Rekli su

SANDA MEŠINOVIĆ: JA SAM ONA KOJA KAFU PIJE SAMA

Probudim se u trenu, negdje sam između svjetova i galaksija, putujem – ni ovdje sam ni tamo. Duboko u sebi ZNAM da će sada, samo što nije. Nasmijem se sanjivo, jer… Sada će. Alarm. Budna sam odavno, ali eto, treba…

MOJE JE DA PIŠEM. TVOJE JE DA ČITAŠ. NAŠE JE DA SE PREPOZNAMO Sanda Mešinović

Probudim se u trenu, negdje sam između svjetova i galaksija, putujem – ni ovdje sam ni tamo. Duboko u sebi ZNAM da će sada, samo što nije. Nasmijem se sanjivo, jer… Sada će.

Alarm.

Budna sam odavno, ali eto, treba mi potvrda tog crnog aparata ispod jastuka da sam se vratila među svoje zgužvane plahte. Sklapam oči još malo, mrvicu. Taman toliko da svučem sa sebe odijelo za putovanje između nepoznatih svjetova. Znam. Vrijeme je da se vratim, ovdje i sada.

Otvaram oči, ali ne zijevam. Nekako, sada kada pomislim, nikada ne zijevam, valjda me ne umore ta putovanja. Vesele me pa umor ne osjetim kada otvorim oči.

Ali se protežem. Joj, kako volim protezanja. Obožavam kada mi se ruke i noge rašire u savršene ljudske proporcije Vitruvian Man-a od neprevaziđenog da Vincia. I tako, u tom trenu beskraja, sama u krevetu predviđenim za dvoje, nacrtam savršen krug, omjer i zatvorim svako jutro jedan ciklus. Gola koža dodiruje plahte, deka je davno spala sa tijela ne bi li me mrvica jutarnje svježine naježila do koske i ubrzala buđenje. Osjetim svoje mišiće, rastežu se, krv struji i život u meni počinje da ubrzava. Obrazi bride.

Prebacujem se na jednu stranu kreveta i spuštam stopala na pod. Svaki put, ali baš svaki, kunem se, osjetim momenat kada stopala, punom težinom, stanu na hladan parket. Zaustavim se samo na tren u sjedećem položaju i pogled uputim kroz prozor koji je tik uz visoki krevet.

Hvala.

Hvala.

20160812_223205

“I've opened two gifts this morning. They were my eyes.”

Osmijeh.

Moram već jednom oprati prozore.

Ustajem i sanjivim koracima klizim tiho kao duh do klupatila, spremanje, pranje zuba, umivanje, češljanje na kraju, jer ima posla na mojoj glavi pa ne volim odmah. Hladnom vodom se umivam uvijek, Kundalini zahtijeva da se razbudim još više, a i nije mi teško, osjećam da tako treba. Slijede moji rituali koje, evo već treću godinu, bez pogovora praktikujem. Da bi nešto u životu donijelo rezultat moraš repeticiju da izvodiš do beskonačnosti.

Kao kovač kada udara po vrućem željezu, misliš da svaki put uradi istu stvar, istu jačinu pokreta, ali ne… Tu u momentu, kada se čekić koji je hiljadu puta prošao savršenu putanju zaustavi na tren, ti uvidiš da svaki put mijenja jačinu, dubinu i snagu udarca. Isti pokret, ali ne uvijek isti učinak. Jer svaki put kovač, naizgled istom tehnikom, stvara novo remek-djelo, jedinstveno i unikatno među ovim zvijezdama.

Volim za sebe misliti da sam kovač jednog, meni najbitnijeg, remek-djela.

Sebe same.

Stvaram sebe za remek-djelo svaki put kada, iznova i iznova, mijenjam dubine, širine, brzine putovanja kroz sopstvenu dušu i emotivno tkanje. Isti ritual za različita putovanja. Milina.

Sjedam u lotos i započinjem svoju Sadhanu. Počnem pjevati mantru sa kojom se uključim na zlatni lanac svih naših učitelja, onih koji su od praiskona tu i koji će biti i kada mene ne bude. Tu su da me čuvaju. Volim taj osjećaj, ko god da je gore, dole, pored, okolo i svuda, bez obzira kako da izgleda, ima boju kože i ime. Volim naprosto. SveMir.

Nije teška mantra i osmjehujem se svaki put kada je pjevam, jer je dokaz da čovjek nikada nije star, da je nepresušan izvor novih sposobnosti i da ih uvijek i zauvijek ima u sebi. Može otključati sve što želi, širiti se, mijenjati, prilagođavati, rasti. Nikada nismo stari da učimo, zapamtite.

Nikada nismo stari za rast i razvoj, to je samo koncept, program da ne možemo.

Da mi je neko rekao kako ću pjevati i tečno izgovarati mantre na nama smiješnom jeziku, a da francuski nisam uspjela naučiti za četiri godine u Gimnaziji, smijala bih mu se u lice. Eto, imam dokaz da i stare koke mogu naučiti nešto novo 😉

Nakon mantre odradim svoj set kriya. Kriye su srećni paketići kako ih ja zovem i sastoje se od određenih pokreta (vježbi), specifičnog disanja i mantri koje se kombinuju skupa. Jako moćne stvarčice za samospoznaju i istraživanje duhovnosti. Kundalini se ne bavi religijom, ona se bavi isključivo duhovnošću. Tvojom.

11108864_886566398053884_3343987983025376937_n

“Expand your soul and you will see the beauty of this world.”

