Finansijska pismenost

Kraj je godine. Jeste li potrošili više nego što ste imali?

tekst: Miloš Grujić

Moj posljednji tekst u ovoj godini. Za oko sto sati od čitanja ovog teksta ćemo biti u 2017. godini. Ova sedmica je period godine u kome većina nas nastoji da sravni račune, popravi ili završi neke odnose i napravi razne analize.

Koliko nas je u stanju da analizira tok novca kroz novčanik ili preko računa tokom ove godine? Manje-više svi možemo brzo da izračunamo iznos naših prihoda. Dobro. Svi možemo i da izrazimo iznos naših rashoda. Iskreno, koliko nas može da iskaže strukturu rashoda? Da li možemo da iskažemo zbir svih potrebnih i(li) nepotrebnih troškova i ulaganja? Šta možemo da naučimo iz analize i planiranja svojih prihoda i rashoda?

Pravljenje budžeta ili ”budžetiranje” je zapravo temelj svakog (finansijskog) plana. Većina nas ovaj finansijsko planiranje vezuje za države, velike gradove ili kompanije. Istina je da i lične finansije takođe podliježu planiranju. Tako, na primjer, budžetiranje porodičnih finansija predstavlja planiranje zarade i potrošnje. Cilj finansijskog planiranja u 2017. može da bude recimo izlazak iz duga na kartici ili štednja za automobil.

Pravljenje plana za ostvarenje životnih ciljeva zvuči kao oštra mjera. Nije tako.

Planiranje je kao definisanje putokaza. Plan se može praviti na više načina i podijeliti na nekoliko faza ili vremenskih intervala. Preporučuje se da se pravi na mjesečnom nivou. Jednostavno, i plata i računi dospjevaju na mjesečnoj osnovi.

Kod onih sretnika koji imaju platu.

Poenta je da se prilive i odlive treba što jednostavnije iskazati.

Sljedeći bitan faktor u planiranju je iskrenost. Iskrenost je preduslov potpune kontrole nad ličnim finansijama. Lični plan ili budžet će nam, pod uslovom da ga se pridržavamo, pomoći da kontrolišemo izdatke. Osim toga, olakšaće nam da sa manje brige živimo u granicama svojih mogućnosti. Da bi ovo bilo što efikasnije potrebno je da plan sadrži sve dnevne prihode i rashode. Da bismo sebi olakšali, troškove je neophodno podeliti na kategorije.

Kategorisanje troškova troškova otkriće i najčešće “zamke” u koje porodice zapadaju tokom evidentiranja troškova. Naime, evidentiranje troškova zahtjeva praćenje troškova bez odlaganja ili izbjegavanja dnevne obaveze. U suprotnom, ispustićemo neke “sitne” dnevne troškove. Znate, novčić za parking, bakšiš, kafica “s nogu”, novine na kiosku i tome slično. Primjetićete, za ovo je potrebna malo jača volja i disciplina.

U grubom prosjeku, prosječan građanin naše zemlje troši isti iznos godišnje na životno osiguranje i na igre na sreću a oko šest puta više na alkohol i cigarete. S druge strane, čak i oni koji detaljno planiraju svoje lične finansije znaju gdje im odlazi oko 90 odsto novca. Drugim riječima, ako ne znamo gdje nam je isparilo onih deset odsto prihoda onda smo lijepo mogli da (pre)živimo i bez tih troškova.

Ako ne znamo gdje nam je isparilo onih deset odsto prihoda onda smo lijepo mogli da (pre)živimo i bez tih troškova.

Jeste, jako teško je detaljno planirati. Naravno da nećemo ostvariti 100% od predviđenog. Ipak, prizanaćete da bi svima dobro doško ako bismo godišnju ušteđevinu popravili za 10 odsto godišnjih prihoda. Pri tom, nisam ni spomenuo razmišljanje o dodatnom izvoru prihoda poput honorarnih poslova, autorskih radova ili povremenog posla. Osim toga, vidjećemo kakve divne neplanirane prilike život pruža. Kad se okrenemo lako ćemo vidjeti šta nam se moglo sdesiti a đta se desilo.

Pisao sam već o opodjeli troškova po kategorijama. Na primjer, rashode možemo podijeliti na obavezne rashode za troškove u domaćinstvu (hrana, piće, kozmetika…), na fiksne troškove (kablovska i internet, komunalne usluge, rekreacija, teretana itd.), na varijabilne troškove (struja, telefon, gorivo, itd.), na lične troškove (zabava, rekreacija, garderoba, knjige za decu…), na poklone, na ostale troškove, neplanirane troškove (u procentu od prighoda) i na štednju!

Svaki dobar finansijski savjetnik i analitičar naglašava važnost štednje.

