Praktična LolaŽivot

Kako sam doživjela nervni slom na poslu i nastavila raditi

Vjerujem da vam ovo zvuči poznato. Moj život u kasnim dvadesetima bio je apsolutno savršen. Vjerovala sam da imam sve, a to je tada otprilike tako i izgledalo. Radila sam u prestižnoj kompaniji, izlazila sa zgodnim muškarcima i vjerovala da…

Priredila Sara Velaga

Vjerujem da vam ovo zvuči poznato. Moj život u kasnim dvadesetima bio je apsolutno savršen. Vjerovala sam da imam sve, a to je tada otprilike tako i izgledalo. Radila sam u prestižnoj kompaniji, izlazila sa zgodnim muškarcima i vjerovala da je to sve što mogu poželjeti. Bila sam iscrpljena, ali da ste me pitali rekla bih da sam bila srećna. Ponekad bi se pak desilo da naveče uhvatim sebe u razmišljanju o tome, kada se kolapsiram u krevet i shvatim da to nije ono što sam htjela. Anksioznost se polako prišunjala i zaokupila me. Nije mogla tek tako otići.

Međutim, u raskoraku sa vremenom između poslovnih sastanaka, rokova i pokušaja privatnog života odlučila sam ne obraćati pažnju na to. Bilo se jednostavnije fokusirati na posao kada ne vodim računa o svojim emocijama. A onda se jedne večeri na glamuroznoj zabavi desio potpuni pad. Počela sam plakati bez razloga. Tadašnji me momak odveo kući gdje sam nastavila plakati sljedećih pet dana.

Nisam jela. Nisam spavala. Samo sam plakala. Nisam imala predstavu šta mi se zapravo dešava, ali nisam mogla prestati. Po prvi put u mom savršenom kontrolisanom životu, nisam imala kontrolu ni nad čim. Konačno kada sam bila u stanju javiti se na telefon saznala sam da sam doživjela nervni slom. Sve zbog nagomilanog stresa koji sam uporno potiskivala u sebi.

Počeli su sa terapijom i uspjela sam prestati plakati, ali to i dalje nije značilo da sam bolje. Dala sam otkaz na poslu, koji je bio jedina stvar koju sam istinski voljela i kojoj sam bila posvećena. Tokom iduće godine prošla sam kroz intenzivnu terapiju i koristila različite medikamente sve dok nisam pronašla taj koji mi odgovara. Tokom tog perioda vješto sam skrivala svoju tajnu o tome da sam doživjela nervni slom, naročito pred kolegama.

A onda sam shvatila da upravo u tome griješim i da trebam hitno mijenjati sve. Rekla sam šefu da mi stvara ogroman stres, zbog čega jednostavno ne funkcionišem normalno. A onda sam i ostalima rekla šta mislim o pritisku koji mi stvaraju svojim ponašanjem. Kada sam se malo oporavila shvatila da sam sposobna da ponovo radim i da se želim početi baviti nečim drugim. Promijenila sam svoje zanimanje i odnose sa javnošću zamijenila informativnim programom. Dobila sam posao na CNN-u gdje sam radila puno radno vrijeme.

Nivo stresa je bio jednak, ako ne čak i veći, jer radilo se o sekundama i detaljima koji su odlučivali o uspješnosti i kvalitetu sadržaja u medijima. Moje stanje se pogoršalo, postala sam kao mašina koja teži savršenstvu, ignorišući kako se osjeća pri tome. Posjetila sam novo psihijatra koji mi je rekao da ne trebam koristiti te lijekove, već neke nove. Vratila sam se na posao i izbjegavala razgovor sa drugima, uvijek pod izgovorom da imam neke obaveze, jer sam se plašila da će primijetiti šta mi se dešava.

A CNN studio in the 1980s

Tada sam shvatila da postoji mnogo veći problem, a to je da sam bila u potpunosti sposobna da efikasno radim, čak i kada sam depresivna. To je značilo samo jedno. Postala sam rob svog života i konstantno glumila na poslu, prijateljima, okruženju i sebi, da sam dobro i kad nisam. Dolazila sam na posao, odrađivala svoj dio obaveza, odlazila kući i tako svakoga dana, ignorišući sve. Kako je to moglo biti normalno?

Ono što dodatno uznemiruje jeste učestalost ovog stanja, koje se uporno ignoriše. Previše ljudi se pretvara da im je dobro, čak i onda kada nikako nije. Svi smo postali glumci većinu svog života, kao da se problemi ne mogu dogoditi nama.  U posljednjih 25 godina promijenila sam gotovo 20 različitih lijekova kako bi mogla normalno funkcionisati u svakodnevnom životu.

Kada sam to odlučila podijeliti sa prijateljima bili su šokirani, jer nisu mogli vjerovati da sam sve te godine radila i bila izuzetno profesionalna i korektna prema svima, a da sam pri tome patila od depresije. Ali u tome i jeste njena moć, što iz prikrajka napada snažno i ne zaustavlja te da radiš, čak i kad doživiš nervni slom. Znajući da ćeš i dalje nastaviti živjeti kao da se ništa nije dogodilo.

Schatzie Brunner

Izvor: Marie Claire

Pročitaj još

Od iste osobe