MjestaRadoznala Lola

Na svijetu, od svih luka najljepša je Banjaluka

tekst: Žana Gauk

Lijepa li je ova Banjaluka. U jesen, kada u alejama lipa opada lišće. U rano proljeće, kada ozeleni. U ljeto kada lipe mirišu. U zimu, kada ih prekrije snijeg.

Ovom gradu sve boje predivno stoje jer je svoju dušu protegao duž ulica i naselja. I nema ćoška koji ne biste zavoljeli samo ako jednom tuda kročite. Velika srcem, ova mirna luka prima svakoga i ponudi mu najbolje od sebe. A priroda je nadari, pa ima šta i da daje.

Obdariše je i ljudi kroz vijekove pa našim čulima ostaviše zdanja da u njima istinski uživamo. Opipamo, pomirišemo, pogledamo…

Krenem tako alejama kroz Borik pa me put navede kroz onu ulicu lijevo, tamo do Muzeja RS i Dječijeg pozorišta RS. Izložbe gostujuće i stalne – od etno ekosponata do onih bolnih iz Drugog svjetskog rata. Graja kroz dvorište Dječijeg pozorišta najavljuje neku novu predstavu, neku novu zabavu. Tu je uvijek sve šareno i veselo.

kastel

Tvrđava Kastel (pogled sa Vrbasa)

A onda pogled ne mogu da skrenem. Kastel. U svoj svojoj ljepoti. Ovaj najvrjedniji kulturno-istorijski spomenik je tu, na ušću Crkvene u Vrbas. Oslušnite. Ispričaće vam važne priče iz davnih vremena. U rimsko doba tvrđava je bila vojni logor Kastra. Rimljane su naslijedili otomani pa postade centar bosanskog pašaluka. A onda i Austrougari pa je dotjeraše Vaubanovim sistemom gradnje. Danas tek puškarnice i osmatračnice svjedoče da je ova ljepotica nekada bila važno vojno utvrđenje. Odmaram u bašti restorana, a dopire miris Vrbasa, neukrotive rijeke, broša ovog grada. Svaki most preko ovog korita dovešće vas u neke nove, neotkrivene dijelove. Tu, ispod zidina, na obali postoje skrovita mjesta za prve poljupce, ali i odmor za dušu.

Sa tih zidina u ušima mi još od ljetos svira dobra muzika. “Demofest”. Takav festival se ne propušta, a ove godine, čujem, nominovan je za najbolji izvan Velike Britanije.

demoOsvrnem se oko sebe. Tek maleni grob otkriva bolnu priču o velikoj ljubavi. Tu je stradala Safikada. Tu je i pokopana. Priča o nesrećnoj djevojci, koja se, prema predanju, ubila zbog neostvarene ljubavi, neodvojivi je dio Banjaluke.

safikada

Safikadin grob

Prema nekima, bila je unuka Ferhat Paše Sokolovića, dok drugi vjeruju da je bila kćerka Hadži-Kejzo Kahrimanovića, ali temelj ljubavne priče je isti. Bila je, kao i mnoge današnje djevojke koje šetaju ovim gradom, prelijepa Banjalučanka. Voljela je, ali pogrešno. Kako to obično sudbina hoće, upoznala je vojnika u kojeg se na prvi pogled zaljubila. Vezirski ili austro-ugarski, svejedno. Samo mijenja vijek ove tragedije. Jednog dana došla je vijest da on mora na daleki front, a potom i strada. Safikada oblači vjenčanicu i staje pred top, po jednoj, i austro-ugarskog vojnika, po drugoj verziji, izgovarajući posljednje riječi: “Biću ti vjerna”.

Pucanj je tajnu smjestio u tu malenu humku na kojoj svake godine 14. februara, na dan ljubavi, palimo svijeće uz želju da nam ta ljubav dođe i traje.

ferhadijaMujezin me opominje. Podne je. Džamija Ferhadija. Lijepa, obnovljena u proljeće… Sva raskoš orijenta satkana je u njoj 1579. godine, u duhu škole mimara Sinana.

Krenem put Gospodske ulice. Koliko koraka li je dosad izborojala? Koliko gradskih priča ispričala? Od kraja XIX vijeka u njoj je podignut niz jednospratnih neorenesansnih zgrada. U njima se trgovalo… I živjelo! Ona je odraz živosti Banjaluke. Park Petra Kočića drastično je promijenio izgled. U sada modernom izdanju, pod krošnjama kestena ostao je spomenik književniku i narodnom tribunu Petru Kočiću, a tek koji korak dalje, preko puta je krivi sat. Sjećanje na stravični zemljotres 1969. godine.

gospodska-ulica

Gospodska ulice / Foto Banjalukalive.com

Eto me u centru Vrbaske banovine. Banska uprava (zgrada Gradske uprave), Banski dvor, Hipotekarna banka (Palata RS) i Hram Hrista Spasitelja. Građevine iz prve polovine 20. vijeka. Hram vrijedne ruke gradiše od 1925. do 1929. godine. Taj srpsko-vizantijski stil izvajale su misli Dušana Živanovića. Zgrade Banske uprave i Banskog dvora su umjetnički izraz objedinjenog klasicizma i elemenata srednjovijekovnog srpskog graditeljstva. Sve je bila ideja arhitekata iz Beograda, Jovanke Bončić Katerinić, Anđelije Pavlović i Jovana Ž. Rankovića. Monumentalni objekat Hipotekarne banke, koji je projektovao Miodrag Vasić, izrađen je 1936. godine. Dvije figure krajiških seljaka, izlivene u bronzi koje flankiraju reprezentativni portal izradio je Volodemer Zahorodnjuk.

msu-rs

Muzej savremene umjetnosti RS / Foto mojabanjaluka.info

Nevjerovatan susret prošlosti i sadašnjosti dešava se u staroj zgradi željezničke stanice, monumentalnom zdanju izgrađenom u neorenesansnom stilu. Među tim zidovima podignutim 1891. godine ušuškan je Muzej savremene umjetnosti RS. I zgrada Narodnog pozorišta RS odlučno prkosi vremenu. Od avgusta 1933. do septembra 1934. godine građena je prema projektu Josifa Goldnera i tada je nosila naziv “Dom kralja Petra I Velikog Oslobodioca” u kojoj su bili smješteni pozorište, muzej, društvo “Zmijanje”, KAB… Od 1935. godine i Narodna biblioteka Kralja Petra I Velikog Oslobodioca. Zgradom pozorišta ban Svetislav Tisa Milosavljević zaokružio je cjelinu osmišljenog gradskog jezgra.

np-rs

Narodno pozorište RS

Nadomak gradske oaze, parka Mladena Stojanovića, zvono ponovo otkucava pun sat. Pogled mi pada na Katedralu svetog Bonaventure podignutu 1887. godine. Odmah iza proteže se zvonik crkve Svete Trojice. Tek koja sekunda ih dijeli da im se zvona u zvuku ukrste.

Šetnja ljepoticom svih luka mora biti završena punog stomaka. U njene začinske mirise dodaću onaj velike porcije ćevapa, sa lukom. Jer, šta je ovo uživanje, bez odmora u nekoj od ćevabdžinica. Šta je jelo bez banjalučke pločice?! A tek hladno “Nektar” pivo. Pa to je prava gozba!

I vjerovatno ne pogledah sve, ne zavirih u svaki ćošak. Banjaluka će mi oprostiti, ali njenu raskoš i istoriju nemoguće je opisati u nekoliko redova, ni obići sa stotinama koraka.