AktivizamHrabra Lola

Muževi, sinovi, braćo, ovo je tekst za vas o njima

Danas je Međunarodni dan borbe protiv nasilja na ženama. Tačka. Danas je dan kada ćemo čitati, gledati i slušati o žrtvama bezumlja. Ovo je dan kada će nam servirati fotografije i snimke iskasapljenih, unakaženih, poniženih žena. Njihove oči su pogled…

Redakcija

Danas je Međunarodni dan borbe protiv nasilja na ženama. Tačka.

Danas je dan kada ćemo čitati, gledati i slušati o žrtvama bezumlja. Ovo je dan kada će nam servirati fotografije i snimke iskasapljenih, unakaženih, poniženih žena. Njihove oči su pogled srne. One su nesrećne.

Danas je jedan od onih dana kada ćemo lako zadovoljiti formu. Pročitaćemo, pogledaćemo, poslušaćemo i baciti se na štivo o zapanjujućim grudima Nives Celzijus na dodjeli nagrada glumišta, prebaciti na TLC i gutati priče o Rolofovima i ekstremno gojaznima, pojačati do daske Judas Priest, metnuti push-up i raspaliti po likerčiću, jer petak je.

Žene zbog bijega, straha da je prelazno ako i samo pogledaju i zamisle se, muškarci jer im je to glupo. Vapaj sa tih slika će ovog dana ostati samo još jedna bespotrebna smaračina ionako svakodnevnim životom ošamućenog naroda. Danas je jedan od 365 dana u ovoj godini, onaj koji ćemo posvetiti apelima da je ljudskosmećarski udariti ženu, da nije nimalo herojski zaključavati je u kuću, gasiti cigarete o njeno tijelo, paliti je, kasapiti, sjeći, da je krajnje slabićki vrijeđati, lomiti joj ruke i noge, kidati utrobu, bacati je sa petog sprata, kidati joj nokte i rezati je žiletima, da je silovanje čin kukavištva.

Domestic violence victim

Danas je samo taj jedan dan u ovoj godini, a već sutra biće ili ko ih jebe, same su to tražile, ili mani me toga, znaš da imam lošu probavu.

Zato, nemoj da stojiš kao panj, već zagrli, grli, tu svoju ženu. Reci joj da je divna, da je bogomdana, da si srećan čovjek što je imaš, da bi bez nje bio običan dripac, jer je sve baš tako. Ne trebaš donositi cvijeće, od komercijale se ne zida bračna utvrda, mani se bombonjera, kojima je istekao rok kao mesu po Hrvatskoj, uhvati je za ruku i ljubi je, ljubi je dugo, dok se ne sjeti zašto je baš tebe izabrala, a bilo je tako mnogo frajera te devedeset i neke. I nikad, ali nikad, je ne upoređuj – sa mamom, babom, simpatijom iz srednje, komšinicom, Stanijom. Njene usahle grudi, koje su izjele tri bebe, i njeni podočnjaci i nikakvi živci su najljepši ukras koji žena nosi. Oni su nasljeđe i znak da pored sebe imaš stijenu, sigurnu luku, nekoga ko ti pere gaće i poljupcem uspavljuje tvoje potomke.

A ti, mali, gledaj u tu svoju mater kao u Boga, jer ona to za tebe i jeste, i više od toga, bez nje ne bi bilo ni tih tvojih dugih stopala, ni kržljavih ramena zbog kojih sad mrziš cijeli svijet, a sutra kad se razgranaš, i to od mamine supe i toplog hljeba, ima da kačiš cure na ista ko ofingere. Ne budu Edip, ali budi sin kakvog svaka mama zaslužuje – budi čovjek. I budi čovjek koji će sutra iz dna peta voljeti neku ženu, svoju. I koja će znati da nije pogriješila jer je baš pored tebe, takvog.

zagrljajmuz

Brate slatki, nemoj da misliš da je sestra tu da ispravlja sve tvoje krive Drine, vječno toleriše to što joj se javiš samo kad neštro trebaš, da bude divna tetka tvojim klincima i neki već rod tvojoj gospođi. Ona je tvoja sestra. Koliko je kolosalna ta riječ, razmisli. Sjeti se šta je sve učinila za tebe, i kad si ti bio obično govance, objesni tinejdžer spreman da osvoji svijet i muškarac koji je krišom plakao zbog slomljenog srca. Ona je ono nešto tvoje neraskidivo, pa i da je u Australiji, među pingvinima ili na Marsu, ono nešto što će te nazvati i reći da će sve biti u redu.

Muškarci, uopšteno, nisu žene vaša svojina, pokretna, ili još bolje, nepokretna imovina. Nisu vreće za nabijanje i istresanje frustracija, jer vam je mali, jer vam je mala plata, jer vam je crko auto, jer vas boli glava od piva. Nisu tu samo za seksualne akrobacije, da vam produže vrstu, počiste po kući i izbace smeće. Već sutra vi možete završiti kao ta pvc kesa okačena o kontejner. Jer koliko god ljubav ne poznaje granice, njeno naličje za njih itekako zna. Budite junaci vlastitog života, u kojem su žene heroine, a ne oni što pune novinske stupce zbog umišljenih bicepsa i mošnji. Budite uzor svojim sinovima, i kćerkama.

ruka-pruzena

A žene, pa evo ne znam. Neću reći da izdržite, jer mi je glupo da bilo šta izdržavate. Ne mogu govoriti da će proći, jer i ne treba da traje. Kako da kažem da će sutra biti bolje, ako znam da sad negdje sjediš i plačeš; pretučena, slomljena, bez nade. Zašto uopšte da sve to činim, kad znam šta sve nisi zaslužila. Kad znam da je neko odlučio da ti otme ponos, osmijeh i snagu. Da te umanji i ponizi. Da od tebe pravi žrtvu, tužno lice, fotografiju koja kruži internetom.

Znam samo da nam takve priče nisu potrebne, da nas oboljevaju. I da je svaki dan taj dan borbe protiv nasilja nad ženama. Jer, drugačije ne smije i ne može, ako želimo da imamo srećne supruge, majke, sestre, kćerke, prijateljice. A želimo, zar ne?!

 

Crna udavača

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije