Praktična LolaŽivot

Neuništiv duh žene koja se bori sa anksioznošću

tekst: Sara Velaga

Lola je u moru intervjua, naišla na ovaj. Važan. Najvažniji. I znamo da znate engleski, ali je toliko važan da zaslužuje i domaću verziju.

Postoje intervjui na koje odete sa namjerom da dobijete odgovore, a dobijete emocije. Čiste, posebne, nadahnjujuće. Razgovor sa Laurom Mulom je bio takav. Njen neuništivi duh se bori sa anksioznošću i depresijom. Govorila je o bivšem, koji joj je slomio srce, razvodu, moći muzike da izliječi rane i o svojoj porodici. Bilo je nemoguće ostati imun. Plakala sam, dok me ona tješila i govorila da ne brinem. Nekoliko trenutaka kasnije i ona je plakala. Nikad ranije nisam plakala ni na jednom intervjuu. Plan je bio doći na Royal Academy u London, uživati u umjetnosti, pričati s njom o njenom novom albumu i vratiti se u kancelariju. Ali i najbolji planovi padnu u vodu, kada neko ogoli svoju dušu i pokaže vam kako se bori.

Intervjuisati Lauru je slično putovanju. Nikad ne znaš kakvo iznenađenje te čeka iza ugla, a ispunjen si, jer shvataš da je u pitanju velika avantura. Iako se čini neuništivom i snažnom, postoji ta ranjiva strana nje, koja u trenutku raznježi, iznenadi i obraduje. Njena pojava je njen odbrambeni mehanizam. Iako smo sjedile unutra, nije skidala ogromne Versace naočale, skrivajući svoj umor, ali i slabosti. Često se bori sama sa sobom u pokušajima da zaspi. Njena kratka kosa, neodoljiv make up i adidas patike sa uzorcima, čine njenu pojavu nevjerovatno upečatljivom. Međutim, ona i dalje ostaje enigma, za sve one koji je ne znaju.

Posljednje tri godine su bile značajne za ovu ženu. Prvo je izdala svoj debitantski album Sing To The Moon, koji joj je promijenio život na različite načine. Studirala je kompoziciju na Birminghamnskom Konzervatoriju, a za tren oka stigla do priznanja. Njena karijera je bila u usponu, ali privatni život u padu. Kada je imala dvadeset godina, njeni roditelji su se razveli. Tada je imala prvi napad panike. Izgubila je kontakt sa ocem, ali je ostala povezana sa majkom, bratom i sestrom. Nakon dvije godine, doživjela je svoj lični razvod, nakon što se udala kao studentica.

Laura Mvual

Sad je 2016. i evo nas tu, dvije žene, sjede i emotivno razgovaraju o njenom posljednjem radu The Dreamin Room. Trebalo je mnogo vremena i snage da se skupe dijelići srca i uradi ovaj album, ali uspjela je.

Živjela je uz asistenticu, koja joj je pomagala u svakodnevim obavezama, a ujedno bila i saradnica. Njeni napadi panike značili su da se u trenutku boji ostati sama i da joj je potreban neko ko će je nadgledati i brinuti se o njoj. U nadi da će uskoro moći sama, smanjila je potrebu za asistencijom i polako se počela suočavati sa svojim strahovima. Međutim, na pitanje da li sanja o tome da jednog dana živi sama, odgovara:

Ironično, ali ne. Ja samo želim da znam da mogu.

Stidjela se sebe, jer joj je brak propao. Kao da teret neuspjeha nosi samo jedna osoba. Nakon razvoda upoznala je novog muškarca, za kojeg je mislila da je prava osoba i nešto najbolje što će joj se desiti. Međutim, nije bila u pravu. Tada se potpuno slomila, gubeći vjeru i nadu da se nešto može promijeniti.

Na pitanje kako se nosila sa prekidom, odgovara:

“Tako što sam shvatila da sam fenomenalna žena. To zaista mislim. Sva moja loša iskustva su me oblikovala da postanem ono što sam danas. Sranja se dešavaju, a na nama je kako ćemo se nositi s njima. Hoćemo li ostati na podu ili se nositi s tim. Ja sam još uvijek ja, uzbuđena za svaki novi trenutak koji me čeka u budućnosti.

Laura

Mišel Vilijams iz nekadašnje grupe Destiny´s Child joj je ogromna podrška, jer se i sama borila sa depresijom. Neprestano su komunicirale dvije godine, a kada je došao trenutak da se i vide, Laura nije mogla ustati sa kreveta. Mišel ju je nazvala i rekla: “Razumijem te. Doći ću do tebe ili možemo da odemo zajedno u crkvu drugi dan.” Njena ljubaznost i razumijevanje su izgradile put prijateljstva i Laura je shvatila da je konačno neko razumije.

Svima je ponekad teško verbalizovati emocije, ali kada se borite sa anksioznošću, onda je zasigurno i teže. Ona to objašnjava riječima: “To je kao da nemam emocije. Nemam motivaciju da ustanem iz kreveta. Ne radi se o fizičkom umoru nego psihičkom. Jednostavno lako odustajem. Dogodi se da gledam u mobilni dok zvoni, ali da se ne želim javiti, jer ne želim pričati.”

Vidjeti zaljubljene parove oko sebe, nije nimalo jednostavno, jer pomisli: “O ne, imam trideset godina. Najstarije sam dijete u porodici. To što se bavim muzikom jednostavno nije dovoljno. Trebam se ostvariti i na emotivnom planu.”

The Dreaming Room je nastao kada je u razgovoru sa terapeutom shvatila da joj treba mjesto, koje će imati u svojim mislima, a gdje može biti autentična sa svim svojim manama i vrlinama. Tako su zajedno došli na ideju naslova albuma, koji je zapravo i njeno utočište. Anksioznost ju je oblikovala da bude ono što je danas. Njen terapeut joj je rekao da je treba prihvatiti kao sastavni dio sebe i živjeti s tim.

Anksioznost je način na koji se moje tijelo bori sa svim predivnim iskustvima, jer je moj um emotivno uništen.

Mvula

U njenom životu sve je izgledalo kao domino efekat. Prvo su se njeni roditelji razveli, što je bilo dovoljno traumatično iskustvo. Da bi nakon toga i njen brak propao. Sada je, kako naglašava, jača nego ikad, ali sa nježnim duhom. Bila je prisiljena da odraste brže nego njeni vršnjaci, a svoje životno iskustvo metaforički objašnjava kao izbor između toga da potone ili pliva. A bila je primorana plivati.

Porodica joj je najveća podrška, jer u svakom trenutku zna da je njena mama voli i podržava, a to je dovoljno da napuni svoje srce i dušu. Mama joj je ujedno i primjer žene koja je uspjela da se izbori sa razvodom i nastavi živjeti život, odgajajući djecu. Odnos sa ocem je ipak trajno narušen, a na albumu mu je čak posvetila pjesmu Father Father, koja govori o njima.

“Još uvijek je veoma komplikovano izgraditi odnos s njim, iako ne gubim nadu. Pravimo male korake jedno prema drugom, ali se on ne trudi dovoljno. Bila sam veoma tužna kada se čak nije potrudio da bude na mom tridesetom rođendanu. To je bilo grubo sa njegove strane”, naglašava.

Proslava rođendana za nju je bila podsjetnik da je okružena ljudima koji je podržavaju i koji su tu bez obzira na sve. Osjećala se kao da nema probleme i sve se činilo jednostavno. Jednog dana dok se u glavi ponovo sukobljavala sa mogućnostima da nešto uradi ili da ostane u krevetu, čula je pjesmu Maje Engelu Phenomenal Woman. U trenutku ju je inspirisala da shvati da može mnogo toga, a da je depresija stanje, koje ona može savladati. Tako je nastala i njena istoimena pjesma, koja ju je okarakterisala kao osobu.

Druga pjesma, Kiss my feet, imala je veoma zanimljivu priču. Bila je ludo zaljubljena u svog partnera i nazvala je pjesmu po njemu, ali je on prekinuo s njom nekoliko dana prije izlaska albuma.

Trebalo je poslati stotine mejlova da promijenim ime pjesme i uspjela sam u zadnjem trenutku.

Ovaj album je njeno životno djelo. Na momente nije bila sigurna da može uraditi išta, a onda je uradila remek djelo, na koje je ponosna.

Svi bolni aspekti mog života su se nekako nadomjestili užitkom, jer da ih nije bilo nikada ne bih ispitala svoje granice. Koliko mnogo mogu podnijeti i koliko se dobro mogu nositi s tim?

 

Zatvori reklamu