Ljudski odnosiLole iz komšilukaO ljudimaPraktična LolaRekli su

Frizerke nisu obične žene. Kad vam kažem!

Ako sam išta voljela, to je kad ljudi ljudima pristupaju otvoreno. Onako, punim srcem i s jasno definisanim željama. Artikulisanih rečenica. Postavljenih zahtjeva. I saopštenih informacija. Bilo je to davno, nekih 7-8 godina davno. Jedna od žena s kojima sam…

Ana Kotur

Ako sam išta voljela, to je kad ljudi ljudima pristupaju otvoreno. Onako, punim srcem i s jasno definisanim željama. Artikulisanih rečenica. Postavljenih zahtjeva. I saopštenih informacija.

Bilo je to davno, nekih 7-8 godina davno. Jedna od žena s kojima sam odrastala imala je omiljenu frizerku, ono omiljenu na kub, od koje je izlazila savršene frizure, bio dobar ili loš dan. Toliko omiljene da se prepala sopstvene hrabrosti da nosi savršenu narandžastu boju i frizerki nije smjela na oči dok je vraćala fenomenalnu plavu. I tako, zadesim se jednom na friziranju kod te iste frizerke i ja.

Nastavim redovno odlaziti na tretman, redovno je obilaziti i redovno postanem neko njen.

Inače, jako cijenim ljude koji su spretni sa zanatima. Zeznuta strana invaliditeta je što ništa, ama baš ništa, na sebi ne radite sami, osim ako ne polažete ispit iz asimetrije. Tad svaka obrva vodi svoju politiku, kose ima samo na jednoj strani glave, i to ne iz modnog imperativa, već krika, a nokte su vam lakirali štrumpfovi u kolutu naprijed. I imate savršeno dobar razlog da izgledate fantastično, jer tako sa profesionalcima biva.

Ne, ni mene nisu zaobišle slatkorječive žene‚ poslije čijeg rada ličim na strašilo iz kukuruzišta, ali me jato vrana u salonu ubijedilo da mi je to baš super. Ćorava za čupanje obrva jesam, za vidjeti da ne ličim na sebe – nisam.

I baš zato cijenim ženu iz prvih pasusa.

Nekoliko mjeseci ili godina kasnije, u onom jednom ženskom (kad se legitimno odjavimo sa svih dužnosti, biranih i nametnutih, pa noge okačimo o ogradu balkona i srčemo kafu iz dvolitarskih šolja) popodnevu, saznajem da je moja frizerka na prvu – počela da me žali. Onako kao što često ponavljam – vjerovatno je zamislila sebe na mom mjestu i pomislila da je uskraćena za bilo šta, pa joj bilo žao.

Ne, ni mene nisu zaobišle slatkorječive žene‚ poslije čijeg rada ličim na strašilo iz kukuruzišta, ali me jato vrana u salonu ubijedilo da mi je to baš super. Ćorava za čupanje obrva jesam, za vidjeti da ne ličim na sebe – nisam.

Tu se dešava dramski zaokret. Na scenu stupa plavuša iz pokušaja narandžaste.

„A, zašto, majke ti, da je žališ? Studira, ima pristojan život jer sve obaveze prema sebi i drugima ispuni, da ti pravo kažem – ljubavni život joj je zanimljiviji nego tvoj, i radi sve što i svi mi!“, deklamuje plavuša. Ona omiljena, ispod čije boje se krije sve što ti predrasude siječe u korijenu.

Frizerki, dakle ženi, koja od malog f prelazi u veliko, biva uveliko jasnije. Iskonski trenutak, kad vam Baltazar popali lampice po bespućima mozga, kad se malo pomalo osvijestite oko svega što se dešava u komšiluku i kad počnete da istražujete.

Nedugo nakon saznanja za ovu situaciju, zadesilo me jedno tretmanisanje kod najdraže mi Frizerke. Žene koja je međuvrijeme od rečenice do tretmanisanja pretvorila u niz otvorenih pitanja, popijenih kafa s farbom na glavi, šišanja za koje nemaš pravo glasa (jer ona zna najbolje), zabrana tetkastih frizura (ladnu trajnu niko više ni na svadbe ne nosi) i krizni štab za koji postoji čitav ceremonijal upoznavanja sa bitnim ljudima.

Žena, kakvih je na stotine oko vas, koje ste gledali s visoka jer nisu upisivale fakultete, ganjale doktorate i bogate muževe, već od sopstvenog rada plaćale osiguranje koje i ne stignu potrošiti.

Žena, koje vam poprave dan, smišljale same kako će da izgleda to nešto na vama ili vas modni krici na to navodili.

Žena, koje zasipate gomilom nepotrebnih informacija, iako im na zidu piše da maltretiranje spada u posebno tarifirane usluge.

I na kraju, žena koje ne cijenim zbog toga što sama ne mogu da odradim nešto, u eri viralno dostupnih „Uradi sama“ materijala, već iz razloga što onog trenutka kad razbiju sopstvene predrasude postaju najbolja izvorišta razbijanja predrasuda u koncentričnim krugovima.

Žena, kakvih je na stotine oko vas, koje ste gledali s visoka jer nisu upisivale fakultete, ganjale doktorate i bogate muževe, već od sopstvenog rada plaćale osiguranje koje i ne stignu potrošiti.

Kad ih pronađete, bez jata vrana na dvosjedima po salonima, ne odlazite od njih lako. Baš kao ni ja.

I, koja je supermoć vaše frizerke?

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije