LjudiRadoznala Lola

Kakav je osjećaj biti posljednja generacija koja se sjeća života prije interneta?

tekst: Sara Velaga

Tehnologija je odgovorna za mnogo toga. Od ubijanja starijih načina poslovanja, uništavanja srednje klase, nametanja mišljenja i stavova do sveokupnog preuzimanja javnog prostora. Majkl Heris, u svojoj opservaciji ističe: “Tehnologija nije nužno ni dobra ni loša. Jedino što možemo reći o njoj jeste da je stigla”.

On je autor knjige “Kraj prisutnosti: Izgubljeni u svijetu konstantne povezanosti”, koja govori o tome kako tehnologija utiče na društvo. Ova knjiga se nadovezuje na onu Nikola Kara, “Površni”, koja je kritika internet društva. Međutim, Heris ide drugačijim putem od onoga svog prethodnika. Umjesto da preispituje efekte konstantnog uticaja na ljudsko ponašanje, on gleda veoma specifično, poredeći ljude rođene prije 1985. godine i takozvane milenijalce, koji su rođeni u vremenu razvoja novih tehnologija i interneta.

Ovi ljudi su posljednji koji su živjeli bez interneta. Ako ste rođeni prije 1985. godine, onda znate kako je život izgledao prije. Možete napraviti poređenje prije i kasnije. Prije ste imali ograničene kanale komunikacije, drugačije oblike zabave, a manje javnih istupanja i dijeljenja ličnih sadržaja. Nije to značilo nužno ni bolje ni lošije od onoga što je danas. Značilo je, jednostavno, drugačije.

no net
Biti u ovakvoj situaciji stavlja vas u privilegovanu poziciju. Ako ste posljednji ljudi u istoriji koji svjedočite vremenu prije interneta, onda ste vjerovatno jedini koji ste naučili govoriti dva jezika, onaj prije i sada. Vi ste Gugl translejt današnjeg vremena, jer možete reći šta je bilo prije, a šta sada.

To znači da možete primijetiti razliku u komunikaciji, kako smo se mijenjali s vremenom i šta nam je postalo važno. Danas je važno biti primijećen. Zato se i samosvijest promijenila, jer ako vas retvituju stotinu puta, znači da su vaše izjave važne. Ako postavite dobru fotografiju na fejsu i prikupite mnogo lajkova, to sigurno znači da dobro izgledate. Ono što me međutim plaši, jeste da smo izgubili svijest o sebi, na način da se zapitamo šta mi zapravo sami o sebi mislimo.

selfieNe pokušavam vam reći da smanjite broj provedenih sati na internetu i ne mislim se žaliti sada na “današnju djecu”. Jednostavno vam želim reći da postoje razlike u vremenu prije i danas. Razlike u ponašanju, načinu razmišljanja i ličnoj percepciji. Ujutru kada se probudite svakodnevno dobijate poklon zvani prazna memorija. Možete je ispuniti čime kog poželite. Međutim, većinu nas uhvati panika.

Umjesto da se zapitate šta možete uraditi, vi razmišljate šta niste uradili. Pitate se šta ste propustili, a ne šta ste postigli.

Odmah se javlja pitanje šta ste propustili u onlajn svijetu, jer dobro znate da biti ofline par sati znači propustiti mnoga dešavanja. Nema to mnogo veze sa internetom, ali ima sa vama samima. Sa vašim umom.

online

U svojoj knjizi Heris istražuje i na koji način se promijenio svaki aspekt našeg života, od seksualnog do društvenog. Jesmo li danas manje ili više fokusirani na stvari koje se dešavaju u našem okruženju i šta se dešava sa karijerom? Danas kada svi imaju mogućnost objavljivanja i postavljanja tekstova na internet, došli smo do novinarstva, koje je površno, neoriginalno, ali ekskluzivno, privlačno i senzacionalno.

Svako doba donosi nešto novo sa sobom i neminovno je koliko je internet unaprijedio naš razvoj i postignuća, naročito u poslovnoj sferi. Ono što je međutim bila cijena toga, jeste očigledno privatnost. Postala je transparentna, tuđa, javna i medijski plasirana svuda.

Javnost je postala naša cimerka u sobi, naša produžena ruka umjesto selfi štapa, naše mjerilo uspjeha i glavna saputnica na svim putovanjima.

Možete li krenuti na putovanje, za promjenu ovaj put sami?

Za dobra stara, bez interneta, vremena.

Izvor: Quartz

Zatvori reklamu