Hrabra LolaPreduzetništvo

Nikola Kužet: Da li je uspjeh firme – uspjeh direktora ili svih zaposlenih?

  Ipak, moje razmišljanje o ovim pitanjima ovdje nije stalo. Kako neko ko učestvuje u tržišnoj ekonomiji i u svom biznisu ima stotine različitih učesnika i hiljade kupaca može pomisliti da je sam stvorio uspjeh? Vrlo je arogantno i egocentrično…

Autor Nikola Kužet

 

“Ja sam ovo sve sam stvorio sa svojih deset prstiju.” – Hvalio mi se jednom prilikom moj poslovni partner.

“Kako sam?” – Pitam ja njega. – “Zar nisi rekao da imaš šezdeset i nešto radnika?”

“Pa imam. Oni rade za mene. Ali ovo sam sve ja stvorio.”

“Da rade za tebe bili bi tvoji robovi. Oni rade za sebe i za platu koju dobijaju. Ti si poslodavac i menadžer. U najprostijem smislu moglo bi se reći da rade za tvoje preduzeće.” – Pomalo drsko sam mu odgovorio.

“Drugačije je kod tebe. Ti radiš za veliku firmu. Ni ne znaš ko ti je gazda. U malim firmama se ovako posluje. Zna se ko je gazda, a ko je radnik, šta ko radi i gdje mu je mjesto.”

“Zato i nećeš nikad izaći iz okvira male firme.” – Samo sam pomislio, nisam mu rekao jer je priča otišla u pogrešnom smjeru i teško da bi se složili oko pitanja koja su se otvorila. Predložio sam ručak i promijenio temu.

Ipak, moje razmišljanje o ovim pitanjima ovdje nije stalo. Kako neko ko učestvuje u tržišnoj ekonomiji i u svom biznisu ima stotine različitih učesnika i hiljade kupaca može pomisliti da je sam stvorio uspjeh?

Vrlo je arogantno i egocentrično pomišljati da si sam zaslužan za ostvareni poslovni uspjeh. Biznis predstavlja dobrovoljnu saradnju između ljudi koji u poslovnom procesu ostvaruju određenu materijalnu satisfakciju. Također, svi učesnici nešto ulažu u taj poslovni poduhvat. Radnici ulažu rad i vrijeme, menadžeri i inženjeri ulažu znanje i vještine, investitori ulažu sredstva, posrednici ulažu svoje veze i kontakte, svi na neki način doprinose tome da poslovni poduhvat uspije i ostvari što veću dobit. Taj zajednički napor, saradnja i sinergija svih učesnika u lancu (ili stejkholdera) je esencija poslovnog uspjeha. Ukoliko bilo ko od učesnika koči ili blokira proces šanse za uspjeh biće dramatično smanjene.

Pokušajmo sada razmišljati o još širem kontekstu. Da bi neko uopšte bio u mogućnosti da se bavi slobodnim preduzetništvom treba da živi u slobodnom društvu. Često zaboravljamo na civilizacijska dostignuća i privilegije u kojima uživamo i uzimamo ih zdravo za gotovo.

Besplatno obrazovanje, sloboda u izboru profesije, ekonomija slobodnog tržišta, mogućnost otvaranja privatnog preduzeća, tržište novca na kojem se može doći do kapitala, društvo u kojem nema nestašica osnovnih životnih namirnica i demokratsko pravo na izbor političkih predstavnika su civilizacijske tekovine koje smo uglavnom naslijedili, a za koje se neko morao izboriti.

Ne tako davno ove mogućnosti nisu postojale. Mnogi su položili svoje živote da bi naša generacija živjela u uslovima demokratije i slobodnog tržišta i imala mogućnosti da poštenim radom i obrazovanjem ostvari materijalno bogatstvo. Da smo rođeni samo nekoliko decenija ranije šanse za postizanjem bilo kakvog preduzetničkog uspjeha bi nam bile značajno ograničene i umanjene, vjerovatno i nemoguće.

Zapravo, niko nije postigao poslovni uspjeh potpuno sam. Često djeluje kao da su neki pojednici uspjeli sami, ali detaljnija analiza će pokazati da iza njih stoji podrška porodice, mreža poznanstava, jaki poslovni partneri, saradnici, savjetnici, profesionalni timovi i lojalni kupci. Nekada i sam splet okolnosti, okruženje i tržišna kretanja na koja pojedinac ima vrlo slab uticaj znaju dovesti do velikog uspjeha. Isto tako mogu dovesti do poslovne propasti i to je razlog više zbog kojeg niko nema pravo da tvrdi da je uspjeh postigao sam.

Prezentacije uspješnih ljudi u javnosti i poznate priče o uspjehu često znaju stvoriti iskrivljenu sliku koja dovodi do pogrešnih percepcija o herojima uspjeha koji su sve sami postigli. Poslovni uspjesi se upoređuju sa sportskim uspjesima, gdje je individualan trud ipak puno više izražen, mada i vrhunski sportisti često ističu da im je podrška porodice i stručna pomoć trenera bila ključna u karijeri. Biznis je vrlo sličan timskim sportovima. Najveće zvijezde su igrači koji zarađuju najviše, odnosno postižu poene, recimo golove u fudbalu. Igrač koji zabija najviše golova u sezoni biće najveća zvijezda tima oko koga će se bazirati taktika, ali da bi tim pobjeđivao, potrebni su dobar golman, čvrsta odbrana, uigran vezni red i još jedan ili dva igrača u napadu koji će mu namještati šanse i asistirati. Osim igračkog kadra vrhunski timovi imaju najbolje trenere, tim menadžere i perfektnu logistiku.

Najbolji preduzetnici su lideri. Oni tretiraju svoje zaposlene kao sebi ravne partnere. Nemaju prema njima arogantan stav, cijene njihov rad i često traže njihovo mišljenje.

Sam Walton, osnivač kompanije Walmart (najvećeg maloprodajnog lanca na svijetu) je jako dobro razumio i poznavao ljude. Uvijek se trudio da iz svojih zaposlenih izvuče maksimum, a kupcima ponudi najbolje proizvode. Svaki dan je provodio sate razgovarajući sa zaposlenima na svim nivoima. Imao je potpuno isti tretman i sa istom pažnjom je slušao top menadžere i fizičke radnike. Htio je od svakog da čuje kako se rad i organizacija mogu unaprijediti. Naročito je volio sjesti u kamion sa vozačima iz svoje kompanije i putovati u drugi grad samo da bi razgovarao sa njima i čuo njihovo mišljenje o funkcionisanju kompanije i mogućim poboljšanjima. Smatrao je da vozači najbolje poznaju kompaniju jer posjećuju najviše prodavnica. Podsticao je i gajio kulturu kreativnog razmišljanja i stvaranja inovacija na svim nivoima kompanije. Nije želio da bude jedini lovac na dobre ideje u kompaniji već je to očekivao od svih zaposlenih. Prema kupcima se uvijek odnosio sa posebnim poštovanjem i uvijek je gledao da im ugodi više nego što bi i sami očekivali. Sam Walton (1918.-1992.) je počeo da se bavi prodajom novina kada je imao sedam godina i za života je postao najveći trgovac koji je ikada živio. Osnovao je i izgradio Walmart koji je danas kompanija sa najvećim prihodom na svijetu, najveći svjetski maloprodajni lanac i najveći privatni poslodavac (2,2 miliona zaposlenih).

Veliki preduzetnici, trgovci i biznismeni su oni koji svoje zaposlene tretiraju kao partnere, a svoje zadovoljne i lojalne kupce vide kao jedini put do uspjeha. Uspješni preduzetnici znaju da će ih nezadovoljni radnici, kao i nezadovoljni kupci prvom prilikom napustiti i preći kod drugog. Oni su svjesni da niko nije poslovni uspjeh postigao sam i da se on sastoji od kvalitetnih međuljudskih odnosa koji se dugo grade i dogovora koji se svakodnevno donose. Ako su svi učesnici u poslovnoj aktivnosti zadovoljni uspjeh ne može izostati.

Moj poslovni partner sa početka priče je zatvorio kompaniju. Najbolji radnici su ga napustili, a kupci su prešli kod konkurencije čim se pojavila druga opcija. Nekoliko godina je zaista uživao u uspjehu, ali taj uspjeh nije bio održiv. Svi su to vidjeli osim njega.

On je bio ubjeđen da sam zna najbolje i da mu niko nije potreban.

Pročitaj još

Od iste osobe