DogađajiRadoznala Lola

Nevjerovatan događaj koji je u Banjaluci okupio 60 mladih genijalaca. Znate li koji je?

tekst: Žana Gauk

Jeste li čuli za “odmjeravanje snaga” u razvoju društveno odgovornih aplikacija? Ta borba traje tri dana. Zove se Hackathon.

Hackathon „Zajedno postižemo više“ kojeg je početkom decembra u Banjaluci organizovao IT klaster Banjaluka, uz podršku Ambasade Sjedinjenih Amaričkih Država u BiH, okupio je 60 mladih iz Banjaluke, Tuzle, Mostara i Sarajeva.

Osim programera, bilo je tu i onih koji se i te kako razumiju u ekonomiju i marketing.

“Sedam dana prije takmičenja organizatori ih raspodjele u 12 timova baš tako da su u svakom ljudi sa različitim vještinama. Nakon toga, do takmičenja imaju vremena da se dogovore oko ideje za aplikaciju na zadatu temu. Na takmičenje ne smiju da odnesu ništa pripremljeno osim ideje. Prvi dan nakon otvaranja takmičenja timovi lutrijom biraju mentora koji sa njima provodi vrijeme do kraja takmičenja sa tim da nema pravo da radi na projektu nego da usmjerava. Bio sam jedan od mentora, na moju radost, timu koji je osvojio drugo mesto”, priča Vladimir Kežić, predsjednik IT klastera Banjaluka.

Posljednjeg dana timovi predstavljaju projekte, a petoro sudija svaku razvijenu aplikaciju ocjenjuje tako što gledaju društvenu korist, tehnički aspekt, inovativnost, upotrebljivost, dizajn i prezentaciju.

 

„Ovaj događaj uz ’DebConf 2011’ čini dva najveća IT događaja koja je Banjaluka imala. Rad sa ovim mladim ljudima je bio predivno iskustvo. Oni su znali da nije bilo lako da vas izaberu da učestvujete u ovakvom takmičenju i veoma su se potrudili da to opravdaju. Bilo je više stotina prijavljenih i svi su željeli da pokažu najbolje od sebe. U današnjem svijetu je jako teško biti originalan, ali su ideje bile svakako dobre. Mnogo puta sam učestvovao na sličnim takmičenjima i oduševljen sam i idejama i stepenom realizacije. Da budem iskren nisam očekivao ovakav kvalitet“, iskren je Kežić.

Za 48 sati mladi genijalci morali su da naprave 12 mobilnih i web rješenja. O čemu se radi? I šta podrazumijevaju društveno korisna rješenja?

Skoro svi su tehničko rješenje završili za tri dana, što nije lako ni za firmu koja profesionalno razvija aplikacije kamoli za studente. I ne samo da su tehnička rješenja gotova, neki timovi su radili na jako kompleksnim tehničkim rješenjima što je po meni odličan izazov. Suština svake ideje nije komercijalizacija nego pomoć našim sugrađanima, ali i pomoć državnim službama. Tako, recimo, jedna od zanimljivjih ideja je hardversko-softversko rješenje koje omogućava našim građanima da putem telefona provjere stanje i pronađu parking na kojem ima slobodnog prostora. A to je rješenje koje treba da preuzme grad. Studenti su sve napravili. Druga ideja je sistem anonimne prijave za korupciju putem koje anonimno i prijavljujete i pratite tok rada na datom predmetu. Tu je hardversko-softversko rješenje putem kojeg se svi kontejneri u gradu mogu uvezati i daljinski pratiti stepen napunjenosti što bi pomoglno komunalnim preduzećima da naprave uštede na rutama za odvoz smeća.

“Bilo je više stotina prijavljenih i svi su željeli da pokažu najbolje od sebe. U današnjem svijetu je jako teško biti originalan, ali su ideje bile svakako dobre. Mnogo puta sam učestvovao na sličnim takmičenjima i oduševljen sam i idejama i stepenom realizacije. Da budem iskren nisam očekivao ovakav kvalitet“, iskren je Kežić.

Koji tim i s kojim rješenjem je bio najbolji?

Za glavnu nagradu su se žustro borila dva tima. Jedan koji je za ideju imao da uveže državne službe koje se bave kvalitetom hrane i građane. Građani bi jednim skeniranjem bar koda proizvoda dobijali informaciju da li je GMO ili ne, koji su mu sastojci I slično. Drugi tim je riješio problem obavještavanja hitne službe za pacijente koji imaju svega par sekundi da jave svoju lokaciju i problem koji imaju. Sistem koji sutra može da se instalira u bilo koju hitnu službu. Za razliku od današnjeg telefonskog poziva, ovu uslugu mogu da koriste i slijepi i gluhonijemi sugrađani koji sada nemaju tu opciju. Ja sam bio mentor ovog tima. Najbolji je bio prvi tim, po meni zasluženo, jer su ipak imali inventivniju ideju.

Šta dalje?

Nakon Hakathona ćemo imati brojne prateće aktivnosti. Edukacije za mlade ljude, praćenje i pomaganje mladim ljudima koji su učestvovali. Takođe, veselimo se sljedećem Hackathonu u Tuzli, a imamo ideju da IT klaster iduće godine  organizuje manji događaj istog tipa.

Tako, recimo, jedna od zanimljivjih ideja je hardversko-softversko rješenje koje omogućava našim građanima da putem telefona provjere stanje i pronađu parking na kojem ima slobodnog prostora.

Nudi li BiH dovoljno prostora ovim mladim ljudima?

U današnje vrijeme skoro pa je nebitno gdje živite. Ako imate interment, imate pristup svom znanju i svim tržištima. Nemate ograničenja. Možete da slušate predavanja sa najprestižnijih svjetskih univerziteta i to besplatno. Za diplomu vas svakako niko i ne pita, osim ako ne mislite u državnu službu za male pare. Možete da radite za najveće svjetske kuće i da nađete klijenta na bilo kojem kraju planete. Smatram da je sve drugo samo izgovor za nerad. Nisam primjetio bilo kakva ograničenja u BiH osim ograničenja koje mi postavlja moje znanje i moj networking. Sve drugo se sa upornošću, taktikom i voljom prevaziđe. U IT svijetu u odnosu na sve zemlje van Evrope i SAD to što ste iz BiH je uglavnom prednost.

Zatvori reklamu