KulturaRadoznala Lola

Banjalučki sajam knjiga: Džepno izdanje osrednjeg autora

Čitate li knjige? Hajde, zavirite duboko u sebe i priznajte volite li šuštanje papira dok okrećete narednu stranicu. Volite li njen miris uz prvu jutarnju kafu, umotani u ćebence u stolici kraj prozora? Nije li ovo savršen odmor od svakodnevne…

Redakcija

Čitate li knjige? Hajde, zavirite duboko u sebe i priznajte volite li šuštanje papira dok okrećete narednu stranicu. Volite li njen miris uz prvu jutarnju kafu, umotani u ćebence u stolici kraj prozora? Nije li ovo savršen odmor od svakodnevne trke i rutine u koju upadate?  Nije li ovo savršen početak jeseni?

Gdje kupujete knjige? U knjižari, na ulici, na sajmovima… Tu smo.

Na 21. Sajmu knjige u Banjaluci.

Tamo gdje je svako napisano slovo trebalo praznovati.

Tamo gdje je knjiga kroz ove dvije decenije trebalo da bude velika poput nekog prostranstva.

Nažalost, nije bilo tako. Sajam je ove godine kao džepno izdanje nekog osrednjeg autora.

Nedjeljna šetnja dvoranom “Borik” u potrazi za dobrom knjigom završila se za nešto više od sat vremena. Ostale smo praznih ruku. Ni tradicionalni sajamski popust nije bio dovoljan da iz novčanika izvadimo koju marku i kupimo nove naslove. Nije ih ni bilo.

sajam-03

foto: Klix.ba

Izlagači, njih osamdesetak, u prilično praznoj dvorani, kažu da nude ono što čitalačka puiblika traži. A izgleda da traži samo Paula Koelja i naslov “Biti kao reka” jer smo ga, u toj šetnji stazama knjige, najčešće vidjele. Da ni ne pričamo o tome, da recimo ljubitelji stripa uopšte nisu mogli da pronađu ništa za sebe. Kao ni kolekcionari, ljudi koji traže rijetka, prva izdanja.

Još jedna od stvari koju nismo mogle da ne primijetimo je nezainteresovanost prodavaca. Jasno nam je da su umorni, da im fali kiseonika, da prejaka bijela svjetla utiču na raspoloženje, ali gdje su nestali dobri, stari razgovori o knjigama, preporuke onih koji stoje iza njih? Tu ipak imamo i jednu pohvalu. Štand izdavačke kuće iz Prijedora bio je pod vođstvom simpatičnog mladića koji je razgovarao s ljudima o knjigama, preporučivao im ono što bi im se moglo dopasti i s njim smo ostali najveći dio vremena u razgovoru. I zaboravile smo da ga pitamo za ime.

Solidnu ponudu imali su i pojedini beogradski izdavači.

“Nisam zadovoljna. Cijene knjiga su sasvim OK, ali izbor je veoma mali. Beletristika je potpuno zapostavljena. Tu je nešto naših pisaca, vrlo malo inostranih. Žao mi je. Banjaluka ima čitalački potencijal”, požalila se “Loli” Banjalučanka Vedrana Dobrojević, koju smo zatekle na sajmu.

Ni ostali pogledi nisu odavali više. Majke su, uglavnom, tražile Cambridge udžbenike za svoje školarce, za lijepu književnost nisu imale vremena ni volje.

sajam-05

foto: Klix.ba

U petak, kada smo pokušale da uđemo u sajamski prostor, to nije bilo moguće i situacija je obećavala. Đaci su pristizali autobusima i izgledalo je kao da Banjaluka slavi knjigu. Ispostavilo se da su, kao i ranije, došli jer je sajmom zamijenjen dan sjedenja u školskoj klupi.

Ova oda pisanoj riječi počela je 13. septembra, a otvorio je književnik Vladimir Kecmanović uz poruku da Republika Srpska ima puno kulturnih vrijednosti, ali da se često dešava da ne zna da ih prepozna i podrži.

“Zemlja koja, između ostalih, baštini Petra Kočića i Branka Ćopića, Aleksu Šantića i Jovana Dučića, Vladimira i Svetozara Ćorovića, Dimitrija Mitrinovića i Atanasija Šolu, Ivu Andrića i Mešu Selimovića, Gojka Đoga i Emira Kusturicu ima potencijal da bude superiorna ne samo u odnosu na susedni entitet, nego i u odnosu na mnoge druge, veće i moćnije države”, rekao je Kecmanović.

I tako sve je ostalo na ovim riječima. Jer, i publika je bila uspavana.

Niko ne može da zamjeri organizatorima. Nedostatak novca uzima danak. Knjiga trpi. Entuzijazam ljudi koji stoje i iza ovog 21. Sajma knjiga je nevjerovatan, oni traju već 21 godinu bez ičije pomoći i razumijevanja. Trude se da održe tradiciju i da Banjaluci ponude najbolje što se ponuditi može.

Želimo da ova priča traje još decenijama, jer banjalučka oda pisanoj riječi svakako može bolje. Ovdje je čitava armija čitalaca, knjiških moljaca, ljudi koji uživaju u šuškanju stranica i mirisu štampe. Na primjer, ponudu bi trebalo značajno obogatiti, povećati broj izdavača i izlagača pa svima nama koji volimo pisanu riječ omogućiti bolji izbor.

sajam-04

foto: Klix.ba

Takođe, kultura, da bi se razvijala, mora da bude dostupna svima. To znači da bi knjige, kao i na Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga, mogle i trebale da koštaju dva-tri evra.

I dobre promocije su poželjne. Ali, o tome bi strogo trebalo voditi računa. Autori bi morali da budu oni koje je publika odredila kao dobre pisce. Ne bi trebalo silom stvarati hitove, jer bismo dobili haos poput onog u muzici. Dosadno prosipanje floskula i organizovanje oda onima koji danas pišu, a piše svako, publika brzo odbaci. Ne treba joj to.

Za sve ovo potreban je novac, a mi ćemo opet prstom uprijeti u institucije. Zašto ste dozvolili da nam kultura bude na aparatima za disanje? Pomozite “Glasu Srpske” da nam za sljedeću godinu ponudi najbolji sajam koji je Banjaluka ikada vidjela. Oni ne mogu sami, a i ne treba da budu sami u ovoj priči.

Knjiga traži osjećajnost, tako joj i treba prići. Ovaj sajam nije poput drugih, zato mu je potreban kvalitet, a ne kvantitet.

Do nekog boljeg izdanja ovog našeg sajma, od 23. do 30. oktobra ostaje nam onaj beogradski.

Ne zaboravite, knjige su gomilano blago svijeta, dostojno nasljeđe generacija i naroda, rekao bi Henri Dejvid Tori, a Mark Tven bi dodao da “čovjek koji ne čita dobre knjige nema nikakve prednosti nad čovjekom koji ih uopšte ne čita”.

I upamtite riječi Džima Rona:”Razlika između onoga što ćete biti za pet godina zavisiće od kvaliteta knjiga koje ste pročitali”. Jer, stvari koje volimo govore nam ko smo, istakao bi Toma Akvinski.

Ideje koje nam daju knjige mijenjaju naš život. Na bolje!

Pročitaj još

Od iste osobe