LjudiRadoznala Lola

Majstor komedije Peđa Bajović: Slovenci imaju najbolje održavane zube

tekst: Žana Gauk

Jeste li spremni za dobar stand-up? Nećete dugo čekati. U Banjaluku 1. februara dolazi Peđa Bajović.

Komičar poznat po tome što voli sebe. Nosi naočale pa misli da je pametan. Nosi odijelo i misli da ima stila. Drži mikrofon i vjeruje da je faca. Najgore u cijeloj priči je što misli da misli.

Dolazite u Banjaluku. Šta nam donosite?

Konačno dolazim sa svojom trećom tematskom predstavom „Rok trajanja“, koja se uglavnom svodi na moje kukanje o životu, od starenja preko životinja i klimatskih promjena, pa sve do prdenja. Volim da dođem u Banjaluku, jer sam tu proveo četiri godine – i to kakve godine. Tada sam bio mladi solo mužjak s dovoljno novca.  Danas sam samo mužjak.

Peđa kaže: „Oči su mi široko otvorene, prstom upirem u nekoga ili nešto, a često se vraćam na omiljenu temu – ja“. Šta je tako inspirativno?

Volim da dođem u Banjaluku, jer sam tu proveo četiri godine – i to kakve godine. Tada sam bio mladi solo mužjak s dovoljno novca.  Danas sam samo mužjak.

Glavni kvalitet stand-up komedije je uvjerljivost komičara. Kada govorim o sebi, svom doživljaju svijeta i svojim manama, s naglaskom na sopstvenu glupost – najiskreniji sam i publika to zna da cijeni. Mislim da je to dijelom i zbog toga što se u tome i prepoznaju.

Godinama ste pasivno-aktivno upijali stand-up, a sada ne možemo da Vas “skinemo sa scene”. Gdje su teme kojima umiremo od smijeha?

Svuda oko nas. Život je najveći šaljivdžija, a svojevrsni paradoks je da najbolja komedija dolazi iz najveće frustracije. Toga nam, danas i tu, uopšte ne fali, je l’ tako!?

Kada govorim o sebi, svom doživljaju svijeta i svojim manama, s naglaskom na sopstvenu glupost – najiskreniji sam i publika to zna da cijeni. Mislim da je to dijelom i zbog toga što se u tome i prepoznaju.

Sto posto! I politika je neka vrsta frustracije. A vi je volite po sezonama.  Gdje smo u sezoni proljeće/ljeto 2017. godine?

U predizbornim kampanjama koje kod nas nikada ne prestaju. Ako je nema u tvojoj zemlji, eto je barem jedna u komšilujku, a sve je to – naše. Naime, ja mislim da se obične glasače ne treba pitati o spoljnoj politici i da to trebaju rješavati profesionalci. Ali eto – naši su onomad, prije nešto manje od 30 godina odlučili da nam unutrašnja politika postane – spoljna.

Život je najveći šaljivdžija, a svojevrsni paradoks je da najbolja komedija dolazi iz najveće frustracije.

Da se vratimo na stand-up. U posljednje vrijeme postaje sve popularniji. I komičarima je potreban smijeh. Ko Vas nasmijava?

Zahvalan sam okolnostima koje od mene nisu napravile analitičkog namćora ili me profesionlno deformisale, pa da humor i svaku komediju posmatram kroz svoj posao. Još uvek se dobro nasmijem drugim komičarima, ali život… Nenadmašan je! Ljudska glupost je neuništiva.

Ali ostaje ona „ko vas šiša, ja sam bio prvi“…

Jedan je prvi, svi ostali su drugi! Ma, to je ono što se sada naziva „alternativnom činjenicom“. Istina je da sam pokretač mnogih stvari unutar regionalne mreže stand-up komedije, ali nisam jedini. Ipak, za potrebe svoje promocije, navešću samo one činjenice koje meni idu u prilog.

Gdje publika ima najširi osmijeh?

Slovenci imaju najbolje održavane zube, pa je to možda odgovor na pitanje. Uvijek želim da naglasim da je osmijeh jedno, a smijeh nešto drugo. Osmijeh je nešto što dolazi iz blagosti i dragosti, a smijeh je odraz trenutnog stanja sreće! Moje kolege i ja profesionalno proizvodimo – smijeh. Osmijeh je takođe dobrodošao, ali je kolateral.

Istina je da sam pokretač mnogih stvari unutar regionalne mreže stand-up komedije, ali nisam jedini. Ipak, za potrebe svoje promocije, navešću samo one činjenice koje meni idu u prilog.

Ako u publici imate konobara i lokalnog pijanca, šta uradite?

Čak i ako su tamo samo njih dvojica, ja odradim svoj posao, odnosno, nastup. Par puta je to čak ispalo i jako vrlo super dobro!

Imate li stila i u novoj sezoni?

U smislu oblačenja sam po tom pitanju veliki prevarant. Dovoljno rano sam „zapišao“ stil komičara u odijelu, pa se sada tako i prepoznajem. Ipak, najugodnije se osjećam u potpuno običnoj i, pod obavezno, udobnoj odjeći. Ima perioda kada danima ne bih izašao iz trenerke! Ipak, posao nalaže određeni stil, pa ću tako i nastaviti.

Moje kolege i ja profesionalno proizvodimo – smijeh. Osmijeh je takođe dobrodošao, ali je kolateral.

Zatvori reklamu