Ljudi s olovkama

Mirela Muračević: Prodali ste ljubav zbog loše utrpane košulje u hlačama!

Pondjeljak, 08:05h Lokacija: Autobuska stanica  Sljedeća scena… Jutro u Sarajevu, čini se, nikad hladnije, a nikad spremnije za nekolicinu djevojaka da ga začine vrelim tračevima i zlim komentarima na račun nesretnog dječka koji se našao u situaciji da vrijeme provede s…

Ljudi s olovkama

Pondjeljak, 08:05h

Lokacija: Autobuska stanica

 Sljedeća scena…

Jutro u Sarajevu, čini se, nikad hladnije, a nikad spremnije za nekolicinu djevojaka da ga začine vrelim tračevima i zlim komentarima na račun nesretnog dječka koji se našao u situaciji da vrijeme provede s praznim osobama.  Lažni osmijeh, pogrdni komentari kako isti nije imao novca da plati sve što je naručila prošlu noć,  kako on “otpada” s liste jer nije zadovoljio kriterije da u budućnosti stavi prsten na njenu ruku, “ruku” koja je danas izgleda mnogo zahtijevna. Sročile su historiju noći  u pet minuta nakon njegovog odlaska. Nikad dužih pet minuta ispunjenih tolikom negativnošću.

Stojim u neposrednoj blizini. Slušam, gledam, analiziram i ne vjerujem.

Dečko, budi sretan što nisi prošao konkurs neukih sponzoruša, kojima je jedini cilj u životu izbrusiti nokte do mjere gdje mogu vješto iste pokazivati na rukohvatima javnih prevoza, za bolje se nisu izborile. Ne vjerujem da imate obraza pitati zašto nemate ljubav u svom životu.

Da, vi!

Koji mislite na sve, osim najbitnijeg – da volite i budete voljeni. Ne znate, jer se nikad niste ni usudili.

Zašto ste prestali? Voljeti, davati, biti zaljubljeni? Čemu oprez?

Ona nema plavu kosu, on ne vozi Audi, ona se seljački oblači… On je previše dobar? Da vas usreći? Kada je sreća postala toliki problem?

U moru negativnih komentara prema onima koji su previše “dobri” za vas, zapitajte se je li problem u vama? Razmislite, niste baš u poziciji da birate, zar ne? Ne u ovom svijetu, sveopštem kaosu gdje bi svi ”tuđeg”, a niko nije ni pokušao graditi vlastito. Vratiti ga nećete kada pronađete drugog. Ona neće vjerovati potpuno nakon prevare. Ako ste već zaključili kako ljudi olako oproste, bravo, uspjeli ste! Gadite se onima koje najviše volite. Ispričavam se, ne volite dovoljno da radite dobro za sebe pa tek za njih.

Poznata vam najkraća verzija navedenih scenarija?  Natjerali su vas na razmišljanje?

Vi koji ste prodali ljubav zbog vlasitith potreba, što će ko misliti o vama, kako se nije obukla po vašoj volji, kako nije stavio gel na kosu… Velike su to greške. ( Sarkazama nikad dosta).

Za današnji svijet je bitnije da vas vide u polumrtvom stanju nakon što ste pomirisali čep pive, s istegnućem kukova u pokušaju da vam dupe izgleda fenomenalno na Instagramu. Šta je sljedeće za objavu, vaša “jetra”?

Hvalite se da ste bogati, da imate dobre ljude oko sebe, da nosite maske svima iscenirane presretnim ulogama, samo vama dobro poznatim zašto se skrivate u istima, da ste sretni, a koliko ste? Kada je postalo toliko važno šta drugi misle o vama?

Zbog toga što ste povrijeđeni? Na hiljade potrošenih izgovora koji vas vode na onaj dobro poznati put  gdje nikad niste znali stajati, sjećate se? Bojali ste  se “močvarica” prošlosti da ne bi ukvasili noge, a danas se ne bojite biti bosi? Zbog toga što još volite? Nećemo se zavaravati. Kvasili bi noge snažnom  vjerom koja bi vas tjerala u zagrljaj i spriječila da drhtite na putu gdje ste se plašili koračati i zaustaviti, da ste voljeli.

…Stajati gdje ste bili mirni, voljeni i vrijedni truda.

Stidljivi,  dosadni do bola, lijeni, mrzovoljni, s pjegicama, krivih zuba, bez marke u džepu.. Pa šta ako ste? Ako se toga stidite dopustite da vas neko potakne na bolje. Možda vas baš ono “ smotan/a” sam čini zanimljivim. Svako ima šansu za prvi dojam, što ako ponudite više njih? Možda neko zastane zbog vas. Usudite se.

Zašto sam objavljivala polunage fotografije, a tražila njegovo poštovanje? Zašto je s njim kad ja nisam ni počeo kako treba s njom?

Zato što ste odlučili da vam sudbinu kroje oni koji će vas prvi zaboraviti kada ne budete iscenirano “sretni”.  Društvo ispunjeno egoizmom i mržnjom  u zabludi da ljubav ne može rasti I da vas ne može činiti čovjekom. Patite od tuđe pažnje, od mišljenja onih koji ne znaju što je ljubav. Zar ste toliki naivci?

Svjesni ste da gubite sebe i sreću s onima koje navodno “volite”  zbog aplauza drugih?

  Da niste odbili poziv, da niste čekali i da se niste “dizali”…

Bojite se zagrljaja, da volite nekog više od sebe, zbog igre “ko će prvi”. Prerušeni ste u uloge s kojima gubite ma koliko puta pomislili da možete stići do cilja.  Cilj vam treba biti ljubav, najduža staza života, a nikad lakše istrčana kada trčite srcem i željom da nekog usrećite.

Zaboravili ste pokazati sebe, dobro poznatog i pomalo čudnog.

Sretni ne možete biti dok ne shvatite da suze ne ponižavaju, da  ljubav ne boli, da volim te znači  biti miran, a ako uspijete da vas vole sreća. Boli samo neprihvatanje da je neko upotpunio onaj lijepi  dio koji vas koji tjera da mislite na toplu budućnost koja bi rezultirala smirajem kojeg očajnički gubite pogrešnim stavovima. Ako nemate snage za budućnost  kako ćete imati snage za vječnost?

 Godina i godina  poslije…

Bili bismo ti i ja, s tisuću bora nastalih godinama smijeha. U dugim  zimskim noćima kada smo našim unučadima za laku noć pričali kako su njihovi roditelji na posve “smotan” način učili što je ljubav. Te noći shvatili su da biti svoj znači prihvatati druge, biti dobar i spreman za borbu znači biti voljen, ne nužno  “naivci”  etiketirani epitetom slabijih. Još života nama fali da ih uvjerimo da nije strašno i da smo mi uspjeli. Sječaš se našeg prvog susreta, ljubavi?

Da ste se prilagodili da li bi bili voljeni?

Mirela Muračević

Pročitaj još

Od iste osobe