DogađajiRadoznala Lola

Isidora Bjelica u Banjaluci inspirisala ljude, ali i skrenula pažnju na jednu od kandidatkinja na izborima

Velike patnje traže velike duše, misao je Božidara Kneževića. A upravo jedna takva uljepšala je kišno veče u Banjaluci, ogrnuvši svoj ružičasti plašt i dajući nam savjete o tome kako se izboriti sa problemima, pronaći mir i utjehu i voljeti…

Sara Velaga

Velike patnje traže velike duše, misao je Božidara Kneževića. A upravo jedna takva uljepšala je kišno veče u Banjaluci, ogrnuvši svoj ružičasti plašt i dajući nam savjete o tome kako se izboriti sa problemima, pronaći mir i utjehu i voljeti sebe, ali i druge. Žena o kojoj se može pisati hiljade stranica, ali je vještina i izazov pokušati je svesti na nekoliko, jer sve što je rekla daje pokretačku snagu. Isidora Bjelica, žena koja govori pet jezika, a obišla je dva puta planetu. Sa četiri i po godine znala je da će biti pisac. Prve priče je napisala sa dvanaest, a prvu knjigu sa sedamnaest godina. Najvoljenija žena dvadeset i prvog vijeka u Banja Luku je došla nakon devet godina. U Hotelu Vidović upriličena je promocije njene knjige: “Spas3”.

Dragana Grujić, doktorica i moderatorka književne večeri istaknula je kako ćemo svi izaći bogatiji za ono što se ne može kupiti. I tako je i bilo. Ono što se međutim očito nastojalo kupiti jesu glasovi u nadolazećim izborima, jer su nas na vratima dočekali men in black SDS-a sa flajerima kandidatkinje, a ujedno i moderatorke. Uz riječi: “Da ne zaboravite ko vam je ovo omogućio”.

Ne dovodimo u pitanje stručnost i političku pozadinu kandidatkinje Grujić, samo bi bilo više fer da je u startu naglašeno da se radi o politički obojenom događaju. Vjerujemo da bi oni koji vole Isidoru i njene knjige svakako došli, kao i oni koji vole i poštuju Draganu Grujić.

Međutim, dolaskom Isidore, priči je vraćen prvobitni smisao. Predstavljena je kao žena koja je odbila da umre, zbog svoje djece. Među prisutnima našle su se i članice udruženja Iskra, sa Azrom Ikalović na čelu. Ove žene su baš kao i Isidora pronašle svoj spas i pobijedile kancer. Međutim, sa Isidorom je razgovor započet u vedrijem duhu, onom čuvenom, o njenim šeširima.

Sve Sarajlije nešto stavljaju na glavu, da bi sakrili ono što je u glavi. Ja sam sa svojim šeširima počela onda kada sam poželjela više prostora u tramvaju pa sam nosila one sa najvećim obodom, kako bi zauzela više prostora.

Imala je deset revija sa šeširima, a upravo je zbog njih i proširila svoj stan. S obzirom na to da je njena baka bila dvorska dama, od malena je gledala kako izgledaju otmjene dame i poželjela da i ona bude baš takva jednoga dana. Na pitanje kako uklapa šešire u kombinacije, rekla je  misao čuvene Koko Šanel:

Sklapam garderobu sa svojim mislima.

spas

A njene su misli čini se neprekidno pozitivne. Baš u tom razigranom tonu pojavile su se Maja Davidović i Vanja Kršić, sa svojim kolekcijom, kao jedinim modnim brendom za djecu u Banjaluci. Modna revija sa djecom kao modelima odvela nas je u svijet mašte i bajki, a onda smo se vratili Isidori i njenoj ljubavi. Ovaj put onoj emotivnoj, romantičnoj, jer kako i sama kaže nepopravljivi je romantičar.