Dok radim, osjećam kako podešavam sebe na najfiniju vibraciju i još jedan poklonjen mi dan, dar od Kosmosa, može započeti. Konektovana sa sobom, a opet svjesna da sam dio svega što postoji, što je postojalo i što će postojati, sve što osjećam u tom trenutku u sebi je – Ljubav.

Čista i oplemenjujuća LJUBAV.

I tako umirena, srećna sam što je danas dan za solo kafu. Mislim, meni je uvijek taj dan, ali subota rano ujutro je nešto posebno, moj sastanak sa sudbinom. Nakon rituala, spremim se i obučem kao da idem na dejt sa najšarmantnijim muškarcem na svijetu. Začešljam kosu kao da se za spremam za izbor Mis svijeta. Poprskam parfem, namažem trepavice. Utisnem crveni karmin. Ponesem knjigu i odjezdim u crvenom Cliu u omiljeni mi kafić, eklektične vibracije i šarenih stolica.

Dok se vozim, puštam muziku i vjetar mi dodiruje dlačice na kičmi. Osmjehujem se pješacima i drugim vozačima oko sebe. Zezam se i smijem, zašto ne bi? Vrati se. Energija ti se UVIJEK vraća, ono što ispustiš iz sebe u Univerzum, vratiće ti se na ovaj ili onaj način, sada ili nekada. A i ne mora, jer je osjećaj neopisiv i hrani. Hrani dušu, tijelo, srce.

Išla sam jako dugo prije nego su me prvi put pitali: “Šta čitaš?”

Prošla je godina od momenta kada sam saznala imena konobara.

Mislim, idem piti SOLO kafu ne da se opet utopim u društvo. To su i osjetili. Znate, mi ljudi jako dobro možemo osjetiti druge ljude i njihove energije. Oni su lako osjetili moj prostor i da u njega, za sada, ne treba ući niko. Od kada znam za sebe, ja sam znala pronaći lokal koji mi odgovara i tu sprovesti ritual zvani “subotnja solo kafa” ili savršeni ZEN trenutak.

Voditi samu sebe na kofi i na čitanje. Sada, kada pogledam unazad, nikada mi nije bio problem ući sama u bilo koji prostor, ići sama u kino, putovati sama. Samoća je predivna, kada je spoznaš. To što si sam, ne znači da si usamljen. Ako možete uživati u sopstvenom društvu, nikada nećete biti sami na svijetu. Ne tražim upoznavanja i razgovore, tražim trenutak i nove doživljaje isključivo za sebe.

I nekako mislim da je tu ključ samospoznaje.

U tim situacijama, kada ste sami, nebitno na koliko dugo, znajte da se otkrivate. Radite najvažniji posao na svijetu. Mislim nije ta moja kafa samo ispijanje kafe. To je ritual, dosljednost, lagano skidanje okova od moranja, trebanja i formi. Forme da nemate pet minuta za sebe, da je sve stres i da vaše potrebe ne postoje. Svlačenje okova od toga da ste prestari za nešto ili da nešto nije primjereno bila je moja uporna borba svih ovih godina u istrajanju da tu kafu zadržim za sebe. Padale ćuskije, ja sam je pila. Ta moja samostalna putovanja nisu bila bijeg i nisu neimanje društva, to je izlazak iz meni poznatog svijeta i svega onoga što su sačinjavali moji bulevari i sokaci. Ko sam ja kada niko ne gleda? Ko sam ja kada nikog nema tu? Ko sam ja u nepoznatom?

I otkrih, jer sam željela, jer sam ustrajala i jer još uvijek nisam odustala.

Šta sam vam u stvari htjela reći?

Dvije stvari zapravo.

Zaljubite se u svaki tren vašeg života.

IMG_9589

“Can we speak in flowers. It will be easier for me to understand.”

Osvijestite svaki dašak povjetarca na koži, svaku trepušku kada ujutro otvorite oči, hranu koju spremate, osjetite svoju najomiljeniju pjesmu kako klizi niz kičmu i u vama budi vibraciju zadovoljstva. Zaljubite se u svoje nesavršenosti, jer one to u stvari nisu, zaljubite se u drveće, zaljubite se u davanje osmijeha ljudima koji osmijeha najmanje dobijaju. Damama na šalterima, ljudima koji teško rade na zagrijanom vrelom asfaltu dok vi jezdite u klimatizovanom autu. Budite svjesni da energija koju dajete na kraju će biti energija koju primate.

Zaljubite se u život.

I pazite.

Pazite na svaku svoju misao, svako svoje osjećanje, jer imate ODGOVORNOST. Ne samo šta mislite i kako mislite o sebi, već šta mislite i želite duboko u sebi za sve one oko vas – majku, oca, prijatelje, partnera. Pazite na svoje ponašanje i zaostavštinu koju sijete svaki dan dok koračate stopalima na kugli zemaljskoj zarad svih onih koji su bili i onih koji će biti. Volite, prosto.

Ja vjerujem u bolji svijet, šta da vam kažem.

Možda je ovo sve istisnuto iz mog bića samo utopija, ali je… Lijepa i ne šteti nikome. Ja ovakva, zaljubljena u svaki djelić Kosmosa, možda više doprinosim boljem sutra od onih koji ne primjećuju srca svuda oko sebe.

Let the #SMess be with you.

#Sandologija

Mess – engl. nered.

Nered je početak svakog Reda. Ljubi svoj nered. Iz njega će poteći tvoj red.

Pročitaj još

Od iste osobe

 

Najnovije