LjudiRadoznala Lola

Ado Hasanović: Srebrenica ispričana kroz fotografiju

Završio je Sarajevo Film Academy na odsjeku za režiju, u klasi Nenada Dizdarevića. Diplomirao kratkim filmom “Mama” prikazanom na 19. Sarajevo Film Festivalu. Za ovo ostvarenje nagrađen je Zlatnom jabukom na 11. Bosanskohercegovačkom Film Festivalu (BHFF) u Njujorku. Sada se priprema…

Žana Gauk

Završio je Sarajevo Film Academy na odsjeku za režiju, u klasi Nenada Dizdarevića. Diplomirao kratkim filmom “Mama” prikazanom na 19. Sarajevo Film Festivalu. Za ovo ostvarenje nagrađen je Zlatnom jabukom na 11. Bosanskohercegovačkom Film Festivalu (BHFF) u Njujorku. Sada se priprema za pisanje scenarija za dugometražni film.

On je Ado Hasanović, čiji je objektiv ovjekovječio priču u srebreničkom selu Jasenovo, priču koju su ispričale sestre Bektić. Iz bh. smetova otputovao je u Rim, gdje i živi. Za Lole je imao vremena.

Živite u Rimu, često ste u Sarajevu, a fotografije sestara Bektić u Srebrenici oduzele su nam dah. Šta Vas je nagnalo na put prema Jasenovu?

Fotografije su “slučajno” nastale, ja sam kod porodice Bektić išao sa Seadom Delićem da napravim fotografije iz perioda Srednjeg vijeka. Međutim, kada sam vidio sestre Bektić kako jašu četiri konja, jednostavno sam rekao: “Želim da vas fotografišem”. Dao sam im indikacije, a onda su nastale realne fotografije koje predstavljaju Srebrenicu danas. Vrijeme je bilo idealno, snijeg, priroda, a i sunce, što je dalo poseban efekat fotografijama. Moja prva posjeta porodici Bektić bila je 2009. godine, sa mojim kolegom Markom Medićem, gdje smo snimali TV prilog za Udruženje “Prijatelji Srebrenice”.

Kada sam vidio sestre Bektić kako jašu četiri konja, jednostavno sam rekao: “Želim da vas fotografišem”. Dao sam im indikacije, a onda su nastale realne fotografije koje predstavljaju Srebrenicu danas.

Fotografija je zaleđen trenutak i vječni svjedok. Šta je Vaš objektiv zabilježio tokom proteklih godina?

Fotografišem različite stvari svakodnevno, zavisi od mjesta gdje se nalazim, uvijek pronađem osobe koje me inspirišu. Meni su fokus osobe. Na svakoj fotografiji želim da budu ljudi u različitim akcijama. Najviše sam eksperimentisao da napravim surealne fotografije bez specijalnih efekata. To me najviše privlači.

Kakve foto-priče Vas fasciniraju?

Najbolje foto-priče su prirodne, one koje prezentuju život, ljubav i sreću, kao foto-priča o sestrama Bektić.

Svakodnevno fotografišem različite stvari, zavisi od mjesta gdje se nalazim. Uvijek pronađem osobe koje me inspirišu. Meni su fokus osobe. Na svakoj fotografiji želim da budu ljudi u različitim akcijama.

Negdje sam pročitala da fotografije skoro da i ne objavljujete. Zašto?

Zato što je moj fokus film, tako da je sve usmjereno u tom pravcu, a vidjećemo kako će se odvijati stvari u budućnosti. Drugi razlog je da jednostavno čuvam fotografije za neke prilike, a nikada se ne zna kada je prava prilika.

Hoće li Vas priča o srebreničkim sestrama natjerati na neku izložbu u rodnoj zemlji?

Odavno razmišljam o foto-izložbi i imao sam totalno drugačiju ideju kakve bih fotografije prezentovao, ali nakon fotografija i promocije sa sestrama Bektić, moram da razmislim.

Gdje ćete ove godine nositi svoj objektiv? 

Bavim se filmom, međutim, sastavni dio mog posla je fotografija. Trenutno završavam kratki film “Pink Elephant” na filmskoj akademiji u Rimu, a to je i završetak specijalizacije na prestižnoj filmskoj akademiji Centro Sperimentale di Cinematografia. Film govori o bosanskoj građanskoj porodici i njihovoj kćerki koja dolazi iz Italije u posjetu roditeljima sa svojim momkom. Italijanom. Roditelji su pripremili fin doček, nervozni su i žele da budu dobri domaćini. Veliki konflikt se desi kada otac zapazi novu tetovažu na leđima svoje kćerke. Film je snimljen u studiju u Rimu, a ambijentovan u Sarajevu. U filmu glume bh. glumci Izudin Bajrović, Jasna Žalica, Amila Terzimehić, a pojavljuje se i jedan italijanski glumac Fabrizio Colica.

Odavno razmišljam o foto izložbi i imao sam totalno drugačiju ideju kakve bi fotografije prezentovao, ali nakon fotografija i promocije sa sestrama Bektić, moram da razmislim.

I dok čekamo novo Hasanovićevo ostvarenje, njegove ranije sjajne ideje su nam i te kako dostupne. Uživajte!

 

Pročitaj još

Od iste osobe