Hrabra LolaPreduzetništvo

Matej Brečić: Ne bih nikada napustio Hrvatsku, jer je ona moj izazov, ali i ljubav

Mladi ljudi u regionu imaju zajednički problem, nedovoljno prilika i podrške od strane onih koji bi trebali prepoznati potencijale. Međutim, ono što nije zajedničko svim mladima jeste proaktivnost. Samo se neki odluče prihvatiti realnost onakvu kakva jeste i hrabro uploviti…

Sara Velaga

Mladi ljudi u regionu imaju zajednički problem, nedovoljno prilika i podrške od strane onih koji bi trebali prepoznati potencijale. Međutim, ono što nije zajedničko svim mladima jeste proaktivnost. Samo se neki odluče prihvatiti realnost onakvu kakva jeste i hrabro uploviti u preduzetničke vode, dokazujući sebi, ali i drugima da se zaista sve može. Uz dobru volju i početni kapital. Matej Brešić, mladi je preduzetnik iz Hrvatske koji je pokrenuo Pocket.hr koji krije zaista sjajne odjevne komade za sve one koji vole kvalitetne, a pri tome domaće brendove. Otkrio nam je šta se to sakrilo u njegovom džepu prepunom ideja i šta spriječava druge mlade da urade isto?

Nezadovoljan kvalitetom i ponudom muške odjeće u Hrvatskoj odlučio si na pokretanje vlastitog brenda Pocket.hr. Kada i kako je došlo do ideje i koliko je vremena bilo potrebno za realizaciju?

Odmah na početku bih htio uputiti mali demanti. Naime, u medijima se proteže moja  izjava da sam Pocket pokrenuo zbog revolta ostalim proizvođačima odjeće te nezadovoljan kvalitetom istih. Pocket je pokrenut kako bi pokazao da se u Republici Hrvatskoj, unatoč lošoj financijskoj situaciji, može uspjeti. Uspjeh je teška riječ, za svaku osobu uspjeh predstavlja ostvarenje vlastitih ciljeva, bez obzira koji oni bili (uspjeh u obrazovanju, obitelj, financije,…). Sama ideja se duže vrijeme razvijala u glavi, a na realizaciju sam odlučio prije otprilike 2 godine. Ono što pokušavam objasniti bilo kome tko me upita za savjet, bez poslovnog plana i analize nemojte ulaziti u projekt.

Svjedoci smo bili mnogih projekata koji nakon svega nekoliko mjeseci naprave povlačenje sa tržišta jer nisu računali na određene segmente u samom poslovanju. Nakon odrađenog poslovnog plana, najbolje je napraviti segmentaciju tržišta, da uopće možemo baratati podatkom potencijalnih kupaca. Pošto u Republici Hrvatskoj osobe rođene u socijalizmu imaju negativne konotacije (ne kažem svi, nego velika većina) prema brandovima, automatski otpisujemo minimalno 50% populacije. Ako k tome pridodamo i osobe sa teškom financijskom situacijom, zatim osobe bez financijske samostalnosti (maloljetne osobe) te umirovljenike, možemo reći da modni brandovi mogu računati u najboljem slučaju na 5% cjelokupne populacije.

Ono po čemu je brend dobio ime, a i po čemu se izdvaja tvoja odjeća jesu džepovi. Koliko je ovaj naizgled uobičajen detalj dopronio plasmanu na tržištu?

Kao što i sami znate, nisam izmislio džepove na odjeći. Džepovi na odjevnim predmetima datiraju tisućama godina unazad. Vi ćete i u nekim današnjim brandovima pronaći poneki odjevni predmet sa džepom. Ono što je karakteristika ovog branda da pokušavam uklopiti džep na sve odjevne predmete (do sada su tu bile i kratke i duge majice, košulje, sweatshirt, zimske kape pa čak i espadrille). Drago mi je da su kupci prepoznali kreativnost,  ali isto tako i kvalitetu (riječ je o brandu koji proizvodi odjeću u Hrvatskoj sa kvalitetnim materijalima).

