornije od svojih kolega političara. Kod žena se uvijek postavlja pitanje da li one to mogu, da li posjeduju kvalitet, znanje i kompetencije dok kod muškarca to nitko ne dovodi u pitanje, jer biće da lanac DNK muškaraca sadrži urođeni gen koji se zove kvalitet, samo još nije dokazan.

U Demokratskoj fronti od samog osnivanja vodilo se računa o polnoj zastupljenosti. Maja ne voli reći da je zadovljna bilo čime, jer smatra da uvijek može bolje i tome treba težiti. Ta težnja je potiče da radi više, bolje i, u konačnici, da ide u korak sa vremenom. Smatra da u Demokratskoj fronti niko nije diskriminisan na bilo koji način, ali još uvijek nedostaje jedna ujednačena sinergija žena u Demokratskoj fronti koje će jasno artikulisati stavove u organima stranke.

Misli da nijedan muškarac ne koči nijednu ženu u Demokratskoj fronti da preuzmu uloge i odgovornost koje su im dodijeljene ili povjerene samim funkcijama već je problem duboko ukorijenjen u samim ženama, a to nas opet vraća na društvenu zajednicu u cjelini, patrijarhat, tradiciju, religiju, predrasude i slično.

Trebaće još vremena da se žene u političkim partijama odvaže i svaka za sebe otkloni sve lične barijere koje ih sputavaju da ravnopravno učestvuju u donošenju odluka.

“Put od patrijarhata ka ravnopravnosti počinje sa obrazovnim sistemom”, naglašava Maja, ali dodaje kako on ne daje ni naznake da će u tom pogledu još narednih, ko zna koliko godina, preduzeti bilo šta. Dodaje kako se na taj način od djetinjstva stvara slika da je mamina zona kretanja kuhinja, dok tata izlazi iz stana, odlazi na posao, privređuje i na posljetku ima slobodno vrijeme koje koristi za čitanje novina, gledanje utakmice i slično.

Mi se još uvijek bavimo posljedicama, a o uzroku se tu i tamo priča, ali rijetko šta poduzima. Posljedica je da mi nemamo ravnopravno društvo, da smo diskriminirani po više osnova.

Smatra da ćemo se baviti posljedicama, sve dok nijedan nastavni predmet po nastavnom planu i programu ne nudi sadržaje o rodnoj ravnopravnosti, dok nastavni predmet vjeronauka odgaja i obrazuje na način da djeca i dalje rastu u ubjeđenju da se zna ko je u kući gazda, koja je to uloga muškaraca, a koja žene te da je žena ta koja mora da šuti, trpi i prilagođava se superiornom muškom polu.

Kao vodeće probleme žena, naglašava podzastupljenost u skoro svakom segmentu društva. A dodaje kako je jedini segment u kojem su zastupljenije – biro za zapošljavanje. Mišljenja je da bi žene mogle ravnopravno učestvovati u društvu, one moraju imati jednake startne pozicije kao i muškarci. Kada se za isto radno mjesto prijave žena i muškarac, poslodavci se prije odlučuju za muškarca, jer žena će postati majka, a ako već jeste majka češće će izbivati sa posla kao da je u bračnoj zajednici samo majka roditelj, kao da se sve to ne tiče i muškarca, ali to je opet ona naša tradicionalna percepcija o rodnim ulogama u društvu.

Biti majka, supruga i poslovna žena predstavlja ogroman izazov. Zanimalo nas je kako usklađuje obaveze i osjeća li da žrtvuje jedno radi drugog?

“Moje obaveze i osjećaji nisu ništa drugačiji od bilo koje druge žene, supruge, majke. Hvala Vam na ovom pitanju, jer ovo pitanje mi daje mogućnost da spomenem sve one žene, supruge, majke koje su nezaposlene, koje su domaćice, odgajateljice, junakinje, a koje za svoj rad koji one zasigurno rade s ljubavlju nisu ravnopravne članice bosanskohercegovačkog društva. Dakle, one nemaju pravo izbora niti ih ko pita da li žele biti domaćice ili žene koja će kućne i porodične obaveze uskladiti sa svojom ličnom profesionalnom karijerom.”

Vjeruje da je patrijarhat prouzrokovao prisilu izbora između karijere i majčinstva. Jer smatra da kada bismo izračunali koliko bi koštalo sve to što su žene domaćice preuzele na sebe došli bismo do jedne solidne sume od 1.000 KM pa čak i više za mjesečno izdavanje iz kućnog budžeta nekoj trećoj osobi koja bi bila angažovana da obavlja sve to, ukoliko bi se žena, supruga, majka odlučila da nastavi sa svojom karijerom, poslovnim angažmanom i sa ravnopravnim položajem u društvu.

Ona ne radi i ne žrtvuje se ništa manje ni više nego bilo koja druga žena, majka, supruga. Naglašava da za profesionalni angažman žene u bilo kojoj oblasti treba imati jaku podršku partnera/ice i porodice. Njen suprug i sin velika su joj podrška i trudi se profesionalne živote uskladiti sa porodičnim, što im nekad uspije, a nekad ne.

Kao učesnica Akademije ravnopravnosti koju su organizirali Fondacija Friedrich Ebert i Sarajevski otvoreni centar dodatno se edukovala o temi ravnopravnosti. Bila je jedna od polaznica prve generacije i u toj prvoj generaciji bila su samo dvojica muškaraca, ali već u drugoj je bio skoro pa jednak broj muškaraca i žena što je prema njenim riječima pokazatelj da se bližimo tome da temu ravnopravnost polova posmatramo ne kao žensku već kao društvenu temu i da o toj temi ne pričaju samo žene već i muškarci. “Ravnopravnost se uči kao i sve ostalo u životu. Neko vam ponudi smjernice, informacije, mjere i moguća rješenja, a na svakoj/om  pojedinki/cu je da se dodatno posveti toj oblasti i razjasni sam sebi nejasnoće koje se pojave”, dodaje Maja.

