Lole iz komšilukaO životu

Prekidala sam često. Prekidala sam onda kada nisam htjela

Prekidala sam često. Prekidala sam onda kada nisam htjela. Prekidala sam onda kada nisam mogla. Prekidali su sa mnom. Prekidala sam s ljudima, prekidala sam sa stvarima, navikama i mjestima. Neki od najgorih prekida bili su oni s mjestima. To…

Redakcija

Prekidala sam često. Prekidala sam onda kada nisam htjela. Prekidala sam onda kada nisam mogla. Prekidali su sa mnom. Prekidala sam s ljudima, prekidala sam sa stvarima, navikama i mjestima.

Neki od najgorih prekida bili su oni s mjestima. To se dogodilo svakom. Kada je zadnji dan mora i kada po posljednji put udišeš slani zrak i svježinu koju donose valovi. Često sam s mora odlazila sa suzama u očima. Opraštala sam se od kamenja i pijeska, a kada bih došla doma udisala sam ostatke sunca i kreme za sunčanje na odjeći za plažu.

Prekidala sam s godinama, vlastitim. Plakala sam dok sam puhala u svjećice jer nisam željela odrastati i oprostiti se od godine koja mi je donijela toliko toga. Mrzila sam kada stvari postanu sjećanja. Prekidala sam sa stvarima. Teško se odvajam od svega. Odjeću koju ne nosim čuvam u ormarima jer me podsjeća na izblijedjela vremena. Čuvam stare bilježnice i rokovnike jer volim čitati ono čega više nema.

Neki od najgorih prekida bili su oni s mjestima. To se dogodilo svakom. Kada je zadnji dan mora i kada po posljednji put udišeš slani zrak i svježinu koju donose valovi.

Čuvala sam boce, papiriće i stare karte nekih starih putovanja. Spremala sam ih u kutije za uspomene. Prekidala sam s lošim navikama. Ostavljala sam ih iza sebe, ali dovoljno blizu da mi se nekada činilo kako će me sustići. Prekidala sam s dječacima koji su mislili da su muškarci. Prekidala sam s dječacima koji su bili veći muškarci od muškaraca koje sam gledala kako ispijaju piva i psuju. Prekidala sam kada nisam znala da to zapravo ne želim.

No, uvijek su mi teže padali prekidi s prijateljima od onih ljubavnih. Prekidi s prijateljima slamali su srce teže i jače od nesretne ljubavi. Prekidala sam s oklopima koji mi nisu dopuštali da budem ono što jesam. Ostavljala sam ljušture koje su me držale na mjestima koja sam prezirala. Prekidala sam s ljudima koji su svoje ljušture polirali lažima. Prekidala sam s prijateljima koji to nikada nisu ni bili.

Prekidala sam s prevarantima, ulizicama i licemjerima. Takvi su prekidi donosili neopisivu slobodu i davali krila. Prekidala sam s onima koji su me uvjeravali da ne mogu. Prekidala sam s “ne mogu” i “neću”! Najgore je bilo kada sam prekinula sa samom sobom, kada sam postala nešto što nisam i skirivala sve dobro što sam mogla ponuditi i pokazati.

Prekidala sam s godinama, vlastitim. Plakala sam dok sam puhala u svjećice jer nisam željela odrastati i oprostiti se od godine koja mi je donijela toliko toga. Mrzila sam kada stvari postanu sjećanja.

Najljepše je bilo kada sam prekinula s onim što nisam i ostavila ga negdje tamo iza loših navika. Prekinula sam s ustajanjem iza podneva i s neurednim ormarima. Prekinula sam s “ne da mi se kuhati samo za sebe”. Prekinula sam s pogrešnim shvaćanjem tuđih riječi. Prekinula sam s ljudima koji su me uzimali zdravo za gotovo. Prekinula sam s onima koji me nisu zaslužili. Prekinula sam sa svim trulim mjestima, stvarima, ljudima i krenula sam sama sa sobom. Krenula sam za svojim željama i snovima. Prekinula sam s prošlošću jer kretati se mogu jedino sada!

Tekst prenosimo sa ninabljak.com.

Pročitaj još

Od iste osobe