LjudiRadoznala Lola

Katja Kraft: Neustrašiva žena naučnica koju je ubila njena najveća ljubav – vulkanska lava

Prva knjiga u Lolinoj biblioteci je Woman in science i kako bismo vam približile ove sjajne žene, obrađivaćemo jednom sedmično lik i djelo po jedne od pedeset njih koliko ih ima u knjizi. Počinjemo sa Katjom Kroft. Ljubav je ono što…

Sara Velaga

Prva knjiga u Lolinoj biblioteci je Woman in science i kako bismo vam približile ove sjajne žene, obrađivaćemo jednom sedmično lik i djelo po jedne od pedeset njih koliko ih ima u knjizi. Počinjemo sa Katjom Kroft.

Ljubav je ono što je pokrenulo ovu priču, a ujedno je i završilo. Katja Kraft rođena je 1942. godine u Francuskoj. Zaljubila se u vulkane na prvi pogled, čim je vidjela fotografiju jednog. Studirala je geologiju na Univerzitetu u Strazburu, a tu je upoznala i svog supruga, takođe fanatičnog zaljubljenika u vulkane, Maurisa Krafta.

Počela je svoju karijeru tako što je analizirala uzorke vazduha iz okoline erupcije, a onda je zajedno sa Maurisom detaljnije dokumentovala i uzorke oko samog vulkana, uključujući dijeliće zemlje, prašine i materijala. S obzirom na to da su vulkani nepredvidivi i opasni, mnogi naučnici su se bojali da lično dođu i izučavaju ih, ali njih dvoje se nisu bojali ničega. U periodu od 1970. godine do 1980. godine snimali su dokumentarne filmove i fotografisali vulkane.

Njihove opservacije su značajno doprinijele boljem razumijevanju vulkanskih erupcija. Oni su radili ono što je tada bilo nezamislivo. Dolazili u neposrednu blizinu erupcije i prikupljali što više materijala, kako bi dokumentovali kako vulkanske erupcije utiču na ekosistem. Upravo takvi dokumenti omogućili su ovom bračno-poslovnom paru da sarađuje sa lokalnim vlastima u razvijanju sigurnosnih strategija i razvoja evakuacijskih planova u slučaju erupcije vulkana.

vulkanoSvakim novim snimanjem pomjerali su svoje granice i sve se više približavali erupciji, kako bi imali što detaljnije podatke, ali sreća nije bila na njihovoj strani 1991. godine kada su zajedno sa četrdeset i jednim istraživačem i novinarom bili u Japanu, gdje su poginuli u vulkanu Maunt Unzen. Poginuli su radeći ono što vole, sa osobom koju vole. Ostavili su mnoštvo korisnih informacija iza sebe i pokazali zašto je važno usuditi se.

Osnovali su i fondaciju i centar 1968. godine zajedno za vulkanologiju, a po njima je i nastala medalja za vulkanologe pod nazivom Kraft.

“Za mene opasnost nije važna. Na vulkanu ja zaboravim sve”-Katja

Katja i Mauris

Mauris je takođe bio fasciniran vulkanima od ranih godina, ali nikada nije mogao da ih posmatra sa distance, jer je volio da stoji na rubu kratera po mogućnosti, a u jednom intervju je izjavio: “Ako bi mogao birati kako da umrem, volio bih da to bude u vulkanu”. Katja je već sa četrnaest godina znala da su vulkani njena prva ljubav i da će zajedno sa Maurisom pronaći način da dokumentuje ono što oboje veže i što najviše vole. Njihova strast i posvećenost jedno drugom ogledaju se u svakoj njihovoj fotografiji.

vulcanoOni su ispitivali granice razuma tokom cijelog svog života, jer u svijetu postoji mali broj onih koji bi se usudili uraditi nešto slično tome. U cijelom svijetu postoji oko hiljadu vulkanologa, a među njima tek oko pedeset, uključujući i Kraftove, koji su dio Aktivne Radne Vulkanske Grupe. To su ljudi koji rizikuju sve, kako bi došli na rub kratera, zbog izobilja informacija koje se tu nalaze. Dovodeći svoj život u opasnost, ali služeći nauci i ljudima koji to od njih očekuju.

Jednom su izjavili kako je njihov najveći san da se voze čamcem po toku lave, uprkos tome što je temperatura viša od hiljadu stepeni. Oni su bili entuzijasti, sa vjerom da će uspjeti u svim svojim namjerama. Za više od dvadeset godina svog rada, dokumentovali su stotine, ako ne i hiljade eruptirajućih vulkana širom svijeta, proizvodeći više od tristo sati filmskog sadržaja, hiljade fotografija i desetine knjiga. Ono što su međutim uvijek naglašavali jeste kako je sve snimljeno tek dijelić svega što su prošli, a što se ne može sabrati na jedno mjesto.

Prije njihove pogibije na erupciji vulkana, izjavili su kako se nikad ne boje, jer su toliko toga dokumentovali u dvadeset i tri godine, da ih ne brine i ako umru sutra. U trenutku smrti bili su zajedno, na rubu erupcije, najbliže ikada dotad. Lava temperature od osamsto stepeni progutala ih je i umrli su na licu mjesta. Ostaje japanska mudrost za kraj koja kaže:

Iglice japanskog bora, čak i kad im se mre, padaju po dve.

Pročitaj još

Od iste osobe