S obzirom na to da je za realizaciju svakog biznisa potreban određeni kapital, na koji način si ti uspio startati sa poslom i kako ocjenjuješ generalnu podršku za mlade u Hrvatskoj?

Početni kapital sam prikupio radeći preko Studentskog centra na raznim poslovima, te mogu reći da sam kroz te poslove zapravo naučio što znači „Odnos s kupcima“ u punom smislu te riječi. Smatram da su mladi u Hrvatskoj previše pesimistični, svatko ima mišljenje o svemu, a zapravo to mišljenje proizlazi iz običnih stereotipa starih i nekoliko destaka godina (npr. u Hrvatskoj vlada mišljenje da za pokretanje firme trebate izdvojiti 2 godine slobodnog vremena, što naravno nije istina).

Glavna platforma za promociju, ali i prodaju su ti društvene mreže. Kako bi sve izgedalo da ih nije bilo i gdje možemo naručiti tvoje majice?

Društvene mreže se najjači alat za poslovanje svake organizacije (uz web stranice). Danas praktički i da ne poznajemo osobu mlađu od 40 godina, a da ne posjeduje profil na jednoj ili više dr.mreža (Facebook, Instagram, Twitter, LinkedIn, …). Svoje marketinsko oglašavanje sam usmjerio skroz na društvene mreže zbog mase koja koristi dr.mreže, ali isto tako zbog lako mjerljivih rezultata/statističih podataka. U to kako bi izgledalo da nema društvenih mreža ne bi ulazio, vjerojatno bi imao vlastiti dućan za koji bi plaćao visoke troškove najma i ostalih doprinosa. Pocket proizvodi se mogu naručiti preko Facebook/Instagram/Twitter profila, a na odgovor nećete čekati duže od 5 minuta (to je politika organizacije koje se držim gotovo 2 godine i ne planiram posustati).

Osim muške kolekcije, počeo si i sa ženskom, gdje pronalaziš inspiraciju i kakve planove za eventuano proširenje asortimana imaš?

Ženske kolekcije su bile u samom startu dostupne, zatim sam se odlučio bazirati samo na muški dio asortimana, ali u zadnjoj kolekciji sam plasirao ponovno i žensku kolekciju (zbog sve većeg broja upita ženske populacije). Inspiracija je isključivo moja glava, naime ja nisam dizajner, više bi se nazvao mladim poduzetnikom. Dizajner je svakako struka kojoj ne pripadam. Proširenje asortimana ću ostaviti za iznenađenje.

Šta svaki muškarac treba imati u džepu, a što žena?

Haha, dosta zeznuto pitanje. Hmm, svakako savjetujem da uz sebe kada idete na posao/fakultet imate dobru i vama zanimljivu knjigu jer nikad ne znate kada ćete zapet u prometu ili slično. Svatko ima drugačije interese te svjetonazor pa ne bi puno ulazio u detalje.

Je li Hrvatska postala perspektivnije mjesto za mlade nakon ulaska u EU ili oni i dalje odlaze negdje drugo, da li bi otišao ikada?

Ne mogu se oteti dojmu da se u hrvatskim (velikim) gradovima dobro živi. Mnogo puta su me čudno pogledali zbog ove izjave, ali činjenice ne lažu. Pogledajmo samo ugostiteljske objekte/shopping centre, pa čak i za radnog vremena (8-16h). Kada govorimo o određenoj „lošoj financijskoj situaciji“ onda ne možemo tu izjavu (kako to rade naši mediji) proicirati na cijelu Republiku Hrvatsku. Opravdano je kada se to izjavi u kontekstu određenih gradova, pa čak i regija. Mladi nakon ulaska u EU, u većoj mjeri nego prije, odlaze u druge države tražeći bolje poslove ili bolju izobrazbu. To je u jednu ruku bilo realno za očekivati, otvaraju su granice (gotovo) svih članica za naše radnike, doktore, …

