Finansijska pismenost

Miloš Grujić: Da li ti stvarno treba taj skupi, pametni telefon?

tekst: Miloš Grujić

landscape-1457133345-rbk030116moneymistakes-001

U tekstu od prije nekoliko sedmica (Poznajem čovjeka koji štedi na toalet papiru da bi jeo sufle u restoranu u centru) pisao sam kako da izbjegnemo neočekivane udare na kućni budžet i da jačamo svoju disciplinu. Između ostalih troškova, naveo sam da sam vidio kako ljudi dijele račun za internet. Nakon tog teksta, na mom profilu na fejsbuku se povela zanimljiva rasprava. Jedan prijatelj je naveo da podjela računa sa komšijama može da postane noćna mora. Naime, kod većine operatera takva vrsta udruživanja je zabranjena. Čak i kada to izvedemo zapazićemo da, bez dobrog rutera koji je propisno podešen, takav internet može lako postati neupotrebljiv. Na primjer, kada jedan od komšija skida film, ostali na istom ruteru imaju mnogo slabiju vezu. Ako želimo to da popravimo, možemo da plaćamo bolji i skuplji internet, ali onda manje-više dođemo na isto – kao da smo zadržali stari paket. Takve kalkulacije navode na razmišljanje o uštedama na “krupnijim stvarima”. U nastavku rasprave diskutovali smo o “velikim troškovima” koje možemo smanjiti ili čak izbaciti.

Ušteda na sitnim troškovima jeste sjajna, ali može da bude zamorna, pogotovo u početku vođenja budžeta. Osim toga, često se potkradu neplanirani troškovi poput bakšiša. Slično tome, nekead kupimo stvari koje se brzo pokvare ili greškom kupimo pogrešnu sijalicu. Takođe, većina ljudi je sklona da sebi poveća životni standard čim se oslobodi neki iznos.

Ušteda na sitnim troškovima jeste sjajna ali može da bude zamorna, pogotovo u početku vođenja budžeta. Osim toga, često se potkradu neplanirani troškovi poput bakšiša.

Poznajem mnogo ljudi koji su otkazali pretplatu za fiksni telefon i koriste samo mobilne telefone. Koriste više Viber, WhatsApp i ostale blagodeti interneta. Međutim, tako “ušteđen” novac, koji bi otišao za plaćanje fiksnog telefona, lako “ispari” ako nemamo dobar plan i cilj štednje.

Suština “sklanjanja” ušteđenog sitniša je da ga utrošimo na nešto bitno i konkretno.

Jedan prijatelj mi je pričao kako po dolasku kući sa posla sav sitniš iz novčanika prebaci u kasicu. Zvuči malo, ali na taj način svakih pola godine odvoji lijepu svotu za životno osiguranje. Jednostavno, novčić, dva tj. markica, dvije… pet tokom 130 radnih dana. Tako je moguće odvojiti i nekoliko stotina maraka godišnje samo radnim danima. Ruku na srce, cjepidlačenjem od svoje plate nećemo napraviti milionske uštede. Zahvaljujući tome ipak bolje raspoređujemo novac, vrijeme i treniramo disciplinu.

landscape-1457133345-rbk030116moneymistakes-001

Suština štednje je uzdržavanje od neplanske kupovine. Takva pojava se često naziva i “stihijska kupovina”. Drugim riječima, treba racionalno trošiti. Poenta štednje nije da „linearno“ smanjimo sve svoje rashode.

Uštede se prave kad napravimo “popis” odjeće (ili obuće, knjiga i sl.) koju imamo i koja nam je zaista potrebna. Tako možemo uštediti na stvari koje ćemo obući nekoliko puta godišnje. Baš zato ljudi nastoje da uštede na velikim i relativno velikim stvarima.

Važno je planirati na duži rok od nekoliko mjeseci.

Potrebno je prepoznati šta nam stvarno treba i kako da napravimo put da to i kupimo.

