Ljudski odnosiPraktična Lola

Previše žena zavisi od muškaraca, a lagala bih kada bih rekla da i sama nisam bila ta žena.

Ja čvrsto vjerujem u ljubav. Vjerujem da postoji neko ko će me oboriti s nogu i navesti da se zapitam zašto sam ikada bila sa nekim drugim u svom životu. Postoji muškarac u svijetu koji čeka na mene, sa kojim…

Priredila Sara Velaga

Ja čvrsto vjerujem u ljubav. Vjerujem da postoji neko ko će me oboriti s nogu i navesti da se zapitam zašto sam ikada bila sa nekim drugim u svom životu. Postoji muškarac u svijetu koji čeka na mene, sa kojim ću obilježavati godišnjice, Valentinova i rođendana. Sa kojim ću ostvariti vezu i boriti se protiv svih problema, daljine i teških vremena. On će biti taj sa kojim ću biti povezana neraskidivom vezom i voljeti ga do kraja života. Željeti ga i čuvati za sebe. Vjerujem da ću ga upoznati. Želim ga upoznati.

Ali ne danas.

Ne želim nekoga bez koga ne mogu zamisliti život danas. Nekoga ko će imati cijelo moje srce. Biti moj sav svijet, oslonac i “bolja polovina”. Ne želim nekoga ko će me razumijeti bolje nego ja razumijem samu sebe. Želim se osjećati kompletno. Biti sama svoj oslonac, utočište, srodna duša. Želim razumijeti samu sebe bolje nego iko drugi može. Ne želim se osvrnuti na prošlost i žaliti što sam promijenila svoju budućnost zbog nekoga, kada ću znati da nisam bila spremna.

Zato ne želim pronaći muškarca kojeg ću voljeti cijeli život danas. Ili sutra. Ili prekosutra.

Oni koji me znaju, znaju da kada padnem, padam brzo i to bude teško. Nepopravljivi sam romantik, koji često vadi srce kao as iz rukava. Jednostavno volim voljeti i biti voljena. Ne sjećam se perioda u svom životu kada nisam bila zainteresovana za muškarce. Uvijek sam voljela imati “druga za dopisivanje”. Volim se osjećati poželjno. Bila sam povrijeđena nekoliko puta u životu, ali sam se uvijek uspjevala sastaviti i nastaviti dalje. Nastavak dalje je često bio težak, jednostavno zato što volim biti zaljubljena. Zvala sam muškarce svojim “boljim polovinama” i svojim “osloncem”. Ubjeđivala sam sebe da ne mogu zamisliti život bez njih. Međutim, počinjem shvatati da je to zadnja stvar koju želim u svojoj budućoj vezi. Pogotovo kao mlada žena u svojim dvadesetima. Prije nego uđem u ozbiljnu vezu, želim da se osjećam potpuno, ali da to uspijem sama.

Zato ne želim pronaći muškarca kojeg ću voljeti cijeli život danas. Ili sutra. Ili prekosutra.

sreca

Previše žena zavisi od muškaraca da bi bile srećne, a lagala bih kada bih rekla da i sama nisam bila ta žena. Međutim, u ovom periodu života ja jednostavno ne znam kako biti potpuno nezavisna kada sam u vezi. Znam dosta žena koje to uspjevaju, ali ja lično to ne znam. Imam snove, planove koji uključuju samo mene. U fazi sam života kada odlučujem kuda želim ići. Mogu putovati, seliti se iz države u državu, donositi glupe spontane odluke, jednostavno jer mogu. Ništa me ne sputava u tome. Zato ne želim pronaći pravu ljubav još. Nisam spremna da se skrasim, kao ni da promijenim svoje planove zbog nekoga drugog. Jedino što sam spremna jeste da otkrijem gdje će me život odvesti. Spremna sam da se selim, upoznam nove ljude i sačuvam neke trenutke kao predivne uspomene. Ali jednostavno nisam spremna da se zaljubim.

Kako se bliži kraj studiranja, počinjem shvatati šta želim od života. Počinjem shvatati kako ne želim da se zaljubim u muškarca kojeg ću smatrati svojom “boljom polovinom”. Ne želim bolju polovinu. Želim biti kompletna. Želim smatrati sebe i svoju sreću važnijom od bilo koje veze u kojoj ću se ikada naći. Čini li me to sebičnom? Ne. To me čini sposobnom da shvatim da mogu i hoću biti srećna sama, bez obzira koliko slomljenih srca se našlo na mom putu.

Neki ljudi se vjenčaju sa svojim srednjoškolskim ljubavima, neki od mojih prijatelja su to uradili ili planiraju uraditi. Ja ih volim zbog toga. Mislim da su njihove veze zdrave i volim ih gledati kako se razvijaju nezavisno jedno od drugog, iako imaju jedno drugo. Divim im se zbog toga. Nema ništa loše u tome da već pronađete osobu sa kojom želite provesti ostatak svog života. I dalje možete živjeti punim plućima sa svojim partnerima, čak iako imate dvadeset i dvije godine. Ali ja znam sebe dovoljno dobro kako bih zaključila da se ne nalazim u fazi života kada bih mogla to uraditi.

Želim biti kompletna. Želim smatrati sebe i svoju sreću važnijom od bilo koje veze u kojoj ću se ikada naći.

par-sreca

Želim da zamišljam svoj život. Da budem sposobna da iskoristim prilike, ali i doživim razočarenja, a ako se neki muškarac odluči priključiti meni na tom putu, opet ću biti u stanju da neke stvari radim sama. Biću u stanju da zamislim svoj život bez njega, zato što ću već dosta toga raditi sama.

Mnogi od vas koji budu ovo čitali doživjeće me kao usamljenicu. Ili misliti da ne volim ljubav. Vjerujte u šta želite, ali ništa od toga nije tačno. Kao što sam rekla ranije, jedva čekam dan kada ću pronaći pravu ljubav. Dan kada ću pogledati muškarca u oči i reći mu “Volim te” znajući da to znači “Voljeću te zauvijek”. Jedva čekam muškarca koji će me voljeti, izazivati me i podržavati emocionalno svaki dan ostatka mog života. Taj dan će doći, ali trenutno nisam mnogo toga proživjela.

Imam dvadeset i dvije godine. Moram donijeti mnogo glupih odluka prije nego se odlučim na to. Imam ostatak života da pronađem tog muškarca koji će dati potpuno novo značenje ljubavi.

Taj dan će doći.

Samo ne danas.

Izvor: The Huffington Post

Pročitaj još

Od iste osobe

 

Najnovije