Finansijska pismenost

Kako se oduprijeti sniženjima? Razlikujte “popuste” i popuste. Postoje trikovi.

tekst: Miloš Grujić

Novogodišnje rasprodaje tek počinju. Zapadno od nas rasprodaje su počele još u novembru. Nama tek predstoji vrijeme darivanja i slavlja pa se ozbiljnija sniženja tek najavljuju.

“Crni petak”, “praznik” potekao iz SAD, je najbolji primjer za potrošačku „groznicu“. To je petak koji pada nakon Dana zahvalnosti i u američkoj kulturi je tradicionalno rezervisan za šoping. Tada su, u odnosu na ostale dane u godini, najveći popusti, ali i najveće gužve u prodavnicama. Kod nas taj trend postoji tek nekoliko godina. U to doba, “lajne” na društvenim mrežama pršte od sponzorisanih postova raznih brendova.

Lijepo je što sniženja na kozmetiku, garderobu, tehniku i nameštaj nisu zaobišla ni nas. Međutim, već prve sedmice nakon “Crnog petka” mnogo ljudi se požalilo na neke propuste i greške na rasprodajama. Na primjer, tokom rasprodaja u razvijenim zemljama trgovci se nastoje osloboditi sezonskih kolekcija. S druge strane, u pojedinim prodavnicama kod nas na sniženju su tek modeli iz prethodne ili iz ranijih godina. Za ovakvo stanje svako ima svoje obrazloženje. Neki naglašavaju visoke marže, drugi nelojalnu konkurenciju, treći sivu ekonomiju… Dobro, niko nije rekao da nas varaju. Nekad se omakne i neka greška pri organizaciji rasprodaje.

Šta god da je uzrok greške, lažno sniženje smatra se obmanjivanjem potrošača. Usput, svaka obmana građana je kažnjiva. Obmanama se posebno pozabavio Zakon o zaštiti potrošača Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 62/2014 i 6/2016) u članovima 39, 40. i 41. Zbog ove zakonske “začkoljice” javnost preko medija ima priliku da vidi mnogo “propusta” koje su trgovci napravili na rasprodajama. Jedna od najvećih “iznenađenja” je takozvana stalna akcija. To je situacija kada trgovci tokom čitave godine ističu “stalno sniženje”. Tada je nemoguće zaključiti koja je polazna cijena za sniženje. Međutim, trgovci nekad svjesno zaobilaze “obmanu” ili naprave “propust”. Eto, desi se, baš nekako pred rasprodaju da kupci zapaze da su neki trgovci povisili cijene neke robe a onda je snizili. Ova pojava je lako uočljiva kod robe i usluga koje se naručuju i plaćanju online. Neki od najpoznatijih servisa za praćenje kretanja cijene proizvoda su thetracktor.com, camelcamelcamel.com, unimerc.com i keepa.com. Potrebno je da samo pronađete željeni proizvod i dobićete grafikon sa prikazom kretanja cijene tokom posljednjih tri mjeseca, pola godine, godinu ili za drugi željeni veći period.

10-common-money-mistakes-people-wish-they-realized-in-their-20s

Sad ću opet da se vratim na “rekao sam”. Pisao sam kako treba zapisivati svoje troškove. Navika praćenja svojih troškoca olakšava upoređivanje troškova i “usmjerava” nas na mjesta gdje su cijene željenih proizvoda prihvatljive. Osim toga, za proizvode koje često kupujemo, poput kafe, sokova, sapuna ili peciva lako ćemo uvidjeti trend promjena cijena.

Često se kupci žale na to da je na artiklu istaknuta jedna cijena a na kasi kada se plaća važi druga – veća. Trgovci nude različita obrazloženja, ali prema zakonu važeća cijena je ona koja se nalazi na proizvodu, a ne ona koja koju nam ispostave na kasi.

