Ljudi s olovkama

Ines Erceg: Pozdrav iz Novog Grada!

Kada je ušuškan u snježnu postelju naš grad spava, tada ga posjećuju uglavnom ljudi koji imaju porodice u njemu. Sa proljećem on se polako budi, da bi tokom ljeta potpuno “oživio” i zaplesao svoj šareni ples. Sugrađani vole reći da…

Ljudi s olovkama

Kada je ušuškan u snježnu postelju naš grad spava, tada ga posjećuju uglavnom ljudi koji imaju porodice u njemu. Sa proljećem on se polako budi, da bi tokom ljeta potpuno “oživio” i zaplesao svoj šareni ples.

Sugrađani vole reći da je “Una jedino lijepo u Novom Gradu”. Iako joj i ime znači jedina, ipak postoje i druga lijepa mjesta. A priznaću da je ona ipak kraljica pa ćemo prošetati njenom obalom.

Krenimo nizvodno.

Na ulazu u grad dočekaće vas izvor sa natpisom “Za svakog putnika namjernika”. Na početku grada, uz rijeku dočekaće vas nekoliko turističkih objekata koji imaju šta da ponude, kafić, otvoreni bazen, prenoćište. Zatim možete upoznati mnoge divne plaže i dolazimo blizu centra grada, tu vas na obali čekaju ljetne bašte sa uglavnom ekektronskom muzikom.

Ne zaboravimo i staru gradsku vijećnicu koja je adaptirana prije nekoliko godina tako da i tu možete sjediti u piceriji i posmatrati rijeku. A ako poput mene ipak više volite bajkovitu tišinu, napravite samo nekoliko koraka, prođite pored mosta koji je granični prelaz sa Hrvatskom i “zalutaćete” u bajku u kojoj se lipe ljube sa kejom dok tišinu prekida samo blagi žubor rijeke.

Ova etapa se završava divnom pješčanom plažom na kojoj će vas dočekati dječiji osmjesi. Tu je i kafić u kojem se možete osvježiti sladoledom ili pivom po povoljnoj cijeni. Noću kej u blizini postaje “najveći šank na svijetu” i mnogo mladih ljudi tu se zabavljaju. Šetnju ćemo završiti na samom ušću Sane u Unu gdje vas takođe čeka zanimljiv ugostiteljski objekat u kojem možete odmoriti, ručati, pa čak i prenoćiti.

Kada smo dobro odmorili, posjetimo “zeleno srce grada”, šumu u kojoj se istorija prepliće, gdje u hladu borova spavaju biste narodnih heroja i muslimanski grobovi još iz Osmanlijskog perioda, a sa vrha brda na sve to, i na grad gleda Majka Partizanka, kip po kome park i šuma nose ime. Ispod brda je Trg Mladena Oljače na kojem je nova betonska pozornica na kojoj se događaju sve bitne kulturne stvari, a i one političke kada je vrijeme za to.

Ako krenete lijevo preći ćete most i uz malo truda popeti se na brdo Kula odakle imate pogled na Unsku dolinu od kojeg zastaje dah. Ako ste krenuli desno idemo u šetnju po naselju Jablanica. Vidjećete mnoge vrijedne ljude u dvorištima koja krasi šareno cvijeće. A kada malo odmaknete, tu je rijetko naseljeni dio grada na kojem je jedna visoravan, i pogađate-veličanstven pogled na grad. Još malo pa ste stigli do cilja.

Prije toga malo odmorite na staroj drvenoj klupi i iz daljine se divite nestvarnoj drvenoj kućici koja je sama i napuštena u šumi. Kako god vam to djelovalo, većina šetača šetnju završava kod groblja. Valjda u tome ima i neke simbolike. A oni izdržljiviji idu dalje, uživaju u divljini Novske Planine, privlačne i zagonetne.

A oni koji se vraćaju u grad, mogu odlučiti recimo da idu preko naselja Gračani. Još jedno brdo i treće mjesto sa kojeg ćete grad gledati iz ptičije perspektive. Kada ste se spustili u grad, birate gdje ćete. Možda želite upoznati arhitekturu , ili duhovnost. Sakralni objekti su jedan blizu drugog. Pravoslavna crkva i gradska džamija. A preko puta “zelenog srca grada” nalazi se i nedavno obnovljena Katolička crkva. Vjerujem da smo zato bogat grad. Još bih vas upoznala sa zgradom gradske biblioteke, objektom iz doba Austrougarske.

Lijepa i zanimljiva građevina, a postoji još nekoliko sličnih. Nedaleko od te zgrade je bivši privredni gigant iz prošlih vremena, Sana koja “teče prema vama” koja je sada uglavnom ruševina, ali govore moćnici da će “cvjetati privreda”, već dvadeset godina obećavaju mnogi.

Valjda zato što nam je tako “dobro” sve više mladih ljudi odlazi. Ne znam, ne snalazim se kada pišem o ljudima. Plašim se da bih vam pokvarila sliku o gradu koji spava izneđu dvije zelene ljepotice. Zato je ljepše da nas pamtite po slici nekog slapa sa nemirne Une ili po mnogim ribololovcima sa obale njene mirnije drugarice Sane, nego po slici nekog čike sa bilborda kome su sugrađani nacrtali brkove.

Autorka:Ja sam Ines Erceg. Imam 30 godina i živim u Novom Gradu. Ljubav prema pisanoj riječi se rodila kada sam imala 9 godina. Od tada se trudim da njegujem svoj talenat. Pišem poeziju i prozu. Inspiriše me sve što se događa u meni i oko mene.

Pročitaj još

Od iste osobe