AktivizamHrabra Lola

Žene u Saudijskoj Arabiji nije dozvoljeno da se bave trčanjem. Ali one su trčale.

Pogled na fotografiju i naslov čine se nespojivo? Možete li da vjerujete da ove žene trče, ovako pokrivene, a da pri tome žele da se bore za svoja prava? Vjerujte da mogu. Riječ je o trkačkom klubu u Džedahu u…

Sara Velaga

Pogled na fotografiju i naslov čine se nespojivo? Možete li da vjerujete da ove žene trče, ovako pokrivene, a da pri tome žele da se bore za svoja prava? Vjerujte da mogu. Riječ je o trkačkom klubu u Džedahu u Saudijskoj Arabiji Jeddah Running Collective (JRC) osnovanom 2013. godine. Klub su osnovali troje iseljenika, Žaklin, Rod i Čes. Njihovi inicijali su i ujedno dio naziva samog kluba. Želja im je da se bore protiv rodne diskriminacije, ali i da promovišu zdrave načine života. Upravo zato smatraju da je važno sačuvati ovaj klub, kao jedinstven primjer zajedništva.

Jedna od članica, Nesrin ističe kako je bila spremna da se znoji, ne samo od fizičkog umora i iscrpljenosti, već zato što je trčala u dugoj crnoj haljini i potpuno pokrivena po najvišim temperaturama. Ali vjeruje da je i to sasvim dovoljan iskorak u Saudijskoj Arabiji.

Ispod tog plašta i svega skrivena je majka četvoro djece koja se zabrinula za svoju sigurnost i bezbjednost. Učestvujući sa članovima koji joj nisu u srodstvu, a koji su drugog pola direktno se izložila opasnosti, jer je to zakonski zabranjeno.

Prvenstveno je pomislila: “Šta? Žene da trče ulicom?” Bilo joj je nezamislivo kako će reagovati ljudi iz njenog okruženja, šta će se dešavati. Postojanje ovog kluba bi bilo zamislivo bilo gdje u svijetu, ali u konzervativnoj Saudijskoj Arabiji, gdje ženama nije dozvoljeno da voze, takmiče se u sportskim takmičenjima, a čak ni da prisustvuju sportskim turnirima, ovo je veliki iskorak, ali i rizik.

sarahVlada Saudijske Arabije ograničila je pristup ženama svim mogućim atletskim grupama, kao i vježbanju sa državnim timovima. Ove godine napravljeni su iskoraci u Olimpijadi kada su poslali četiri žene da se takmiče, čime se postiglo prividno rješavanje problema. Korijen je kao i uvijek samo kamufliran pod prizmom da su evo, ove godine postali rodno ravnopravni.

Sara Atar predstavljala je drugi put Saudijsku Arabiju na Olimpijadi, trčajući ženski maraton. Sve četiri žene koje su predstavljale Saudijsku Arabiju bile su na zavidnom nivou, jer su provele dosta vremena trenirajući van države. Da su bile samo u Saudijskoj Arabiji vjerovatno ne bi mogle da se takmiče, jer im se prilika jednostavno ne bi ukazala nikad.

Članovi ovog kluba sastaju se i vježbaju tri puta sedmično, ali trče kraće relacije, pripremajući se na duži maraton jednom mjesečno. Muški članovi trče u majicama i patikama, dok žene trče potpuno pokrivene. Nesren ističe kako im je neudobno i čudno trčati tako, ali naučila je s vremenom da se adaptira.

Kada smo prvi put izašli napolje i krenuli sa trčanjem pomislila sam: Kako da sada trčim u ovome? Ali onda sam shvatila da su i drugi naučili kako.

runMeđutim i jedni i drugi se suočavaju sa reakcijama stanovništva, koje ih verbalno napada dok trče. Jednu veče su čak uhapšeni zbog “druženja sa drugim polom”. Zato oni trče sa spremnim planovima i scenarijumima šta uraditi ako se nešto loše desi. Trče za slobodu, ravnopravnost i toleranciju.

Uprkos tome što postojanje ovog kluba ne krši nikakva zakonska prava, trčanje u grupi sa drugim polom predstavlja striktno zabranjeno ponašanje u Saudijskoj Arabiji. To podrazumijeva i komunikaciju između muškaraca i žena bilo gdje javno.

Na društvenim mrežama ovaj klub poručuje da ne dozvolite da vas njihova duga crna odjeća zavara, jer se ispod toga nalaze sportske stvari i oni su spremni za trčanje, ravnopravnost i borbu.

Zabrana sporta za žene ujedno je i zabrana svega. Udarom na zdravlje, automatski se djeluje na njihovo obrazovanje, porodični život i psihičko stanje. Gubljenjem prava na fizičke aktivnosti, one gube pravo na svoje osnovne zdravstvene potrebe, a time se i dodatno ugrožavaju.

Za Nesren ovo je terapija, jer kako kaže opušta se, pronalazi smisao i rješava se štetnih navika, kao što je slučaj sa pušenjem, kojeg se odrekla priključivanjem u ovaj klub. Neke promjene su već vidljive. Naime, ranije su ih agresivno komentarisali, dovikivali im i čak ih prijavljivali, dok danas dobijaju i oblike podrške. Eksperti se nadaju da će njihova moć biti usmjerena ka impementaciji niza važnih reformi, počevši od fizičkog vaspitanja u školi za djevojke, do daljeg uključivanja u same sportske aktivnosti, ali i druge društvene procese.

saudiČlanovi kluba dodaju da je učešće Sare na Olimpijadi, skrenuta pažnja na ogroman problem koji oni pokušavaju riješiti. Ono što oni žele jeste ravnopravnost i spremnost da se iskaže snaga, volja i upornost. Upravo zato mnogi članovi ovog kluba žele pratiti njen primjer i učestvovati na većim takmičenjima. Kolektivno se nadaju da će njihov primjer slijediti mnogi i podići se na viši nivo.

Muški članovi kluba iskazuju svoju solidarnost na različite načine, od čega je jedan odbijanje učešća u isključivo muškim trkama. Na taj način pokazuju da ne misle da trebaju trčati odvojeno, zalažući se direktno za ženska prava.

U posljednjih nekoliko godina žene prestaju biti nevidljive, ali se ta promjena nazire sporo i otežano. Međutim, u decembru prošle godine glasale su po prvi put. Od toga je dvadeset i jedna izabrana za opštinska vijeća, dok ih se 978 kandidovalo. Naravno muškaraca je bilo znatno više, čak 5938, ali i ovo je neki pomak.

Saudijska Arabija je na listi rodno ravnopravnih država na 135. mjestu. A prema podacima Global Gender Gap Indexa iz 2015. godine samo 15% žena je zaposleno.

Neki ljudi su iznenađeni da smo se pomjerili i uradili nešto. Ne vide rješenje, ne vide spas. Mi kažemo, ako postoji način, mi ćemo to uraditi. Sve što nam treba je posvećenost.

Ako žene iz Saudijske Arabije to kažu, onda se zaista može. One trče, rizikuju svoj život i pomjeraju se sa mrtve tačke mikrokoracima, ali kažu da se MOŽE. Mogli bismo i mi, sa boljom startnom pozicijom u utrku za ravnopravnost na svim nivoima.

Pročitaj još

Od iste osobe