LjudiRadoznala Lola

Mejmi Fips Klark: Žena koja je u nauku uvela i lutke za igranje

Od ropstva, do predsjedničke pozicije, afroamerikanci su prošli torturu koja im je onemogućavala dostojno i ravnopravno egzistiranje u društvu. Uprkos tome što je ropstvo u Americi zabranjeno 1865. godine, zabrana je ostala samo mrtvo slovo na papiru, jer su afroamerikanci i…

Sara Velaga

Od ropstva, do predsjedničke pozicije, afroamerikanci su prošli torturu koja im je onemogućavala dostojno i ravnopravno egzistiranje u društvu. Uprkos tome što je ropstvo u Americi zabranjeno 1865. godine, zabrana je ostala samo mrtvo slovo na papiru, jer su afroamerikanci i dalje imali lošije obrazovanje, bili su obespravljeni za življenje u pojedinim mjestima, ali i onemogućeni da glasaju. Mejmi Fips Klark jedna je od onih koja je decenijama kasnije proživjela isto. Rođena je 1917. godine u Arkansasu. Bilo joj je zabranjeno ulaziti u radnje čiji su vlasnici bijelci, a tokom školovanja išla je u slabije škole, samo kako bi se izbjegao kontakt afroameričke djece sa bijelcima. Međutim, uprkos svim preprekama društva, ona je imala srećno i ispunjeno djetinjstvo. Suočavanjem sa problemima u ranom djetinjstvu postala je snažnija, hrabrija i odlučnija u svojoj namjeri. Da svijet učini boljim i ravnopravnijim mjestom.

Bilo joj je zabranjeno ulaziti u radnje čiji su vlasnici bijelci, a tokom školovanja išla je u slabije škole, samo kako bi se izbjegao kontakt afroameričke djece sa bijelcima.

Svog budućeg partnera i saradnika, Keneta Klarka upoznala je na Hovard Univerzitetu za vrijeme studija psihologije. Magistrirala je radom o rasizmu koji se razvija kod djece u veoma malom uzrastu, a odlučila se posvetiti i detaljnijim istraživanjima, kako bi dokazala da je segregacija apsolutno pogrešna. U tome su pronašli zajednički interes i sav svoj život odlučili posvetiti tome.

mejmi

Doktorirala je na Kolumbija Univerzitetu 1943. godine, nakon čega su ona i Kenet zajedno odlučili nuditi psihološko savjetovanje njujorškim afroameričkim porodicama. Ubrzo su počeli “lutka eksperiment” koji je podrazumijevao njihovo putovanje svijetom u različite škole. Pokazivali su djeci bijele i crne lutke i pitali ih koja im se viđe sviđaju i sa kojima bi se igrali. U školama sa integralno crnim učenicima birali su crne lutke, međutim u školama sa mješovitom sastavom ili samim bijelcima, djeca su ocjenjivala crne lutke ružnima, ali i odbijala da se igraju sa njima.

Pokazivali su djeci bijele i crne lutke i pitali ih koja im se viđe sviđaju i sa kojima bi se igrali.

To je dokazalo da se djeca već od djetinjstva pogrešno usmjeravaju i da je zapravo potrebno od malena ih učiti drugačije. Ona i njen suprug nastavili su se boriti za suzbijanje rasizma, a svojim primjerom su napravili ogroman korak ka poboljšanju pozicije u društvu. On je bio prvi afroamerikanac koji je doktorirao, a odmah nakon njega isto je uradila i ona. Nakon toga sve do penzije 1979. godine radila je kao direktorica centra za razvoj djece, čemu je zapravo posvetila cijeli život, vjerujući da se od djetinjstva uče osnovne ljudske i životne lekcije. Svoje znanje je prenijela i na djecu, Kejt i Hiltona, koji su nastavili misiju svojih roditelja.

lutke

Međutim, uprkos zajedničkom doprinosu nauci i aktvizmu ona i njen suprug nisu dobili jednake zasluge. Često su je spominjali u kontekstu njegove žene i za njen uspjeh nagrađivali njega, dok su smatrali da je stidljiva i povučena. Ipak, 1983. godine dobila je Candace nagradu za humanitarni rad. Iste godine u avgustu umrla je u 65. godini života. Ostala je zapamćena po svojoj neiscrpnoj borbi za jednaka prava, koja su posthumno postala ostvariva za razliku od vremena u kojem je živjela. Međutim, to i dalje ne znači da se uspjelo, jer ljudi, baš kao i djeca, još uvijek vole da se igraju sa bijelim lutkama.

Uprkos zajedničkom doprinosu nauci i aktvizmu ona i njen suprug nisu dobili jednake zasluge.

klarkovi

 

Pročitaj još

Od iste osobe