Idealno je ako imamo “dugoročnu” i “kratkoročnu” štednju. Dugoročna je obično za kupovinu stana (mada nije obavezno, neke kalkulacije pokazuju da je smislenoa biti čitav život podstanar), za rješavanje stambenog pitanja, školovanje, kupovinu automobile. Kratkoročna štednja je neka vrsta “crnog fonda” za hitne slučajeve ali i za “bezbolno” obnavljanje garderobe.

Najbezbrižniji su oni koji mogu da naprave neku vrstu trajnog naloga za štednju. Suština je da razlika koja preostane treba da bude ušteđevina. Za svaku kategoriju treba planirati okvir. Taj okvir bi prdstavljao gornju i donju granicu koju ne smije preći određen trošak. Potrošnja van granica,  kao što sam pričao na primjeru dozvoljenog minusa i kreditnih kartica, vodi u crvenu zonu. Crvena zona je veoma opasna za lične finansije ukoliko se desi nešto nepredviđeno. Istovremeno, postavljanje granica olakšava prepoznavanje luksuza koji je zamaskiran kao potreba. Pravilo je da ako prihodi ne pokriju troškove – nešto od troškova je luksuz. Podjela na kategorije i praćanje potrošnje olakšava identifikovanje i izbacibvanje uljeza.

Sve u svemu planiranje troškova jeste nužno zlo. Nažalost, nauka nije našla bolji ni ljepši način za kontrolu trošenja i upravljanje novcem.

Evo šta će vas sigurno motivisati da pratite svoje troškove. Prvo, planiranje podrazumijeva identifikovanje trenutne potrošnje. Na taj način uočićemo neke navike kojih nismo ni svjesni. Međutim, na osnovu potrošnje možemo procjeniti ciljeve i ograničenja u budućnosti.

Dobar trik za planiranje porodičnih troškova je precjenjivanje troškova i podcjenjivanje prihoda. Računovođe ovo načelo zovu princip opreznosti. Kreiranje budžeta koji odgovara trenutnim potrebama je iluzija. Uostalom, potcjenjivanje troškova će dovesti do pravljenja minusa, dugova i frustracija. Istovremeno, precjenjivanje troškova olakšava pokrivanje nepredviđenih troškova poput nepredviđenih posjeta zubaru, kvara na automobilu ili u domaćinstvu.

Na primjer, možete pratiti koliko je iznosio vaš prosječan mjesečni račun za struju. Možemo svaki mjesec, počev od recimo, maja, plaćati isti iznos. U ljetnjim mjesecima će taj iznos biti veći od stvarne potrošnje ali će nam biti lakše tokom zime kada su računi za struju veći. Neema ušteda ali finansijski udar tokom zime je lakše podnošljiv, kao na slici ispod.

Lijep motiv za praćenje ličnih troškova je stvaranje neke vrste dnevnika u kojem je zabilježeno kada i gdje ste bili i koliko ste trošili. Osim toga, taj dnevnik olakšava planiranje vremena i troškova. Lakše ćemo isplanirati roštilje, putovanja, kupovinu i druge događaje koji vas čine srećnim. Isovremeno, više ćemo cjeniti vrijeme provedeno sa dragim ljudima. Vidjećemo koliko vremena i novca zaista trošimo ispijajući kafu, čitajući ili u kupovini. Ako ništa godišnje servisiranje automobila će nam lakše pasti.

Isto tako važno je da ćete zapaziti da najmanje deset odsto prihoda možete da odvojite samo za sebe! Možete da trošite isto, a da kontrolišete lične finansije i još da se počastite.

Dosta o troškovima. Ušteđeni novac je potrebno pametno ulagati, kako bi se izbegao gubitak vrijednosti novca usljed djelovanja inflaciju.

Planirajte. Djeluje Vam teško? Priđite tome sa pozitivnim stavom. Ne dozvoluite da vas obeshrabre malodušnost i početni neuspjesi. Na internetu postoji mnogo jednostavnih i besplatnih aplikacija za vođenje evidencije o ličnim ili porodičnim prihodima i rashodima. Sve koje sam isprobao su zaista korisne. Već nekon nekoliko sedmica ćete zapaziti da kontrolišete otplatu dugova i povećavate iznos ušteđevine. Ja to vodim godinama. Mnogo puta sam čuo da je vođenje troškova glupost. Za one koji bi se opteretili i prestali da uživaju u “sitnim” grijehovima – i jeste. Nema gore stvari od zabavljanja i razmišljanja o posljedicama trošenja. Sve ima svoju mjeru. Međutim, većina onih koji se plaše da postanu rob “navike” nisu ni pokušali da prate troškove. Na kraju, četiri od pet svađa nastaje zbog novca. I to može da bude motiv za praćenje troškova.

Zatvori reklamu