LjudiRadoznala Lola

Novac za poklone, za zbirku očevih pjesama i za džeparac. Novac zarađen pisanjem.

Lolin konkurs Ljudi s olovkama privukao je pažnju mnogih koji misli vole da prenose na papir. Tako smo oko sebe okupile pravu armiju kreativaca koji su pleli divne priče od najobičnijih sitnica koje su dio i naše svakodnevice. Najviše pažnje…

Žana Gauk

Lolin konkurs Ljudi s olovkama privukao je pažnju mnogih koji misli vole da prenose na papir. Tako smo oko sebe okupile pravu armiju kreativaca koji su pleli divne priče od najobičnijih sitnica koje su dio i naše svakodnevice.

Najviše pažnje na tom proteklom konkursu privukao je tekst “Udata sam, kao samohrana majka živim”. Čak 19.066 pregleda. Iza ovih riječi čvrsto je stala Jelena Kovinčić, a reakcija čitalaca bila je nevjerovatna. Od pohvala, razumijevanja, osuda stvorena je cijela lepeza komentara onih koje je priča dotakla.

“Dotakla ih je prvenstveno iskrenost, a zatim maksimalno ogoljena istina koja je, u stvari, i njihov život. Ne ulazeći u brojne razloge zašto živimo tako kako živimo, ovo je životna priča mnogih žena, i srećnih i onih koje to nisu, samo što mnoge od nas nemaju priliku o tome pisati, čitati ili govoriti javno. Takođe, ova priča je na neki način i uteha, znak da nismo same, da se tamo negde nalazi još neka žena koja ima potpuno isti život poput našeg, što može da predstavlja svojevrsnu podršku i razumevanje. A to je ono što ženama uvek treba”, kazala je Jelena.

Jelena Kovinčić

Komentari je, kaže, nisu pogodili  sve dok je to bila razumna razmjena mišljenja.

“Bila sam iznenađena količinom volje i želje da se ocrni neko čiji život nije kao naš. Potpuno je neverovatno koliko neke od nas svoju empatiju ne znaju iskazati lepim rečima, dobronamernim savetima i iskrenim željama, nego sve to pretvore u osudu i odbacivanje. To je ono što treba da menjamo kod sebe. Pristup drugim osobama. Ovu priču sam napisala u dahu, umorna i nervozna, pune glave i s energijom na minimumu, baš kako sam se osećala u tom momentu. Ako bih ponovo imala istu situaciju pred sobom, sigurno bih napisala isto, jer ne znam pisati drugačije, nego iskreno”, iskrena je Jelena.

Najviše pažnje na tom proteklom konkursu privukao je tekst “Udata sam, kao samohrana majka živim”. Čak 19.066 pregleda. Iza ovih riječi čvrsto je stala Jelena Kovinčić, a reakcija čitalaca bila je nevjerovatna. Od pohvala, razumijevanja, osuda stvorena je cijela lepeza komentara onih koje je priča dotakla.

A onda se osvrnula i na Lolu uz riječi da je svaka online platforma, poput ove naše, odlično mjesto za pokušaj, probu, teren… Za sve koji misle da bi mogli da se oprobaju u ovom poslovnom zadovoljstvu.

“Lola je spojila dobro i korisno, i to za sve tri strane u ovom odnosu: čitaoce (jer imaju novi, raznolik sadržaj), pisce (jer imaju priliku videti koliko mogu i znaju) i sebe (zbog sadržaja, promocije i povezivanja s publikom). Ovo je veoma redak potez čiji rezultati u svakom slučaju budu odlični. Novac od nagrade ću potrošiti na poklone za svakog člana moje porodice, otići ćemo na neku malu večeru, a od ostatka ću sigurno platiti neki od svakodnevnih računa. Baš kao i u mojoj glavi: ljubav, zadovoljstvo i život. To je to. Baš tim redosledom”, zaključila je Jelena.

