Lole iz komšilukaO životu

Priča o Adnanu i Peđi, Amiri i Jeleni. Priča o ratu.

Ja sam bio sve vrijeme rata u rovu, ali nisam mrzio. Prvi dan mira sam, onako kao zombi, krenuo prema rovu VRS, bacio pušku. Haos i u jednom i u drugom rovu. Sa one strane jedan, tada momak, Peđa sa…

Crna Udavača

Ja sam bio sve vrijeme rata u rovu, ali nisam mrzio. Prvi dan mira sam, onako kao zombi, krenuo prema rovu VRS, bacio pušku. Haos i u jednom i u drugom rovu. Sa one strane jedan, tada momak, Peđa sa Pala, uradi isto. Negdje na sredini ledine smo se zagrlili, tri puta poljubili. Dao sam mu svoju jaknu i kapu, a on meni svoju.

On mi je dijete učio skijati, a njegov sin je kod nas svaki petak, jer ima subotom rano ujutro trening u akademiji FK Sarajevo.

Naše supruge se druže.

Tu na ledini sam stekao druga do groba.

A samo 24 sata ranije postojala je mogućnost da jedan od nas nikada ne postane otac.

Peđa i ja više nikad i ni za koga nećemo u rov.

On mi je dijete učio skijati, a njegov sin je kod nas svaki petak, jer ima subotom rano ujutro trening u akademiji FK Sarajevo. Naše supruge se druže. Tu na ledini sam stekao druga do groba.

A naši sinovi pogotovo.

E, to ti je moja priča.

O tome niko neće snimiti film…

Ovo mi je pisao Adnan, on je Sarajlija. Meni odmah, nekako, dođe: “Oj, Safete, Sajo, Sarajlijo, ah, što si se, bolan, zaljubio”. Sevdah već pomalo ima veze sa ovom pričom, al’ više ima sa nama, kao nekim običnim Sajom. Jer šta smo bez sevdaha, šta je Bosna bez toga kad, što kažu, upadneš k'o šljiva u govno. Samo govno.

A taj Peđa je, kao što reče, sa Pala. A to je uz Sarajevo ta jedna oblast, a uz geografsku tu je i podjela zbog gluposti. Jer, mi tako živimo, geografski glupo.

Pisao mi je ovo Adnan, meni ovdje, koja po toj gluposti ovdašnjih vrleti, mimo geografske, potpadam pod Peđin svijet. Peđa i ja smo Srbi, koji bi tom bosanskom logikom, trebalo Adnana na drže na nišanu. Osim kad se tri puta, a dovoljno je i jednom, poljubite na ledini koja je koliko juče dijelila raj od džehennema. Pa vam gaće spadnu, što od straha, toliko od sreće, jer shvatite da vam je ta dojučerašnja ukiseljena glavica kupusa na ramenima, zapravo tu za promišljanje, da je puška glupost, osim kad rekreativno, mondenski gađaš glinene golubove. Samo tvrdokorno glupi Bosanci bi olako potezali na čovjeka.

Pisao mi je ovo Adnan, meni ovdje, koja po toj gluposti ovdašnjih vrleti, mimo geografske, potpadam pod Peđin svijet. Peđa i ja smo Srbi, koji bi tom bosanskom logikom, trebalo Adnana na drže na nišanu. Osim kad se tri puta, a dovoljno je i jednom, poljubite na ledini koja je koliko juče dijelila raj od džehennema.

Amira je moja priča. Ona iz nekog potkozarskog paralelnog svijeta sa okolosarajevskom glupošću. Ona o autobusima punih uspomena, koje smo zauvijek ispratili jednog sunčanog dana. Ona priča dječije duše, najiskrenija, kada ti otrgnu dio tebe koji je tek trebalo da procvjeta.

Te njene posljednje godine u gradu, kojem se nikad više nije vratila, prorijedili su se rođendani na koje je bila pozivana. Znam da je moja mama rekla da se ne rastaju planine, već ljudi i da joj je u kuhinji tutnula smotuljak koji je trebalo da je tamo negdje, jer je znala da će nas rastaviti, sjeća na nas. Donijela mi je sve svoje salvete, nešto što je sabirala tokom svojih mladih godina koje je proživjela u tom našem zajedničkom, a danas tako dalekom gradu. To je bila najveća dragocjenost koju je sa svojih desetak godina imala da mi ostavi. Već skoro tri decenije su tu, jer me vraćaju njoj i nju meni.

Amira je moja priča. Ona iz nekog potkozarskog paralelnog svijeta sa okolosarajevskom glupošću. Ona o autobusima punih uspomena, koje smo zauvijek ispratili jednog sunčanog dana. Ona priča dječije duše, najiskrenija, kada ti otrgnu dio tebe koji je tek trebalo da procvjeta.

Ne mogu da vjerujem da si ti! Nemaš pojma kako si me obradovala sad!

Koliko je vremena prošlo, cijela vječnost…

Kaži mi šta radiš? Šta se sve izdešavalo u tvom životu? Kako ti je mama? (još uvijek i na nju često pomislim, ako mi vjeruješ). Pozdravi mi je puno!

Pričaj mi sve!!!

Te njene posljednje godine u gradu, kojem se nikad više nije vratila, prorijedili su se rođendani na koje je bila pozivana. Znam da je moja mama rekla da se ne rastaju planine, već ljudi i da joj je u kuhinji tutnula smotuljak koji je trebalo da je tamo negdje, jer je znala da će nas rastaviti, sjeća na nas.

Skoro dvadeset godina kasnije, pronašle smo se u bespućima interneta. Dvije odrasle žene, koje su toliko toga imale reći, znajući da su nepravedno otrgnute jedna drugoj. Liječimo se, uvjeravamo da je moglo biti i drugačije, da je neko pitao nas. I znamo šta bismo sutra, ako nas budu pitali.

I mene nekada ponesu emocije. Skonato sam. Znam kako ti je…

Napisao mi je i to Adnan. I razmišljam kako su njegove riječi za film, za među neke korice, ali i da mi ne treba ostvarenje, snimljeno, dok god ova njegova, više nego filmska priča, živi u mojoj glavi. Kao scenario za ovozemaljske uloge. Dok god jedan Adnan može da mi napiše ovako nešto, a ja se rasplačem. I dok god znam da bih ga na tamo nekoj ledini zagrlila, kao čovjeka koji je položio oružje da bih ja sutra postala roditelj.

Još uvijek ne mogu da vjerujem ni da me se sjećaš. Stvarno sam presretna!!!

I dok god znam da mi Amira, ona koju ispraćam da se više nikad ne vrati, više nikad ne treba. Ni u glavi, ni u lošim filmovima. Možda tek ovako u ponekoj priči, kao melem za dušu.

Skoro dvadeset godina kasnije, pronašle smo se u bespućima interneta. Dvije odrasle žene, koje su toliko toga imale reći, znajući da su nepravedno otrgnute jedna drugoj. Liječimo se, uvjeravamo da je moglo biti i drugačije, da je neko pitao nas. I znamo šta bismo sutra, ako nas budu pitali.

Jer, život jeste kratak, ali je širok. Pod njegovim skutima ima prostora za sve emocije, zavisi šta vam srce više ište.

Ne želim neke nove autobuse s kojima ispraćam i dio svog života, papirne uspomene koje ostaju jedino od prijatelja, ne želim da neko nekome ikad više poklanja suvenire iz rova i sakuplja ostatke svog života na hladnoj ledini ili internetu.

Biram da volim Amiru i Adnana.

 

Pročitaj još

Od iste osobe