PojaveRadoznala Lola

Ženska golotinja: Umjetnost ili provokacija?

„Ne bih se skinula za film. Za mene, lično, glumiti sa odjećom na sebi je performans, a glumiti bez odjeće je dokumentarac“, rekla je jednom prilikom za časopis OK! najpoznatija zgodna žena, Džulija Roberts. „Ne volim da budem gola, ali…

Nenad Bosnić

„Ne bih se skinula za film. Za mene, lično, glumiti sa odjećom na sebi je performans, a glumiti bez odjeće je dokumentarac“, rekla je jednom prilikom za časopis OK! najpoznatija zgodna žena, Džulija Roberts.

„Ne volim da budem gola, ali nekada moram da budem. Ja mislim da je golotinja predivna. Film je umjetnost o stvarnosti, to je umjetnost iz stvarnosti. Prikazuješ stvarnost, zato moraš da prikažeš i tijela“, tvrdila je za magazin Oyster njena koleginica Lea Sejdu, kojoj su provokativni kadrovi iz filma „Plavo je najtoplija boja“ donijeli svjetsku slavu.

I tako već vijekovima. Golotinja u umjetnosti se uvijek kretala tankom linijom između remek-djela i vulgarnosti, povremeno padajući na jednu ili drugu stranu, uz oprečne stavove samih umjetnika i suprotstavljene reakcije javnosti.

Ni u 21. vijeku ovo pitanje nije ništa manje kontroverzno. Štaviše.

Tea Jagodić: Robovi smo industrije, tekstilne ili pornografske, svejedno je

tea-jagodic-3

Foto: Tea Jagodić

„Ljudi reaguju onako kako znaju i kako su naučeni, mada mahom siromašni duhom, nažalost. A ta duhovna neimaština vodi u primitivizam, pa i reakcije budu takve – primitivne, proste i nagonske. Kako ja reagujem? Srećom, ja sam daleko iznad toga”, sa osmijehom govori banjalučka umjetnica Tea Jagodić.

Ona je fotografkinja koja originalnim foto-manipulacijama zalazi u svijet introspekcije, ali i pitanja koja se smatraju društveno osjetljivima. Često se radi o temama od posebnog značaja za žene, a Tea je najčešće sama svoj model. I nerijetko je pred objektivom bez odjeće.

„Na taj način imam slobodu koja formom nije ograničena. Moje tijelo je prazno platno, koje mi omogućava da ga pretvorim u šta god hoću kako bih poslala poruku. Nisam se nikada bojala reakcija, jer je sve došlo spontano, svjesno ili nesvjesno, više nije ni važno. Odjeća mi je uvijek smetala, jer su naši ormari odlika nekog sadašnjeg, modernog doba, a ja ne želim da obilježavam radove na bilo koji način. Oni su za mene bezvremenski“, objašnjava ona svoj artistički pristup.

Tea smatra da svako od nas u svojoj glavi podiže i ruši granice između umjetnosti i vulgarnosti, pa ona tako stoički prihvata različite kritike svojih radova.

tea-jagodic-2

Foto: Tea Jagodić

Takođe, svjesna je značaja fizičkog izgleda u ovakvom izražavanju. Pa, da li bi se o njenom radu toliko pričalo da nije mlada, lijepa, atraktivna?

„Kada je vizuelno izražavanje u pitanju, izgled je sve. E sad, pitanje je šta se izborom modela želi poručiti i šta je u datom trenutku ‘lijepo’. Nažalost, robovi smo trendova koji su nametnuti od strane industrije, tekstilne ili pornografske, svejedno je. Mislim da je poenta u napuštanju tog zadatog okvira, pa makar došli nekad i do apsurda. Lijepo tijelo može biti veoma ružno, i obrnuto. Svoje tijelo vidim baš tako, jer sebe ne gledam tako što zurim u ogledalo, već tako što sklopim oči. Probajte, godiće“, poručuje ona.

tea-jagodic-1

Foto: Tea Jagodić

Talentovana umjetnica tvrdi i da aktuelni trendovi posebno pogađaju jedan pol.

„Upravo je nametanje trendova dovelo do toga da svi vole više vidjeti nago žensko tijelo, nego muško. Postavljanje žene u poziciju objekta je čini poželjnom i lako dostupnom. Doduše, nekad i same žene u velikoj mjeri doprinose tome, ali dobro, to je već druga priča“, dodaje Tea.

Saša Hajduković: Čim se nešto krije ili naglašava, u pitanju je laž

sasa-hajdukovic

Saša Hajduković / Foto: Buzz Consulting

Sa Teom nije saglasan Saša Hajduković, nagrađivani bh. režiser, barem kada je sedma umjetnost u pitanju. Iako ovogodišnje istraživanje univerziteta Mount Saint Mary’s iz SAD otkriva da su među 100 najgledanijih filmova na najvećem, američkom tržištu tokom 2014. godine scene ženske obnaženosti bile tri puta češće od muških (26% naspram 9%), Saša tvrdi da nago žensko tijelo na velikom ekranu danas nije poželjnije od golog muškog tijela. Međutim, jeste saglasan sa Leom Sejdu u pogledu uloge koju film ima u ovom domenu.

„Film uvijek negdje treba da oslikava vrijeme u kojem nastaje. Naravno, lični autorov doživljaj vremena. Ako autor jasnije vidi stvarnost, onda to može da izgleda šokantno“, smatra on.

vuk-kostic-meso

Vuk Kostić na setu filma „Meso“ / Foto: Buzz Consulting

Autor djela „32. decembar“ radi na novom ostvarenju, koje će se zvati „Meso“, ali u njemu ne planira da koristi kadrove nesvakodnevne obnaženosti. Kako kaže, u ovim scenama je, kao i u svim ostalima, sve pitanje mjere.

„Ne treba tome pristupati ništa drugačije u odnosu na bilo koju dramsku scenu. Čim se nešto krije ili se bespotrebno naglašava, u pitanju je laž. Ipak, treba biti oprezan, poznavajući reakciju gledaoca. Nešto slično kao sa psovkama u literaturi“, kaže Saša.

eva-ras

Kadar iz filma „Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT“

Kada je Eva Ras 1967. godine u „Ljubavnom slučaju ili tragediji službenice PTT“ postala prva domaća glumica koja se skinula pred kamerama, o njoj je pisao čak i The New York Times. Dugo se na ovakve scene gledalo kao na prečicu do slave, ali danas su, ipak, drugačija vremena.

„U vremenu u kojem živimo, prečica do slave može biti kućni video. Golotinja na filmu nema više tu moć“, uvjeren je Saša.

Ipak, od pominjanog filma Lee Sejdu, pa do izuzetno uspješnog serijala „Igra prijestolja“, obnaženost i dalje privlači pažnju, ali se ljestvica stalno podiže.

„Danas je gledaoca mnogo teze šokirati. Morate biti baš eksplicitni. Ne tako davno, dublji dekolte je izazivao sablaznost. Što se tiče same ‘Igre prijestolja’, iako ne pratim, mislim da je to uspješan eksperiment na žanru. Ubaciti u epsku fantastiku nasilje i seks, to niko prije nije uradio. Ispalo je dobro, u komercijalnom smislu, a moglo je da ode i na drugu stranu“, objašnjava Saša, i gledaocima zainteresovanim za ovu temu preporučuje „Mladost“ Paola Sorentina, kao film u kojem se slavi ljudsko tijelo, i „Antihrist“ Larsa fon Trira, gdje je odnos prema njemu potpuno suprotan.

Sanja Vučić: Krajnje je vreme da se pozabavimo sistemom vrednosti

sanja-vucic-1

Sanja Vučić / Foto: ZAA

Kada se diskutuje o fenomenu ženske obnaženosti u umjetnosti, mnogima su prva asocijacija domaće i svjetske muzičarke koje se ističu provokativnim spotovima i živim nastupima. Sanja Vučić, vokal grupe ZAA i predstavnica Srbije na ovogodišnjoj „Pjesmi Evrovizije“, ne podržava ovakav pristup.

„Ne bih da budem potpuno isključiva, ali mahom muzičari koji pribegavaju takvim merama nemaju kvalitete umetnika i stvaraoca. Postoje dve strane – ljudi koji muziku posmatraju kao biznis i oni koji je posmatraju kao katarzično zadovoljstvo tela i uma. Ono što je glavni problem je to da ovi prvi daleko više prosperiraju od drugih, koketiranjem sa najnižim strastima, i time dobijaju naklonost medija i lakomislene mase. Suočimo se sa time da je golotinja u medijima postala sveobuhvatno društveno prihvatljiva, i da je došlo krajnje vreme da se pozabavimo sistemom vrednosti“, jasna je Sanja.

guerilla-girls

Promotivni plakat organizacije Guerrilla Girls iz 2011. godine

Prema njenim riječima, mediji su ti koji publici plasiraju ono što ona traži i na šta reaguje, pa promjena mora krene upravo iz sfere novinarstva.

„Smatram da treba napraviti revoluciju u medijima, imati kompetentniji kadar i obrazovaniji. Ne bih da gubim nadu, ali jasno mi je da zvuči nerealno“, poručuje talentovana Kruševljanka.

Iako kaže da svoju muziku nikada ne bi gradila na takvim temeljima, mediji i njoj često pripisuju epitete zavodljivosti i seksepilnosti, i pored toga što je njen imidž znatno drugačiji.

„Trudim se da nastupima prenesem energiju i emociju koja se akumulira u meni dok sam na sceni. Nekada se ona ispoljava kao senzualna, nekada, možda, kao pomalo gruba i napadna, ali to sam ja – u potpunosti svoja, sa ciljem da približim ljudima suštinu onoga o čemu pevam“, iskrena je Sanja.

sanja-vucic-3

Foto: Demofest

Da li je to ujedno i primjer kako ova vrsta privlačnosti može da egzistira u umjetnosti i bez fizičke ogoljenosti?

„Neretko pogled i jedva primetan pokret glavom mogu biti privlačniji od dubokog dekoltea i golih bedara“, tvrdi ova mlada muzičarka, ali i sama vjeruje da, u domenu konceptualne umjetnosti, nagost može da pronađe prigodan prostor.

Prostor koji je još u 4. vijeku prije nove ere otvorio grčki vajar Praksitel, kada je svijetu prvi put predstavljena jedna potpuno gola Afrodita. I sve od tada, njene nasljednice ne prestaju da naizmjenično zadivljuju, zgražavaju, oduševljavaju i šokiraju svoje posmatrače.

„Ne pomislim ‘oh, jedva čekam da strgam odjeću sa sebe i skakućem ispred svih’. I sigurno mi je nije bilo ugodno da prikažem nečije nasilno ubistvo. Beskrajno manje ugodna mi je činjenica da se javnost više brine da li sam bila naga ili gej, nego da li sam jebeni serijski ubica. Izvinite, molim vas, ali šta vam je sa prioritetima, ljudi“, zapitala se Šeron Stoun u jednom intervjuu za Playboy.

Naslovna fotografija – Kadar iz filma „Američka ljepota“

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije