Ljudi s olovkama

Ivan Novoselac: Što ne znaš, to te ni ne boli i zašto mislim da to nije istina

Što više razmišljam o uvjerenju „Što ne znaš, to te ni ne boli“, to mi se više čini da to uvjerenje nikako ne drži vodu. Barem u kontekstu partnerskih odnosa. Iako svjesno ne znamo za partnerovu laž, mislim da je…

Ljudi s olovkama

Što više razmišljam o uvjerenju „Što ne znaš, to te ni ne boli“, to mi se više čini da to uvjerenje nikako ne drži vodu. Barem u kontekstu partnerskih odnosa. Iako svjesno ne znamo za partnerovu laž, mislim da je svaki čovjek u dubini duše itekako svjestan bolne istine.

Dokazi nasuprot intuicije

Mi smo nekako naviknuti na dokaze. Dokaze da nešto zaista postoji. Na dokaze koji će izmjeriti neku pojavu. Na dokaze koji će svakoj pojavi dati definiciju. Baš zbog te navike, odnosno tog načina percipiranja svijeta, odvojili smo se od svojeg šestog čula, intuicije. Međutim, intuicija je tu. Za svakog čovjeka u svakom trenutku. Ne možemo ju ne imati, ne možemo ju isključiti. U narodu često čujemo izreku koja bi nas trebala utješiti: „Ah, što ne znaš, to te ni ne boli!“. Pogotovo kad slušamo o nečijoj prevari.  Ja bih rekao da itekako boli. Baš zato što intuicija radi svoje. Svaki čovjek sve zna. Samo ne sluša svoj intuitivni glas. Taj glas, usprkos svjesnom neznanju, stvara određenu tjeskobu u nama. Neki duboki osjećaj nemira. Duboki osjećaj koji kratkotrajno ni ne primjećujemo, a dugotrajno može postati uzrok trajno lošeg raspoloženja. Ne mogu reći da sam samo jednom primijetio da moje prijateljice nakon nekog vremena provedenog u vezi počnu emocionalno tonuti. U pozadini tih emocionalnih ponora bile su prevare njihovih partnera. Nitko od nas to nije svjesno znao, ali one su ipak nešto osjetile. Kasnije, kada je istina „izašla na sunce“ i kad smo svi skupa za jedno iskustvo bili pametniji, možemo potvrditi da je određeni predosjećaj bio prisutan, ali je bio ignoriran zbog nedostatka materijalnih dokaza. Što ne znam, to me ni ne boli! Ili možda to ipak nije tako.

A što kada se sva ta neznanja zbroje i postanu jedan veliki ožiljak?

Što sam više analizirao i razgovarao s drugim ljudima, shvatio sam da te stvari koje „ne znamo“ i te kako utječu na odluke koje donosimo kasnije. Svi znamo da je sasvim prirodno da svaka veza dođe u krizu. Čudna su vremena. Puno puta nismo ni fizički ni emocionalno spremni za prepreke koje nam život baci pod noge. Znate i sami kako to zna biti zbunjujuće i teško. Primijetio sam da se ljudi koje su partneri varali, u težim  ili samo kompliciranijim životnim trenucima, lakše odlučuju na napuštanje svojih partnera. Logično, upitao sam se zašto?! Ako nas ne boli ono što ne znamo, kako to da ipak utječe na naše odluke? Jedino logično objašnjenje je, po mojem mišljenju, da ipak znamo. I da ipak boli. Sve te male boli se na kraju skupe u jedan veliki ožiljak. Kako vrijeme radi svoje, mi se mijenjamo i postajemo zreliji. Shvatimo da taj ožiljak više ne moramo nositi i čini  mi se da odluka o napuštanju partnera postane lakša. Kad se ta umna zrelost podudari s nekom prirodnom krizom u vezi, prevareni partner vezu odluči napustiti. Više nema onaj entuzijazam i volju za „borbom“ da bi veza opstala. Zato što u dubini duše osjeti da se nema za što boriti. Toliko o neznanju.

Imamo li ikakve koristi od tog uvjerenja o neznanju i boli?

Sudeći po svemu gore navedenom, mislim da apsolutno nemamo nikakve koristi od tog uvjerenja. Iako nemamo materijalne dokaze, izgleda da ipak osjetimo bol. Primijetio sam da se ljudi ovim mitom (uvjerenjem) nerijetko tješe u nadi da će se partner promijeniti. Kao da čekaju na malo bolje dane da se partner smiri. Jedini problem je što se mali ožiljci formiraju iz dana u dan, a samo je pitanje vremena kada će postati jedan veliki, neizdrživi ožiljak. Neki čak spuštaju standarde, u smislu da je prevara u redu, samo ako se partner koji vara dovoljno trudi da to sakrije. Neki su čak i svjesni da ih partner vara, ali svaki put poslije prevare partner ima grižnju savjesti pa napravi nešto lijepo za njih. No kad razmislimo, je li spuštanje standarda zaista način na koji želimo izgraditi svoju sreću?! Ako se zaista uvjerimo da nas ne boli ono što ne znamo, ne pristajemo li na manje nego što nam život može ponuditi?

„Što ne znaš, to te ni ne boli“ u praksi vjerojatno radi još veću štetu

Možemo samo pretpostaviti koliko ljudi, koji su pod utjecajem ovog uvjerenja, zapravo u tišini pati iz dana u dan. Tko zna koliko ljudi je ostalo u odnosu s ljudima koji ih ne zaslužuju!? Procijeniti ukupnu štetu ovog uvjerenja gotovo je nemoguće. Možemo samo zamišljati koliko je nesretnih duša koje nisu svjesne što ih polako izjeda iznutra. Tko zna koliko bi bilo sretnijih i zadovoljnijih ljudi kada bismo više vjerovali svojem unutarnjem glasu, intuiciji?

Ivan Novoselac. Budući fizioterapeut, trener i instruktor osobnog rasta i razvoja po All Level Healing™ tehnici, bloger na blogu sretnapatka.com.

Pročitaj još

Od iste osobe

 

Najnovije