PorodicaPraktična Lola

A kakvu muziku sluša tvoje dijete?

tekst: Redakcija

“A šta ti slušaš?“, pitali su Vuka zbunjeni gosti dok su mi pomagali da ubijedim dijete da se vrati u salu iz koje je pobjegao glavom bez obzira. Da, zaboravih reći da smo bili na svadbi.

muzika

S obzirom na to da se kompromisom rješava sve u životu, takav jedan kompromis je i muzika na svadbama, u želji da se ispoštuje ukus većine. I to je OK. Ali nije to tema, već situacija (meni komična) u koju me je doveo moj sin Vuk. Na svadbi su u jednom momentu počeli svirati narodnjake, naravno, a Vuk je momentalno izašao napolje i nakon mog insistiranja da se vrati unutra počeo neutješno plakati. „Ali mama, zašto je A morala da naruči narodnjake? Ja ne volim narodnjake.“ Kroz suze je objašnjavao prisutnima da on to ne sluša. Začuđeni su ga pitali, „A šta ti slušaš?“, i zar je moguće da šestogodišnjak ima izgrađen muzički ukus. I ovde počinje naša priča.

A šta vi slušate? Šta slušaju vaša djeca? Koliko zapravo brinemo o tome i da li uopšte brinemo kakva muzika stimuliše rad mozga naše djece? Kakve riječi pamte? Koje pokrete tijela stiču slušajući muziku koju im serviramo. Djeca nam vjeruju pa će raditi sve po uzoru na nas, svoje roditelje. Ono što se sluša u kući i dijete će prihvatiti i na osnovu toga dalje graditi svoj ukus. Koliko im ponudimo toliko će i „rasti“. Sad će neko reći čemu uopšte diskusija na temu šta dijete sluša. Prepustiti se slučaju i slušati neki od muzičkih kanala koje nudi kablovska, pustiti i redom, šta bude? Ja se ne bih odlučila na tu varijantu, ipak bih da proberem i pustim dobru i kvalitetnu muziku. Ali i to neko može sporiti.

hand-microphone-mic-hold

Muzika je jedan od jako bitnih stimulansa za dobar i pravilan razvoj djeteta, kako psihomotoričkih vještina, tako i intelektualnih, socijalnih i emocionalnih. Muzika se uglavnom percipira kroz zabavu, ali muzika je svakako više od toga i utiče na naše mišljenje i ponašanje. U prilog tome idu obrasci ponašanja, oblačenja, interesovanja i identifikacija sa određenim skupinama koje poštuju i slušaju određeni žanr pa lako prepoznajemo rokere, pankere, narodnjake, repere pa i one iz umjetničkih krugova. Budite sigurni da će muzika koju vaše dijete sluša, uveliko oblikovati njegov način ponašanja i mišljenja. Negdje sam pročitala da je muzika jedina aktivnost koja stimuliše, aktivira i koristi čitav mozak. Ako već znamo da je to tako, zašto odmah ne krenemo sa korištenjem istog?

Ali prije nego krenemo da ga koristimo moramo znati da ne može baš svaka muzika da bude tako djelotvorna. Koliko je važno da vodimo računa o tijelu, toliko je važno da njegujemo sebe iznutra. Muzika oplemenjuje, a njene blagodeti su mnogobrojne. Majke sa malom djecom koriste muziku da bi umirile svoju bebu, oni malo stariji uz muziku i pjesmice razvijaju govor, razvijaju osjećaj za ritam, usavršavaju koordinaciju pokreta, memoriju ili sposobnost slušanja, a nama starijima može biti prava terapija. Učeći ritam i notne vrijednosti uče i matematičke operacije, tako da muzika trenira mozak za više nivoe razmišljanja. Ako puštate svojoj djeci muziku koja se više gleda nego sluša, muziku koja nije nekog naročitog umjetnčkog kvaliteta (ne mislim samo na umjetničku muziku), uskraćujete ga za sve gore navedeno. Zajedničko muziciranje ili ono individualno, djetetu pomaže da na lakši način izrazi svoje emocije kao i da razvija samopouzdanje, ali i intelekt, što sam već spominjala. Sviranje nekog instrumenta koji aktivno koristi obje ruke ili noge, kao što su klavir, harfa ili bubanj (prvo mi pade na pamet), povećava interakciju između obje moždane hemisfere, što je od velikog značaja. Zamislite da u isto vrijeme pišete i lijevom i desnom rukom dvije različite riječi. Svirajući klavir ili, na primjer, bubanj, ruke sviraju potpuno različite melodijske i, ono što je još važnije za ovu priču, potpuno različite ritmičke obrasce. Moj prijedlog je da napravite zvečke ili ih kupite, kupite nešto od Orfovog instrumentarija, metalofon, na primjer. Pustite ih neka prave buku, neka slušaju muziku koja odgovara njihovom uzrastu iako to nije uvijek moguće.

Moj šestogodišnji sin s početka priče, pored neizbježnih dječijih pjesmica, sluša i klasičnu muziku (dok sam imala probe operete, bio je na probama i vidno uživao, isto je i kad spremam neki koncert), ali i Dubiozu Kolektiv, Kiss, Foo Fighters, Sopot, Irie Fm, Gobline, Balaševića… Vjerovatno zato što se to kod nas u kući sluša… Odvedite dijete na koncert klasične muzike u Banski dvor, odvedite na Demofest (kupite čepiće za uši, za svaki slučaj), uhvatite i zamolite nekog od muzičara da svoj instrument pokaže djetetu, sigurna sam da vas neće odbiti.

Učite ih da slušaju muziku. Možda budu bolje čuli i vas. A sada vi čujte šta moj Vuk ima da kaže:

Iskustveno,

vokalni pedagog Maja Manojlović – MaMa VOX

Zatvori reklamu