Finansijska pismenostSerijali

Miloš Grujić: Planirate li da živite od penzije kad ostarite?

tekst: Miloš Grujić

Razmišljate li dugoročno? Imate li štedni račun ili polisu osiguranja?

Vjerovatno nas je do sada neki prijatelj ili poznanik zamolio da nam izloži neki program osiguranja za nas ili naše bliske rođake. Uglavnom bismo pažljivo saslušali prezentaciju, postavili par logičnih pitanja i odgodili početak uplate osiguranja jer sad „nije vrijeme“. I sam sam nekoliko puta rekao: „Dopada mi se sve to, ali javiću se. Imam u planu još nekih troškova u narednih nekoliko mejseci“.

Često i ljude koji vam nude osiguranje nepravedno smatramo napornim i dosadnim. Dijelom je to rezultat zbog našeg straha kako da u moru toškova izdvojimo nešto novca za sebe, a dijelom zbog „nepoznavanja materije“. Stručnjaci su saglasni u tvrdnji da je polisa osiguranja života važan način ulaganja vašeg novca u osiguranje vlastite penzije. Osim toga, ovaj vid „štednje“ se smata i kao mudar način zadržavanja standarda života nas ili naše porodice ako se desi nešto što je najčešće neprevdiđeno i neželjeno. Nažalost, ljudi osiguranje često poistovjećuju špekulacijama ili jednostavnim polaganjem novca u banku.

Prvo i najvažnije. Razmišljanje o osiguranju, imovine, a pogotovo života je briga koja je privilegija srećnih ljudi.

Zašto srećnih?

screen-shot-2016-10-17-at-1-58-41-pm

Zato što u svim društvima, a pogotovo u onima koja su izašla iz rata i prolaze kroz tranziciju, posjedovanje imovine i zdravlja koje se ima i čim osigurati – predstavlja sreću!

Drugo, ulaganje novca u životno osiguranje nije ulaganje u banku. Na primjer, neko je uložio je 100 maraka u banku. Pretpostavimo da se nakon toga desio smrtni slučaj. Nasljednici mogu dobiti uloženih 100 maraka. Kod osiguranja osoba koja uloži mjesečnu premiju od sto maraka može imati višestruko veći iznos osigurane sume. To znači da će u slučaju njene smrti osobama koje su naznačene u polisi osiguranja (ne nužno i nasljednicima) biti isplaćeno možda i nekoliko hiljada.

Prvo i najvažnije. Razmišljanje o osiguranju, imovine, a pogotovo života je briga koja je privilegija srećnih ljudi.

Postoje različite ponude i kombinacije kod osiguranja. Neki programi podrazumijevaju da pokrivaju i slučajeve u kojima osigurana osoba oboli od neke od 10 ili 20 teških bolesti. Viđao sam ponude kod kojih čak i društvo preuzima na sebe uplate u slučaju da osigurano lice oboli od nekih bolesti koje pokriva ponuda. Osim toga, većina ponuda predviđa i mogućnost da u slučaju oboljenja klijentu se plaća određen iznos za svaki dan bolničkog liječenja. Međutim, nisu identična pravila kod svih društava. Takođe, ne radi se o milionskim iznosima koje osiguravajuća društva isplaćuju za liječenje. Većina nas je u stanju da sebi obezbijedi osiguranje koje nam, u slučaju bolničkog liječenja, pokriva iznos jedne dobre dnevnice po danu liječenja. U svakom slučaju, u slučaju preživljene nezgode i invalidnosti onaj koji ima osiguranje biće barem malo bezbrižniji.

Važan motiv za štednju ili uplatu osiguranja mogu biti i nasljednici. Zamislite da za 15-ak godina od danas možete svom djetetu da obezbijedite školovanje sa tek marku ili dvije dnevno koju usmjerite u osiguranje ili štednju.