Na primjer, ljudi daju mnogo novca na skupe pametne mobilne telefone. Međutim, tek nekoliko procenata korisnika pametnih telefona koristi i pametne opcije. Moj komšija voli da kaže “pametni telefon je kao mozak“. Svi ga imaju, svi misle da znaju kako se koristi, tvrde da ga pametno koriste ali očigledno je da ga samo rijetki pravilno koriste. Većina ljudi na mobilnom telefonu čak i za sabiranje više cifara koriste obični kalkulator. Ako se zapetljaju u sabiranju više brojeva vrate se na početak. S druge strane, u jednostavnom i besplatnom Excelu brze kalkulacije su mnogo jednostavnije. Ipak, većina ljudi nema ni instaliran Excel. Uprkos tome, mnogo novca daju za brendiran telefon koji ima iste performanse kao i neki koji košta daleko manje. Čak i kad imaju kameru od 16 megapiksela kvalitet fotografija koje prave je isti kao sa dva megapiksela.

Slično je i sa automobilom. On je, kao i telefon, postao statusni simbol. Jedan prijatelj je napravio simpatičnu kalkulaciju. Pretpostavimo da smo automobil kupili za 20.000 KM koji zadovoljava sve potrebe vas i vaše porodice. Pretpostavimo da dva puta godišnje želimo na odmor. Prema njegovoj kalkulciji “možeš na odmor kao beg i sa iznajmljenim autom a da svoj sačuvaš i da opet jeftinije prođeš”. Evo kako. Zamislimo da za svaki odlazak na odmor iznajmljujemo automobil u nekom rent a car društvu. Neka su troškovi iznajmljivanja 80 KM po danu i neka auto iznajmimo na 15 dana u godini. Svake godine. Za deset godina ćemo imati troškove od 20.000 KM za automobil i 12.000 KM za iznajmljivanje automobila. Poslije tih deset godina možda prodamo svoj automobil za neki novac. Nismo ga daleko vozili a na odmor smo išli “na nivou” – u udobnijem i komfornijem automobile od našeg. Po njemu, to je mnogo jeftinija i bolja opcija od davanja 50.000 KM za novi automobile o kojem ćemo svakodnevno brinuti.

landscape-1457133345-rbk030116moneymistakes-001

Isti prijatelj je naveo simpatičan primjer. Zamislimo porodicu koja ima automobil koji se može prodati za 5.000 KM, a žele da kupe novi za 20.000 KM. U slučaju da nemaju novca, posegnuće za kreditom. Recimo da podignu tih 15.000 maraka na pet godina. Prosječna mjesečna rata bi uz stopu od 6,99% bila oko 300 KM. Nakon pet godina imaju auto koji vrijedi manje od 15.000 KM, jer je amortizovan a izdovjiće ukupno 17.817 KM na kamate i vraćanje duga plus za troškove obrade i odobrenja kredita. S druge strane, da su isti iznos stavili na štednju za isti period, uz kamatnu stopu od oko 2,3% na godišnjem nivou bi dobijali oko 345 KM. Za pet godina bi zaradili 1.725 KM. Eh, sad, za šta će ko novac upotrijebiti – to je njihova stvar. U kulturama koje njeguju dugoročna ulaganja i štednju lјudi tako štede čitav život za dodatak penziji ili da pomognu djetetu da upiše bolji fakultet.

Važna stvar kod planiranja i izbjegavanja stihijske kupovine je da “budemo u toku” sa ponudama. Treba pratiti ponude banaka i prodavnica. U pomenutnom tekstu sam se dotakao kartica koje omogućavaju ostvarivanje popusta tzv. potrošačke ili loyalty kartice. Napravili smo jednostavnu kalkulaciju prema kojoj u 20 kupovina godišnje prosječne vrijednosti od po 35 KM dobijamo mogućnost da kupimo nešto za 20 KM.

Važna stvar kod planiranja i izbjegavanja stihijske kupovine je da “budemo u toku” sa ponudama.

Planiranje pomaže da prepoznamo prioritete, napravimo “popise” i da prevaziđemo stihijsko trošenje. Razliku u iznosu koji smo planirali potrošiti i onog koji smo izdvojili za kupovinu treba da utrošimo (ili uložimo) na nešto zaista potrebno, korisno i konkretno. To je pametno upravljanje novcem. Na primjer, kao moj prijatelj – za životno osiguranje. To je recept za maraton a ne za sprint. Dakle, obrazac za dugoročno ponašanje. U suprotnom, novac će brzo “ispariti”. Usiljeno početi štediti na svemu je jednako nesuvislo kao i stihijsko kupovanje. Zato, treba praviti planove i biti “u toku” sa ponudama.

Zatvori reklamu