Odmah iza njene smjestile su se tople riječi Dajane Ilić u tekstu “Volite sad, poslije će biti kasno”. Ova priča o ljubavi prema ocu i nedostajanju nakon smrti dotakla je i raznježila čitaoce. Ovo je priča o svemu što ne stignemo da kažemo i uradimo, a trebalo bi.

Priča Dajane Ilić

“Ponosna sam što je tekst o mom tati, iako za mene veoma tužan i emotivan, izazvao mnogo pozitivnih reakcija, kako kod vaših čitalaca, tako i kod mojih prijatelja i poznanika. U tih mjesec dana, koliko je trajao novembarski konkurs, dobila sam mnogo poruka podrške i od poznatih i od nepoznatih ljudi, a to znači mnogo više od bilo kakvog osvojenog mjesta ili novca. Priča o mom tati napisana je mnogo prije, ali sam je nekako čuvala za sebe i svoje bližnje. Kada sam vidjela vaš konkurs, znala sam da je to mjesto na kojem moj tekst treba da ugleda svjetlo dana. Ljudi s olovkama smo bili i moj tata i ja, on je pisao poeziju, a ja prozu, ali je poenta da smo oboje pisali i da smo oboje onaj tip osoba koja i pored ove moderne tehnike u svom pisanju koristimo, vjerovali ili ne olovku. Bilo je konkursa i prije, ali ime projekta je bilo presudno za ovaj tekst i nisam se pokajala ni u jednom momentu”, otkrila je Dajana.

Odmah iza njene smjestile su se tople riječi Dajane Ilić u tekstu “Volite sad, poslije će biti kasno”. Ova priča o ljubavi prema ocu i nedostajanju nakon smrti dotakla je i raznježila čitaoce. Ovo je priča o svemu što ne stignemo da kažemo i uradimo, a trebalo bi.

Svoje misli ova novinarka često zapisuje i ostavlja po rokovnicima. Trenutno, iako to traje već dugo, pokreće blog pa se nadamo da će je i ova nagrada motivisati.

“Svaki iole ozbiljan medij je dobra platforma za osobe koje vole da pišu. Lola je za kratko vrijeme otkako postoji privukla pažnju. Osuđivali je, voljeli, mrzili ili bili ravnodušni, ne može se poreći njena popularnost. A sajt koji je popularan i ima pažnju čitalaca svakako je dobra promocija za mlade pisce”, ističe Dajana.

Na konkurs se prijavila da bi skupila novac i objavila knjigu poezije svog oca, što on nije stigao za života.  Kada knjiga bude objavljena, i naš ideja Ljudi s olovkama naći će svoje mjesto u njoj, jer smo je ponovo podstakli da razmišlja o knjizi.

A priča “Tata kuva ručak, mama čita novine”, koji je, u duhu Lole, ukazao na ravnopravnost polova, napisala je Tijana Bajrambašić. Svojim stavom osvojila je treće mjesto.

O ravnopravnosti polova u priči Tijane Bajrambašić

“Sjećam se da sam u sedmom razredu prvi put poslala neku domoljubnu pjesmu na konkurs, ali i to zato što mi je nastavnica naredila. Inače, i dan danas se stidim čitati svoje tekstove pred nekim. Zanima me feminizam, a s feminizmom i queer. Zato sam odlučila da napišem tekst na ovu temu i poslala sam ga Loli, jer sam znala da će tamo nekog to i zanimati”, priča Tijana.

Za Lolu opet riječi hvale jer omogućava mladim piscima i kreativcima da objavljuju kreativne ideje.

A novac od nagrade? To joj je džeparac. Nada se da će jednog dana biti i ono od čega će živjeti jer pisanje je najbolji posao na svijetu.

“Zanima me feminizam, a s feminizmom i queer. Zato sam odlučila da napišem tekst na ovu temu i poslala sam ga Loli, jer sam znala da će tamo nekog to i zanimati”, priča Tijana.

A vi? Pišete li Loli svoje misli? Tu smo da ih pročitamo i nagradimo. Tu smo da zajedno podijelimo radost i tugu. Tu smo da se družimo i učimo. I zajedno rastemo!

Pročitaj još

Od iste osobe