Na društvenim mrežama i pri ćaskanju sa prijateljima sam zapazio da se na rasprodajama često (is)koriste razni trikovi poput “grešaka”. Često je na sniženjima snižena cijena ionako jeftine robe. Onda desi se da je na sniženju odjeća i obuća sa nedostatkom ili čak pocijepana roba. To nije naznačeno već ćemo informaciju dobiti tek nakon što pitamo prodavca. Takođe, osim odjeće i obuće stare nekoliko sezona, nekad su na sniženju samo (preostali) veliki ili mali brojevi. Često je to roba koju ni ranije niko nije kupovao. Još gore, nekad su gornji i donji dijelovi garderobe različitih brojeva. Nešto suptilniji trik je prodaja robe za koju treba kaiš. Kaiš naravno nije na sniženju. Omiljeni primjer mi je slučaj u kojem je u izlogu ogromna reklama “sniženje 50 odsto”. U praksi, sniženje se odnosilo samo na JEDAN proizvod. Dobro, na jednu vrstu proizvoda od svih koji su ponudi. Osim toga, neki potrošači su se žalili da su na sniženju u prodavnicama uz oznako “novo” bili izloženi modeli koji su stigli kod nas prije četiri godine.

Ne budite lakomisleni. Treba da poznajete svoja prava. Zapravo, dužnost potrošača je da poznaje svoja prava, obaveze i načine njihove realizacije. Pravnici će dodati da i potrošač treba da se pridržava odredaba svih zakona koji na neki način definišu prava i odgovornosti potrošača i korisnika usluga. Praksa je da čestiti trgovci jasno naglašavaju do kada traje akcija. Nekad se jednostavno napiše “do isteka zaliha”. Na taj način ograde od pritužbi da su svu robu prodali tokom vikenda. Ipak, prema članu 41. Zakona o zaštiti potrošača i sam “poziv na kupovinu proizvoda po određenoj cijeni bez isticanja činjenice da trgovac ima opravdane razloge da vjeruje da neće biti u mogućnosti da ponudi isporuku tog ili sličnog proizvoda po navedenoj cijeni” predstavlja ozbiljan prekršaj.

Ne budite lakomisleni. Treba da poznajete svoja prava.

Nažalost, skoro dva od tri potrošača i korisnika usluga u Republici Srpskoj ne poznaju svoja prava, niti kako da ta prava zaštite u slučaju da pretrpe materijalnu štetu. Na primjer, ako kupimo neki proizvod za koji ustanovi da je neispravan ili se nakon kupovine brzo pokvari, većina nas ode u prodavnicu da se usmeno požali. Ilustracije raci, zamislimo da se radi o elektronskom uređaju. Trgovac će nas “dobronamjerno uputiti” da aparat odnesemo u servis na popravku. E, kad odemo u servis napravili smo već drugu grešku. Naime, za proizvod sa nedostatkom, reklamacija se trgovcu prijavljuje u pisanom obliku. Naravno, kopiju reklamacije, čije je primanje ovjerio trgovac, treba čuvati. Takođe, smatra se da je kupovinom nekog proizvoda potrošač sklopio ugovor sa trgovcem i nema nikakvih obligacionih odnosa sa servisom. Nismo obavezni da nosimo proizvod u servis već možemo da tražimo od trgovca novi ispravan proizvod ili da povrat novca. Zbog toga, (sa)čuvajte račun od kupovine.

I garantni list.

Pravnici mogu potvrditi da zavrzlame sa žalbama mogu potrajati. Preporučuju ima smisla čuvati račun uz garantni list i do dvoje godine od dana kupovine.

marke

Dalje, roba koja je na sniženju treba da bude (i najčešće jeste) odvojena od druge, “redovno” izložene, robe. Takođe, treba da je jasno istaknut procenat sniženja uz navedenu cijenu prije i poslije sniženja. Osim toga, ukoliko se prodaje (garde)roba sa greškom i ta činjenica treba da je navedena. Međutim, najčešće za tako kupljenu robu ne postoji mogućnost reklamacije. S druge strane, ako je proizvod ispravan, ali kupljen na rasprodaji – ipak ćemo imati mogućnost žalbe tj. reklamacije. Dakle, i u slučaju nedostatka na proizvodu ili usluzi, pogrešno obračunate cijene i drugih nedostataka proizvoda imamo pravo da podnesemo reklamaciju. Drugim riječima, ukoliko smaramo da je došlo do povrede našeg prava kao potrošača, svoje pravo može ostvariti u vansudskom i sudskom postupku. Kao prvi korak prilikom zaštite prava potršača predviđen je pismeni prigovor upućen trgovcu. Takođe, prigovor trgovcu mora biti dostavljen u pisanoj formi u roku od osam dana od dana preuzimanja proizvoda ili od dana obavljene usluge. Ukoliko se nedostatak otkrije naknadno, zahtjev se podnosi u roku od 60 dana od dana kada je skriveni nedostatak otkriven. Sljedeći korak bi bilo rješavanje sporova posredstvom nekog udruženja za zaštitu potrošača, na način da možemo pismenim putem da informišemo udruženje o kršenju naših prava i da dostavimo kopije računa i deklaracija.

