Praktična LolaŽivot

Na koliko ste boli spremni kako biste bili srećni? Priznajte. Sebi bar.

Svi se žele dobro osjećati. Živjeti bezbrižno, srećno i jednostavno. Zaljubiti se i imati sjajan seks i vezu, izgledati savršeno, dobro zarađivati. Biti poštovani i priznati. Žele da im se drugi dive. Svi bi željeli da imaju takav život, jednostavno…

Priredila Sara Velaga

Svi se žele dobro osjećati. Živjeti bezbrižno, srećno i jednostavno. Zaljubiti se i imati sjajan seks i vezu, izgledati savršeno, dobro zarađivati. Biti poštovani i priznati. Žele da im se drugi dive. Svi bi željeli da imaju takav život, jednostavno je željeti ga.

Ali ako je vaš odgovor na pitanje “Šta želite od života?” nešto u smislu “Želim biti srećna i imati dobar posao i porodicu” to je toliko uobičajen odgovor, da ne znači ništa. Mnogo zanimljivije pitanje, o kojem vjerovatno niste razmišljali jeste: “Kakvu bol želite u svom životu? Za šta ste spremni patiti?”, jer odgovori na ovakva pitanja mnogo bolje određuju kako će vaš život izgledati.

Svi žele imati odličan posao i biti finansijski nezavisni, ali ne žele baš svi da rade 60 radnih sati sedmično, rješavaju papirologiju, dugo putuju na posao i napuštaju zonu komfora koju su navikli imati. Ljudi jednostavno žele da budu bogati bez preuzimanja velikog rizika, bez žrtvovanja, posvećenosti i predanosti koje su potrebne kako bi se njihov trud isplatio.

Svi žele da imaju odličan seks i divnu vezu, ali nisu svi spremni da ulaze u duge rasprave, provode sate u neugodnoj tišini, pate i budu povrijeđeni kako bi došli do potpunog ostvarenja kvalitetnog odnosa. Zato se oni skrase i nastave pitati: “Šta bi bilo kad bi bilo?” a onda se to pitanje preformuliše u “Je li to bilo to?” Onda kada advokati počnu sa brakorazvodnom parnicom zapitaju se “Čemu sve to?”ne shvatajući da je to posljedica njihovih očekivanja i suzbijanja želja dvadeset godina ranije.

Upravo zato sreća zahtjeva borbu, žrtvu i patnju. Sve što se desi pozitivno rezultat je vašeg odnošenja prema negativnom. Bez obzira koliko izbjegavali negativne događaje, oni će kad tad pronaći svoj put do vas. Ali je pitanje kako ćete se suočiti sa njima? U suštini sve ljudske potrebe su manje više jednake. Svi se znamo nositi za pozitivnim iskustvima. Međutim, ona nisu ono što nas oblikuje kao ljude, već su to negativna iskustva u kojima shvatamo koliko toga smo spremni i u stanju napraviti.

Recimo to jednostavnije. Svi žele dobru figuru, neki se odluče i trenirati, ali jeste li svjesni koliko vremena i napora je potrebno kako biste je imali? Osim toga trebate planirati i obroke, kretati se više, izbaciti poroke, što u konačnici znači žrtvovati se. Jednako je i kad pokrećete biznis. Svi biste htjeli da imate dobru firmu, uslove, platu, ali zar to u startu ne podrazumijeva neka odricanja?

Želite partnera, supružnika, ali ne završite vi tek tako odjednom u braku sa nekim divnim i pažljivim bez prethodnih turbulencija. Odbijanja, čekanja, buljenja u prazan ekran mobitela čekajući poziv, jer sve je to dio igre koja se zove ljubav. A ne možete pobjediti, ako niste ni igrali.

Zato ako želite da nešto dobijete, morate shvatiti da to ima svoju cijenu. Ne samo materijalnu, već onu životnu u kojoj cijelo svoje biće dajete stopostotno u nešto, bez ideje o tome kakav će ishod biti. Možda uspijete, ali možda ne. Pitanje je samo jeste li spremni na gubitak? Kako u poslu, tako i u ljubavi. Period čekanja dosta govori o vama. Ako nešto u životu čekate mjesecima, godinu za godinu, a to se ipak ne ostvaruje, možda volite idealiziranje situacija i ljudi. Lažna obećanja i fikcije. A možda to uopšte ni ne želite, samo volite besciljno težiti ka nečemu.

Onoliko koliko ste u stanju patiti, toliko ste u stanju i doživjeti. Lako je reći šta želite, u čemu uživate, čemu se nadate, ali pravo je pitanje: “Koliko ste spremni patiti da biste to postigli?” Odgovor vas čini takvima kakvi jeste. Ja sam kao dječak maštao da budem rok zvijezda. Pjevao sam ispred ogledala, zamišljao publiku i gitaru u ruci. Kroz osnovnu školu sam nastavio misliti da ću biti rok zvijezda. Onda je došla srednja škola, određivanje fakulteta, karijere… sve je krenulo svojim tokom, a negdje usput izgubila se fantazija o rok karijeri.

Trebalo mi je mnogo vremena da shvatim i priznam sebi da ja u suštini nisam postao rok zvijezda, prosto jer to nisam ni želio. Bio sam zaljubljen u sliku krajnjeg ishoda. Zamišljajući sebe na pozornici, kako mi publika aplaudira, kako sebe dajem maksimalno. A upravo radi toga nisam uspio. Uopšte nisam razmišljao šta trebam uraditi sve kako bi došao na tu pozornicu.

Koliko je samo vježbanja bilo potrebno, pokidanih žica gitare, traženja članova benda, otkazanih i odbijenih turneja. Besplatnih svirki, nepravde i raznih padova kako bi se počelo uspinjati. A ja sam vidio samo vrh. Baš kao što svi ljudi vide. Neki bi rekli da sam odustao prerano, drugi da se nisam dovoljno trudio, treći da imaju tehnike samopomoći, ali suština je vrlo jednostavna. Mislio sam da nešto želim, ali se ispostavilo da nisam. Kraj priče. Kad nešto želiš, nađeš način i daš sebe 100% u tu priču.

Svi žele nagrade, ali ne i borbu. Rezultate bez procesa. Pobjedu bez poraza. A život prosto ne ide tako. Ono što vas određuje jeste prag tolerancije na bol, patnju i nepravdu.

Oni koji naporno vježbaju budu u dobroj formi.

Oni koji vole svoj posao i ne gledaju na sat kad će kraj radnog vremena, dobiju promaknuće.

Oni koji prevazilaze sve prepreke na putu do ostvarenja svog sna, uspiju da ga ostvare.

Zato shvatite da bez posvećenosti nema rezultata.

Svi želimo sve, ali šta poduzimamo po pitanju toga?

Mark Manson
Izvor: Quartz

Pročitaj još

Od iste osobe