Kao odgovor na pitanje, kada će naše društvo konačno postati ravnopravno, odgovara:”Na dobrom smo putu, ali će trebati još vremena i jako puno truda uložiti da i muškarci shvate da ovo nije samo pitanje žena u društvu, već društveno pitanje po kojem se mjeri da li je neko društvo ravnopravno, demokratsko i da li počiva na zdravim osnovama. Jako je bitno da se i muškarci polako uključuju u sudjelovanje na seminarima, radionicama na ovu temu i mislim da će ih u budućnosti biti i više koji će zagovarati ravnopravnost.”

Gasal

 

Cilj Evropskog parlamenta je 40% žena u parlamentima. Međutim, u BiH taj procenat iznosi 20%. Kada i kako konačno ispuniti normu?

“U Zastupničkom domu PS BIH imamo devet zastupnica i od tih devet zastupnica samo nas četiri smo glasale za Zakon o izmjeni i dopuni zakona o Vijeću ministara kojim bi se u narednim sazivima Vijeća ministara osiguralo ravnopravno učešće manje zastupljenog spola u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova BiH. To mene dovodi do razmišljanja, da nas je možda i 40% u ZD PS BIH koliko nas bi bilo za unapređenje položaja žena, jer se u zadnje vrijeme pokazuje da za neke teme koje se tiču ravnopravnosti prije pronalazimo podršku kod kolega nego kolegica.

Primjetan je i manjak solidarnosti među ženama, naglašava, a plastičan primjer toga je Klub parlamentarki u PS FBiH. “Dakle, taj klub okuplja žene parlamentarke iz svih parlametarnih stranaka u PS FBiH. Umjesto da su one pokazale kako se politika može voditi i na drugačiji, bolji način, da stvore klimu i svojim primjerom pokažu kako to izgleda kada bi bilo više žena u politici, na pozicijama odlučivanja i slično, one su se formirale na način da se jasno zna ko je pozicija, a ko opozicija, kao što je to jasno i u svim parlamentarnim skupštinama.”

Prema njenom mišljenu pokazale su da je separatisanje po polu, unutar zakonodavnih organa, možda bila dobra ideja, ali je otišla u pogrešnom smjeru i preslikan je obrazac djelovanja i vođenja politike na muški način, a za to se mnoge prije nas pa ni neke od nas nismo zalagle.

Potrebno je više pričati o porodiljnim naknadama, položaju porodilja i trudnica. Prema njenim riječima, ne možemo samo pričati o etno-nacionalnim vitalnim interesima, o referendumima, EU integracijama kad se opet postavlja pitanje kome sve to, ako više niko ni ne rađa, jer je teritorijalna diskriminacija porodilja i novorođenčadi takva, da se niko više ne usuđuje rađati više od jednog djeteta.

Porodiljna naknada se svela na privilegiju, a ne na pravo.

Maja Gasal V.

Zahvaljujući Udruženju Žene ženama, pokrenula se inicijativa koja ovu temu vraćanja porodiljne naknade na pravo drži živom i u kontinuitetu podsjeća sve nas da moramo ženama, majkama, porodiljama vratiti dostojanstvo te ukinuti svaki oblik diskriminacije porodilja i novorođenčadi, jer se postavlja pitanje zašto neko dijete zbog neisplaćivanja porodiljne naknade njegovoj majci mora odrastati na grizu i vodi, jer mu njegova mama ne može priuštiti baby hranu, dok neko drugo novorođenče ima privilegiju da bude drugačije tretirano.

Aktuelno i privatno pitanje o pravu na abortus postalo je, čini se, briga države. Zanimalo nas je šta ona o tome misli:

“Moje tijelo, moj izbor. Svaka osoba treba da ima pravo na izbor, da sama odluči šta će u datom trenutku poduzeti. Dakle, vraćamo se na pravo izbora. Kontroliranje privatne sfere od strane države je vraćanje unazad i o kojoj demokratiji bismo onda govorili.”

Upotreba rodno osjetljivog jezika je važna, jer kod nas je sasvim normalno i uobičajeno da recimo u Parlamentarnoj skupštini BiH kada oslovljavaju žene sa zastupnik/poslanik Gasal-Vražalica, a kad biste se kolegi obratili sa zastupnica/poslanica mislim da bi se pozvali na kodeks i prozvali na vrijeđanje. Emancipacijom u našem društvu promijenilo se samo to da su naše žene dobile još dodatne obaveze. Dakle i dalje su stub kuće, ali i zaposlene žene koje u svom radnom okruženju, nažalost, rijetko budu na rukovodećim pozicijama, ali rade jako odgovorne poslove u sjeni, a njihovim radom se kiti muškarac koji je na rukovodećoj poziciji. Dakle, mnogo toga još uvijek je na našim plećima.

Najvažnija životna lekcija koju je naučila od svojih roditelja, a želi je prenijeli na svoju djecu je: “Budi poštena, odgovorna i nemoj da se crvenim zbog tebe. Naši roditelji su svojim poštenim radom i načinom kako su nas odgajali u nas usadili prave i osnovne životne vrijednosti. Ono što želim i što ću prenijeti na svoje dijete jeste da ne čini nikome ono, što on sam ne bi volio da drugi njemu čine.”

Ženama za kraj poručuje:

Odvažite se i pokažite da nismo samo ljepši, već jači i odgovorniji spol.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije