DogađajiRadoznala Lola

Kome smeta Balašević u Banjaluci?

Nikome. Možda Balaševiću? Deset godina sam sarađivala s ljudima, direktno učestvovala u dovođenju brojnih bendova, kako iz regiona, tako i iz cijelog svijeta, i Banjaluka nije imala problem nikad ni sa jednim muzičarem. Nikad neću zaboraviti scenu sa pjevačicom benda…

Brankica Raković

Nikome.

Možda Balaševiću?

Deset godina sam sarađivala s ljudima, direktno učestvovala u dovođenju brojnih bendova, kako iz regiona, tako i iz cijelog svijeta, i Banjaluka nije imala problem nikad ni sa jednim muzičarem. Nikad neću zaboraviti scenu sa pjevačicom benda Kosheen, koji je gostovao na jednom od izdanja Demofesta, koja je u rideru zahtjevala da spava U ZAGREBU. Jer joj je Banjaluka zvučala kao nešto što joj se ne dopada. Subjektivni osjećaj.

To je slučaj i sa Đoletom. Njegov subjektivni osjećaj je da se on ne dopada Banjaluci. Gledam, evo, cijelo jutro kako se portali kite njegovom rečenicom “Čuvaju metak za mene.” Narod klikće. Ovi i što ne vole Đoleta govore “Tako mu i treba”. Ovi što ga vole govore “Oprostite čovjeku.” A Banjaluka je njemu davno sve oprostila.

dorde-balasevic

Zašto?

Jer je Banjaluka veliki grad u kojem živi najbolja publika na svijetu. Publika koja je svojim potpisima vratila Demofest u život, jer nije htjela da dozvoli da ostane bez tog muzičkog dijela ljeta. Publika koja je pokazala pjevačici benda Kosheen da smo mi veliki grad u kojem ima mjesta i za nju pa je na kraju spavala u Banjaluci. Grad kroz koji je prošlo nekoliko hiljada različitih bendova, uključujući i tu famoznu Dubiozu Kolektiv koja je baš na tom Demofestu održala najnevjerovatniji i najposjećeniji koncert zapamćen u gradu na Vrbasu.

Banjaluka je ono mjesto koje dokazuje da muzika ne poznaje granice, ne zanimaju je sve te politikom i mecima obojene priče. Banjaluci se pjeva. Svira. Banjaluci se ide na događaje na kojima se neće spomenuti riječ “rat”, “politika”, “dugovi”.

Mi ovdje ne čuvamo metke ni za koga, posebno ne za autora čije pjesme čuješ svaki dan u svakoj kafani, uz čije pjesme odrastaju banjalučke bebe, udaju se i žene, boluju i raduju se, ispraćaju na put i dočekuju kući, čije se knjige poklanjaju kad se šalje poruka “hej, muvam te”.

Dajte da vidimo te poruke. Dajte da čujemo te ljude koji čuvaju metke. Da ih saslušaju oni kojima je to posao.

Đole, sve mi se čini da je to sve u tvojoj glavi i da je vrijeme da i ti okreneš taj ringišpil.

Ne prljaj obraz gradu koji je najbolji domaćin godinama već. Nemoj da zbog tebe ljudi misle da smo mi neki divljaci. Kad smo mi samo veseljaci. Iako tvoje pjesme i nisu baš vesele, priznaćeš.

Banjaluka te čeka. I jedini mogući problem može biti prostor – prostor dovoljno veliki za sve one koji bi da te čuju i vide, da ti pokažu da sve tvoje pjesme znaju napamet. Ma i knjige.

Pročitaj još

Od iste osobe