Lole iz komšilukaO životu

Prekidala sam često. Prekidala sam onda kada nisam htjela

tekst: Redakcija

Prekidala sam često. Prekidala sam onda kada nisam htjela. Prekidala sam onda kada nisam mogla. Prekidali su sa mnom. Prekidala sam s ljudima, prekidala sam sa stvarima, navikama i mjestima.

Neki od najgorih prekida bili su oni s mjestima. To se dogodilo svakom. Kada je zadnji dan mora i kada po posljednji put udišeš slani zrak i svježinu koju donose valovi. Često sam s mora odlazila sa suzama u očima. Opraštala sam se od kamenja i pijeska, a kada bih došla doma udisala sam ostatke sunca i kreme za sunčanje na odjeći za plažu.

Prekidala sam s godinama, vlastitim. Plakala sam dok sam puhala u svjećice jer nisam željela odrastati i oprostiti se od godine koja mi je donijela toliko toga. Mrzila sam kada stvari postanu sjećanja. Prekidala sam sa stvarima. Teško se odvajam od svega. Odjeću koju ne nosim čuvam u ormarima jer me podsjeća na izblijedjela vremena. Čuvam stare bilježnice i rokovnike jer volim čitati ono čega više nema.

Neki od najgorih prekida bili su oni s mjestima. To se dogodilo svakom. Kada je zadnji dan mora i kada po posljednji put udišeš slani zrak i svježinu koju donose valovi.

Čuvala sam boce, papiriće i stare karte nekih starih putovanja. Spremala sam ih u kutije za uspomene. Prekidala sam s lošim navikama. Ostavljala sam ih iza sebe, ali dovoljno blizu da mi se nekada činilo kako će me sustići. Prekidala sam s dječacima koji su mislili da su muškarci. Prekidala sam s dječacima koji su bili veći muškarci od muškaraca koje sam gledala kako ispijaju piva i psuju. Prekidala sam kada nisam znala da to zapravo ne želim.

No, uvijek su mi teže padali prekidi s prijateljima od onih ljubavnih. Prekidi s prijateljima slamali su srce teže i jače od nesretne ljubavi. Prekidala sam s oklopima koji mi nisu dopuštali da budem ono što jesam. Ostavljala sam ljušture koje su me držale na mjestima koja sam prezirala. Prekidala sam s ljudima koji su svoje ljušture polirali lažima. Prekidala sam s prijateljima koji to nikada nisu ni bili.

Prekidala sam s prevarantima, ulizicama i licemjerima. Takvi su prekidi donosili neopisivu slobodu i davali krila. Prekidala sam s onima koji su me uvjeravali da ne mogu. Prekidala sam s “ne mogu” i “neću”! Najgore je bilo kada sam prekinula sa samom sobom, kada sam postala nešto što nisam i skirivala sve dobro što sam mogla ponuditi i pokazati.

Prekidala sam s godinama, vlastitim. Plakala sam dok sam puhala u svjećice jer nisam željela odrastati i oprostiti se od godine koja mi je donijela toliko toga. Mrzila sam kada stvari postanu sjećanja.

Najljepše je bilo kada sam prekinula s onim što nisam i ostavila ga negdje tamo iza loših navika. Prekinula sam s ustajanjem iza podneva i s neurednim ormarima. Prekinula sam s “ne da mi se kuhati samo za sebe”. Prekinula sam s pogrešnim shvaćanjem tuđih riječi. Prekinula sam s ljudima koji su me uzimali zdravo za gotovo. Prekinula sam s onima koji me nisu zaslužili. Prekinula sam sa svim trulim mjestima, stvarima, ljudima i krenula sam sama sa sobom. Krenula sam za svojim željama i snovima. Prekinula sam s prošlošću jer kretati se mogu jedino sada!

Tekst prenosimo sa ninabljak.com.

Zatvori reklamu