Ljudski odnosiPraktična Lola

Žene, ne kupujte, ne peglajte i ne pakujte muškarcima gaće!!!

Zovem prijateljicu da povede dijete pa da ga zajedno sa mojim pustimo da trče ispred zgrade, ne bil ikako polijegali u neko ljudskom organizmu, starijem, prihvatljivije vrijeme, a da nas dvije čučnemo negdje sa strane, posrčemo kakav sok i danemo…

Crna Udavača

Zovem prijateljicu da povede dijete pa da ga zajedno sa mojim pustimo da trče ispred zgrade, ne bil ikako polijegali u neko ljudskom organizmu, starijem, prihvatljivije vrijeme, a da nas dvije čučnemo negdje sa strane, posrčemo kakav sok i danemo dušom. I bukvalno danemo malo na vazduhu, nakon rudarske osmice u kancelariji.

Kaže, ne može, mora spakovati muža za put.

Pa zna sam spakovati sebi gaće, pokušavam biti duhovita, a znam da sam krajnje glupa, jer znaju i ona i on, a i ja, da zna sam sebi spakovati gaće, al kod nas je sasvim normalno da su to ženine slatke muke, jer to će sve biti pogužvano ako on to bude trpao u kofer, pa znam i ja da sam ispala glupača.

Eto, da oni ne bi hodali pogužvani, mi ćemo osim te obaveze pakovanja, a prije toga kupovanja i peglanja njihovih stvari, na sebe preuzeti i sramotu da eventualno izgleda sažvakan.

Ako to ne radimo iz patrijarhalno-matrijarhalnih pobuda, činimo iz ljubavi. Gdje da duša malena ide naokolo zgužvan, a ima ženu, čitaj berača pamuka, kod kuće. Neće mu niko reći da se od pegle ne dobijaju opekotine prvog stepena, već da je oženio betera, bez duše i srca. Vi koje se ježite već od same pomisli da žena bilo šta treba da radi umjesto muškarca i taj sport ne praktikujete, obustavljajte čitanje, ovo nije tekst za vas, jer sve je ovo zapravo izmišljeno prema stvarnim događajima.

Uradila sam isto to jednom. Ne bivšem suprugu, već momku. Zato su vjerovatno obojica bivši. Dok mi treći, između tog momka i supruga, nije rekao da mu ne treba druga mama, već žena. Tada sam shvatila da muškarcima ne treba pakovati gaće i čarape, niti im to kupovati, iako mu znaš mjeru, glupo je, brate. I da se isplati potrošiti vrijeme da savladaju vještinu peglanja. Kad ih već to mame nisu naučile, vjerovatno misleći da će one to brže, bolje, lakše, pa se to trenutno olakotno stanje pretočilo u trajnu agoniju. Ubi nas linija manjeg otpora, što bi onaj rekao, više nego promaja.

Ako i jeste u redu, njima mamama, ne znam zašto da bude u redu nekoj drugoj ženi, nekad kasnije u životu, koja očekuje da dodbije kompletan paket, ne samo lijepo lice i zgodno tijelo, već i biće koje se može postarati o sebi. Baš kako reče onaj moj treći, a vala bilo je tu svega i svačega, kad im ćune malo porastu i kad požele da se igraju s nama na neki ozbiljniji način, čemu pravljenje incestualne atmosfere, glumljenja mame i produžetka takvog poprilično dobrovoljnog robovlasničkog sistema iz ljubavi. A i licemjerno je da od njih pravimo smušene goniče robova, dok od kćerki očekujemo da budu rodno osviještene, a ne radno onesvještene. Pa zapašće ga sutra nečija kćerka!

Mama je mama, ok, znam, i ja ću vjerovatno duže no što treba svom sinu pakovati gaće i peglati košulje, al valjalo bi da ga pripremim za neku njegovu sljedeću važnu žensku osobu, koja neće, jer je glupo da to bude, biti ja. Mamu nije mogao da bira, zapalo ga to što ga je zapalo, ali kad već neko odluči da udruži snage s snjim, ne iz nasljedne ljubavi i urođenog osjećaja pripadnosti, ne treba da glumi nesposobnjakovića. Što prije to shvate, oni i mi, svima će biti brže, bolje, lakše.

Ili će savladati ili će biti bivši. Ili će mama da začas sredi sve.

Pročitaj još

Od iste osobe

 

Najnovije