Nakon ulaska u EU, u Hrvatsku su isto tako i došle mnoge firme te su time otvorile mnoga radna mjesta (u najavi je primjerice IBM). Isto tako, ulazak u EU je omogućio hrvatskim firmama ulazak na europsko tržište te omogućio inozemnim investicijama ulazak u Hrvatsku. Osobno nikada ne bi napusitio Hrvatsku, upravo mi je Hrvatska na neki način izazov ali i ljubav. Nažalost, Hrvatska je okovana pesimizmon, pogledajte komentare ispod svake pozitivne priče osobe/a (ne smeta me osobno, ali znam ljude koji su bili spremni odustati od svojih projekata zbog negativnih komentara. Što je najbitnije, ti negativni komentari nisu nikada od osoba koji su prošli poslovni početak pa to pišu kao kritiku za popravljanje, već osobe kojima je jedini posao sudjelovati u raspravama na svakom portalu.

Ako gledamo politički, Hrvatska je mlada zemlja koja je u bliskoj prošlosti bila pogođena teškim i financijski iscrpljujućim ratom te se posljedice osjećaju i danas. Bilo bi nemoguće očekivati da Hrvatska bude u istoj financijskoj te gospodarskoj situaciji kao Velika Britanija, zemlja koja je gotovo tisuću godina kolonizirala cijeli svijet. U Hrvatskoj se gospodarstvo polako oporavlja, svjedoci smo raznih uspješnih priča, ali moramo se riješiti mentaliteta koji nas toliko sputava ka prosperitetu.

Što ti je najveći izazov u ovom poslu?

U ovom poslu mi je najbitnije pobijediti naš negativan mentalitet te pokazati da je Hrvatska i dalje zemlja mogućnosti, zemlja koja može mladima ponuditi i kvalitetno obrazovanje te financijsku potporu.

Koliko si zadovoljan trenutnim uspjehom i planiraš li možda i druge mlade zapošljavati u nekom obliku?

Zadovoljan sam trenutnim uspjehom te tzv. statusom na tržištu, ali isto tako uvijek ostavljam mjesto za napredak te poboljšanje. U proizvodnom procesu surađujem sa tvrtkom Markonci od prvoga dana te sam jako zadovoljan. Uz tu tvrtku, u proizvodnom procesu je uključen i student Tekstilnog fakulteta u Zagrebu. Zaposleni naravno dolaze sa većim poslovnim pothvatima kojima težim, ali o tome nekom drugom prilikom.

Šta savjetuješ mladima koji nisu sigurni da li da ulažu u svoje ideje?

Bez obzira o kojem proizvodi/usluzi je riječ, ako niste 120% sigurni u to, ako niste napravili poslovni plan i analizu, ako niste pripremili segmentaciju ili analizu tržišta, nemojte ulaziti u projekt. Kao što sam i spomenuo, mnogi projekti su bili ugašeni u roku od nekoliko mjeseci baš zbog navedenih razloga. Savjetujem mladima da se više posvete onim bitnim stvarima, obrazovanju, dodatnim edukacijama i slično, a da one trivijalne stvari ostave po strani. Isto tako, savjetujem mladima da se malo više aktiviraju na Twitteru/LinkedIn profilima, to su profili koji će im pomoći u poslovnom/političkom životu.

Više čitati portale poput Business Insider/Poslovni Dnevnik/Financial Times, a ograničiti članke „žutog tiska“. Ono čime se zapravo bavim je komunikologija, odnosi s javnošću (najviše po pitanju političke retorike) te sam naučio koliko je zapravo kritičko mišljenje vještina koja sve više dobiva na značaju. Bez obzira na koliko puta spomenut pesimizam, zaista vjerujem da je Hrvatska zemlja koju čeka prosperitet, a za to se svi skupa trebamo pobrinuti.

Pročitaj još

Od iste osobe

 

Najnovije