U posljednjih nekoliko godina na tržištu se pojavila nova generacija agenata životnog osiguranja, ali i novi programi. Ne mislim samo na mlađe agente već i na starije, ali obučene ljude koji imaju i strpljenja i znanja da vam pomognu da izaberete najbolji program za sebe i svoju porodicu. Naravno, uz navedeno idu i novi oblici uvjeravanja klijenata o isplativosti ulaganja, povratima ulaganja i prekidima polise. Takođe, zbog uvjerljivih i uvježbanih nastupa klijenti često imaju osjećaj da pristaju na nešto što im nije dovoljno jasno.

S ciljem da čitaoce navedem barem na razmišljanje o vlastitoj budućnosti njih i njihovih potomaka spomenuću neke dileme koje ljudi imaju prilikom ugovaranja osiguranja života.

milošš

Prije svega, na životno osiguranje ne treba gledati iskučivo kao na „crno“ ili na „bijelo“. Na primjer, da jedna banka ima najbolje ponude svi bi čuvali novac u njoj. Isto je i sa osiguranjem. Kad bi neko osmilio najbolju ponudu sve bi bile iste. Stanje u praksi je da ljudi ulažu i u različite bankarske ponude i u različite ponude osiguranja.

Neću mnogo naklapati o pričama o uzdrmanom sistemu penzionog osiguranja. Čak i da se oslonite na zarađenu penziju ona će iznositi oko 40% vaše prosječne plate tokom života. To neka vam bude motiv za razmišljanje o „dodatnom stubu“ za penzionerske dane.

Najveći problem kod osiguravajućih društava su nesklad renomea osiguravajućeg društva i prezentacije agenata. S jedne strane, imamo osiguravajuće kuće koje uspješno posluju duže od dva vijeka i svo vrijeme isplaćuju male ali zagarantovane iznose a, s druge strane, za njih rade loši agenti. U posao osiguranja su ušli ljudi različitih profila bez ikakvog ili jako malog znanja, želje za učenjem i iskustva u prodaji. Neki od njih zarad provizije (jer svi rade za minimalan prihod i za proviziju) hvale određene ponude do neba a pri tom detalje koji ne idu u prilog klijentu nastoje da umanje ili čak i ne spomenu. Zbog agenata koji žele da po svaku cijenu proguraju određene ponude čitava priča o osiguranju dobija neželjen ton. Ne kažem da su agenti loši. Imam druga koji se bavi ovim poslom a koji je stpljiv, korektan i profesionalan i klijentu govori upravo ono što ga zanima. Naravno da je uspješan jer ne trči da mi utrpa nešto što mi ne treba. Čovjek radi dugoročno, odgovorno i savjesno ali i svjestan je da on meni treba više nego ja njemu.

Ljudi često obijaju i da razmišljaju o životnom opsiguranju upravo zbog neugodnih iskustava. Osim toga, životno osiguranje nije obavezno. Takvi propisi za rezultat imaju činjenicu da su osigurana gotovo sva motorna vozila a tek nekoliko odsto učesnika u saobraćaju. Navešću nekoliko stvari koje će vas možda navesti da sljedeći put bi nazovete svog poznanika koji se bavi životnim osiguranjem a ne on vas.

dileme miloš

Da li ste ikada razmišljali šta znači „osigurana suma“? Ona predstavlja iznos koji će biti isplaćen prilikom „doživljenja“. Doživljenje možemo poistovijetiti sa rokom trajanja (ili datumom dospijeća) polise. Taj datum određuje tačan dan kada osiguranje završava. Ako smo danas, u ponedjeljak 17. oktobra 2016. godine, potpisali ugovor na doživljenje polise za 30 godina isplata naše osugurane sume će biti u srijedu 17. oktobra 2046. Na primjer, ako ulažemo 50 maraka mjesečno tokom 30 godina – po isteku ugovora ćemo dobiti nazad sve što smo ulagali uvećano za neku malu kamatu. Dakle 18.000 KM plus neko ukamaćenje za tih 30 godina. Ta dobit zavisi od više faktora: godina kada smo špočeli ulagati ali i od osiguravajuće kuće. U svakom slučaju, dobili bismo 18.000 KM a bili bismo osigurani. Dakle, to možemo posmatrati kao siguran vid štednje. Međutim, ako prekinemo uplate prije ovog datuma kao rezultat će biti manja suma koja će nam biti isplaćena odmah i naravno da nismo dalje osigurani. Osim u slučaju smti – tada bi licu koje smo naveli u polisi suma uvećana za još neke iznose (a kod nekih ponuda i udvostručena ili čak utrostručena) bila isplaćena odmah. Dakle, motiv može biti i određena finansijska injekcija za porodicu u slučaju smrti ili radne nesposobnosti hranitelja porodice. Ovdje treba imati na umu da svi koji čitamo ovaj tekst u glavnom nismo u sitaciji da sebi i potomcima obezbijedimo milionska nasljedstva tek kupovinom polise osiguranja.

Zbog agenata koji žele da po svaku cijenu proguraju određene ponude čitava priča o osiguranju dobija neželjen ton.

Polisu je moguće prekinuti ranije, ali i otkupiti i uzeti dio uplaćenog novca. Postoji mnoštvo kombinacija šta možete raditi kada počnete uplaćivati polisu. Praksa pokazuje da mnogo ljudi i ne dočeka „doživljenje“ već povuče uplaćeni novac baš kao sa štednje iz banke. Teško je predvidjeti neke situacije u životu. Baš zato i neki iznos „zabačen“ u životno osiguranje može dobro doći. Matematički, najmudrije je ne prekidati polisu, ali život nije jednostavna matematika. Osim toga, svakako planiramo da štedimo duži vremenski period pa u skladu sa tim i nećemo odvajati sulude sume svaki mjesec za osiguranje. U slučaju da se nađemo u škripcu, većina osiguravajućih društava, nudi privremeni prikid uplata. Ponude se razlikuju u tome što neke podrazumijevaju da uplatite razliku a neke ne, ali uglavnom se ugovara da tokom trajanja prekida plaćanja nismo osigurani. S tim u vezi, većina ponuda društava prihvata određena periodična umanjenja ili povećanja iznosa koju plaćamo za osiguranje. Međutim, treba znati i da, prema većini ponuda, možemo prekinuti plaćanje polise, ali tek nakon pune tri godine redovnog plaćanja osiguranja u ugovorenim iznosima. To znači da ćemo datumom doživljenja dobiti sav uplaćeni za one tri godine novac. Na primjer, u slučaju da prekinemo plaćati u sedmoj godini polisu sklopljenu na 15 godina, ne plaćamo više ništa do isteka, ali nam se izdaje nova polisa sa novom osiguranom sumom, te sav uplaćeni novac dobijamo na isteku polise.

Praksa u osiguravajućim društvima u razvijenim zemljama je da sa polise osiguranja možemo iskoristiti ako nam hitno zatreba novac. Možemo povući jedan dio uplaćenog iznosa i u narednih godinu dana ga uz redovne uplate periodično vraćati a da i daje budemo osigurani.

Dakle, postoji mnoštvo kombinacija. Svjesno sam izbjegavao da spominjem imena društava i agenata jer je cilj teksta da razmišljamo o sumi za budućnost.

Neka bude samo naša odluka da li ćemo je obezbijediti, i po kojoj cijeni, čuvajući novac u čarapi ili ulažići u banku, na berzu, u kladionicu, u osiguranje ili u borbe pijetlova. Možemo i kupiti novi Iphone. Nude i na rate. Neće se baš nama nešto nepredviđeno desiti. Imamo izbor. Osim toga, sjetite se kako kaže najpoznatiji ulagač na svijetu, Voren Bafet: „Cijena je ono što platite, a vrijednost je ono što dobijete.“

 

Napomena: Ovo nije ponuda niti preporuka osiguranja već informativni tekst koji je  prilagođen široj publici.