“Prva ljubav ima dva susreta, odnosno vi i vaš partner ste se nekada u životu zasigurno sretali, a da to i niste znali. Ja sam recimo sa Nebojšom prvi put se srela kada smo bili mali i kada mi je dodao loptu na igralištu. Drugi put smo bili u istom avionu koji se rušio. Tada se nismo poznavali, ali danas se sjećamo toga”, istaknula je Isidora.

Kako je njen muž mačka u nekom kako kaže istočnjačkom horoskopu izuzetno je spor u izražavanju ljubavi pa je ona bila ta koja je svoju ljubav prva izrazila. Uvijek je bila pisac sa previše adrenalina, koji je kako dodaje pratio životni impuls. Strastvena je tviterašica, a upravo je Tviter bio platforma na kojoj je Vlado Georgijev pokrenuo poziv za pomoć prilikom njenog liječenja.

Objavila sam tviter status da prodajem svoju biblioteku kako bih se dalje liječila, na šta je Vlado reagovao i održao koncerte koji su imali za cilj pomoć meni. Prethodno smo se samo jednom sreli u životu, ali sada smo jako dobri prijatelji. Zato vjerujem da se ništa u životu ne dešava slučajno.

O moći opraštanja i pronalska snage i volje da pobijedi opaku bolest, ali i loše komentare drugih, govori: “Bog i sveci se ne vrijeđaju, a mi ljudi smo puni taštine. Svaka bol koju osjetimo zapravo je odraz naše taštine, a sve lijepo je odraz naše volje. Pomislite samo želite li svoje zdravlje ugroziti zbog svoje taštine?”

20160906_194042

Tek što biste pomislili na odgovor, zvuci harmonike prekinuli su razgovor i pojavio se četrnaestogodišnji Radovan Ivanović, svjetski vice prvak u sviranju harmonike, koji je odsvirao dvije kompozicije. A onda je Isidora nastavila o svojoj borbi, u kojoj je obišla čak dvanaest zemalja u potrazi za lijekom.

“Imam magistarski iz dramaturgije, ali sada znam više o medicini!”, našalila se. Ona je ta koja je kako sama ističe “skockana išla na hemoterapije”, jer naša sudbina prema njenim riječima ne zavisi od naših gena, već od naših misli. Citirala je kinesku poslovicu koja kaže:

Na kraju će sve biti dobro. Ako nije dobro, onda nije kraj.

A kod nje zaista nema kraja, jer se suočila u jednom danu sa otkazom u novinama, zaplijenom imovine i hemoterapijom. Pomislila je šta više može da joj se desi. Utjehu je pronašla u svecu Nektariju Eginskom, koji ju je iscijelio. “Imala sam preko sedamdeset metastaza, ali dobar smisao za humor, a to je značilo da ima nade”, dodaje ona. Upravo su joj njena djeca bila najveća motivacija, ali i podrška, jer su sazreli tokom njenog bolovanja.

“Bili su ranije malo razmaženi, a onda odjednom postali osjetljiviji, empatičniji, zreliji. Lav je radio i po nekoliko poslova kako bi pomogao u mom liječenju, a Vila je naučila da poklanja svoje haljine djeci koja nemaju roditelje i sredstva da ih kupe. Svaki dan neko nečega ima manje od vas i zato je važno dijeliti ljubav.”

isidora i vila

Pojedu nad bolesti, ali i ljubav prema djeci povezale su Snježanu Gajić, čija je ćerka umrla od lafore, ali sa drugom ćerkom nastavlja borbu. Uprkos tome što je doktorica, Snježana je istkanula kako je prije svega majka, jer je veoma teško suočiti se sa gubitkom djeteta. To je navelo da piše, a svoju je knjigu poklonila Isidori.

Za kraj Isidora joj je poručila, a ujedno i svima prisutnima da ne postoji životna bitka koja je izgubljena smrću, već postoji samo borba za dobro.

Oni koji su umrli sada su anđeli na nebu i oni nisu mogli izgubiti bitku, koja se na zemlji još uvijek vodi.

Dobro je u svima nama, trebamo ga samo pronaći.

Pročitaj još

Od iste osobe