PorodicaPraktična Lola

Tri načina da prepoznate lažno vino

tekst: Redakcija

Ako se u vina ne razumijete, vinima se onda i ne bavite. Ako vino volite da pijete, toga se i držite.

Milioni ljudi vole i piju vino, ali koliko njih zna šta pije? Ovo pitanje se posebno nameće u situacijama kad shvatite da neka boca vina košta pola miliona dolara – a šta ako nije originalno? Možda nikad niste ni pomislili da vino može da se “kopira”, ali može i taj trend se razvija takvom brzinom da su kolekcionari skupocjenih vina primorani da zapošljavaju stručnjake za provjeru autentičnosti. Proces pravljenja i skladištenja vina je nauka, ali i ljubav prema dobrom gutljaju pa zato i ne čudi činjenica da postoje i oni čiji je zadatak provjera originalnosti. Maurin Dauni je jedna od vodećih stručnjakinja u svijetu kada je u pitanju otkrivanje lažnjaka. Tim poslom se bavi više od petnaest godina i kaže da joj je najnezgodniji trenutak kada vlasniku mora saopštiti da ta boca koju posjeduje ne vrijedi 200 hiljada već jedva i dvadeset dolara.

Dok neke žene u neseserima nose puder, maskaru ili olovku za obrve, Maurin nosi povećalo, baterijsku lampu, lampu sa plavim svjetlom i žilete. Prvo što uradi je pregled boce golim okom, od njenog oblika, napunjenosti do etikete i gledanja “sadržaja” na dnevnom svjetlu. Često se dešavalo da lošu kopiju prepozna na prvi pogled.

Ali, kako znati da je vino lažno? U svakom slučaju ako je u pitanju skupocjena boca, autentifikaciju je najbolje prepustiti stručnjacima, ali ono što možete same uraditi je da se malo informišete o boci vina koju želite provjeriti i primijenite sljedeće;

Koristite povećalo

Etiketa je najbitniji dio, ona je deklaracija i potvrda kakvoće vina. U tom slučaju, povećalo i osnovno poznavanje istorije su vaši saveznici. Ako na nekoj boci piše da je berba iz 1947.godine onda trebate znati kakav se otprilike papir koristio u to vrijeme, kako su etikete ljepljene, koje su bile boje, da li se ručno iscrtavalo i pisalo ili je korišten industrijski print. Znamo, ovo je malo teži korak, ali sve za dobar gutljaj vina, zar ne?

vino1

U čepu je istina

Etiketa vam se čini dobra, sve je uredno zalijepljeno bez oštrih ivica, lošeg printa i razlivene boje. A čep? Šta je sa njim? Pluteni? Na koju dubinu grla boce je pozicioniran? Boca vina iz 1960. godine sa metalnim čepom i bez zaštitne folije – hmh, budi neku sumnju? Poznavanje istorije vina kojem provjeravate autentičnost je ključna u ovim situacijama, morate dobro da poznajete godinu berbe, ali i samu vinariju i njen stil flaširanja, pakovanja i obilježavanja.

vino2

(pr)Osvijetli me!

Baterijsku lampu i lampu sa plavim svijetlom koristite da pregledate apsolutno svaki detalj na etiketi boce. Ako u rukama držite bocu vina iz pedesetih godina, a ona na plavo svijetlo reaguje flourescentno, da li zaista mislite da je to originalna boca vina? Određene vinarije od svog nastanka koriste isti font i raspored teksta na etiketama, neke čak koriste folije za ispisivanje koje sadrže prave čestice zlata. Papir iz pedesetih ne bi teksturom trebalo da bude kao industrijski papir danas i slično…

vino3

Možda je ipak najvažniji savjet koji Lola može da vam da: držite se domaćeg, provjerenog vina. Ako vas nekad džep zasvrbi i poželite da osjetite ukus vina koje košta nekoliko stotina novčanih jedinica, sjetite se nekog od naših savjeta, pa bar razmislite o vremenu iz kojeg vino (navodno) dolazi i vidite da li nešto ne štima. Na kraju, važan je ukus i ono što on izaziva u vama. U vinu je istina. Sem kad je lažno.

Zatvori reklamu