Prije razmišljanja ostvarivanja prava na reklamaciju na kupljeni proizvod treba znati da je ovo pravo bilo priznato i prije donošenja Zakona o zaštiti potrošača kroz odredbe Zakona o obligacionim odnosima ili preciznije odredbama kojima se regulišu odgovornost za materijalne nedostatke te prava kupca. S tim u vezi, član 481. ZOO nalaže da je “kupac  dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati… i o nevidljivim nedostacima obavijestiti prodavca u roku od osam dana…“. S tim u vezi član 488. ZOO-a nalaže da kupac koji je blagovremeno i uredno obavijestio prodavcao nedostatku može:
– zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora);
– zahtijevati sniženje cijene ili
– izjaviti da raskida ugovor.

Zapravo, sve ovo je i predviđeno članom 26. Zakona o zaštiti potrošača. U svakom od ovih slučajeva kupac ima pravo i na naknadu štete. Osim toga, istim zakonom je predviđeno da, i nezavisno od toga, prodavac odgovara kupcu i za štetu “koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima”. S druge strane, član 28. stav dva istog zakona štiti i trgovca. Ako trgovac osporava nedostatak može nam dati odgovori, takođe u pisanoj formi, u roku od osam dana od prijema zahtjeva.

Osim ovih, svaki “finansijski pismen” potrošač poznaje još neke trikove koje može iskorititi u svoju korist. Prvo, važno je znati svoja prava. Drugo, najbolji način za uštedu novca, vremena i živaca je planski odlazak u kupovinu. Prije kupovine treba da sačinimo spisak. Spisak se pravi tako što se obrati pažnja na najavljena sniženja, akcije i pribave se kuponi za ostvarivanje sniženja. Naime, veliki trgovački lanci često besplatno nude kupone ili loyalty kartice čime se omogućavaju različite vrste popusta ili nagrada.

Najbolji način za uštedu novca, vremena i živaca je planski odlazak u kupovinu.

Od velike koristi je kada provjerimo da li su najavljene akcije tipa “dva po cijeni jednog”, “tri za dva” ili “kupite jedan proizvod a drugi (jeftiniji) dobijate u pola cijene”. Ova navika će nam pomoći da se ne “zaletimo” pa kupimo nešto što je na popustu a ne treba nam.

kartic

Planirajte. Treba kupovati ono što je zaista potrebno. Dobro planiranje je pola obavljenog posla. Ako već ne možemo da planiramo iznos onda možemo da napravimo tačan spisak. Spisak će nas usporiti u “zaletanju” na primamljiva sniženja. U suprotnom, trošićemo više od plana a višak ćemo donirati ili baciti.Na kraju, treba znati da kod nas ne postoji “zvanična” crna lista proizvođača i trgovaca sa kojima su potrošači imali loša iskustva. Možda je i razlog da prodavci ne prave lošu reklamu međusobno. Međutim, kada potrošač zapazi manipulaciju cijenom ili kvalitetom proizvoda, može da se obrati za pomoć nekom udruženju potrošača ili inspekciji. Ipak, kako bismo izbjegli da dođemo u situaciju da se žalimo zato što smatramo da smo prevareni, prilikom kupovine treba da pročitamo deklaraciju. Ukoliko je ona nečitka ili nerazumljiva, takav proizvod se smatra neispravnim i ne može se prodavati. Osim toga, ako trgovac ne zna da ponudi obavještenja o proizvodu koja tražimo – takav proizvod se ne smije prodavati.