Praktična LolaŽivot

Nikada mi ne nedostaje fondan u porodičnim fotografijama sa mojih rođendana

tekst: Lola Magazin

„Umutiš, ispečeš,  zaliješ saftom: Sočan i mekan kolač, spreman za čas!“

Tako ide jedan od naslova teksta koji mi je zapao za oko. Ta divna fotografija jednostavnog kolača sa kriškom limuna odozgo. Kolač zapravo miriše na sam pogled na ekran, a u biti, vrlo je jednostavan i sveden na prisustvo osnovnih sastojaka.

Odličan dezert.

Za zaslađivanje nakon ručka ili za potpuno nekontrolisan unos ugljenih hidrata i kalorija u bilo koje doba dana ili noći.

U tekstu se navodi i kako ovaj kolač ne može da bude loš. Kako me to podsjeti na život – umutiš malo svega, od prošlosti, sadašnjosti i hipotetičkih momenata iz budućnosti. Da bi to uspjelo, moraš da pečeš i da ispečeš.

Pečenje podrazumijeva paljenje rerne ili ko loži, onda ubacivanje drva. Onda lagano da bi pečenje počelo, mora dobro da se zagrije rerna. To ima veze sa čekanjem i dolaženjem u tačku kada otpočinje novi proces u životima, pa tako uglavnom stvari nadolaze i kada nadođu baš je prvi korak kao ta varijanta pečenja.

Zagrijavanje, stavljanje, proces, finiš i vađenje. Može poslije doći nešto kao divljenje onoga ko ga je pravio, ali ovaj kolač ovako još ni blizu nije gotov. Slijedi mu zalijevanje sočnim saftom, kako piše u receptu. Mene saft uvijek podsjeti na neki saft preko pire krompira, ali u ovom slučaju saft je slatki sirup koji tako temeljno biva upijen od kolača. Divota.

Kao zaljubljenost u kojoj sve fino legne u svaku poru, u svaku ćeliju, zaljubljenost u kojoj gusjenice postanu leptirići koji nekontrolisano lete.

Za sve je potreban dobar tajming. I ovaj kolač zahtjeva dužinu pripreme i dužinu pečenja. Dobar tajming je i taj da onaj ko ga pravi zaista mora da uživa u mućenju sastojaka. Bez ulaganja ljubavi ne ispada dobro ni ovakav kolač. Ne podcjenjujte kolače koji imaju nekoliko sastojaka, kao i ljude čiji je izgled sveden na nekoliko detalja. Poznajem ljude koji ne otkrivaju mnogo pri prvom, drugom i desetom susretu.

Zato što oni imaju osnovne sastojke koji su se vještinom življenja osobe dobro ukomponovali i nisu ekstravertni kao fondan torte.

Fondan je divan za gledati, nije bogznakako ukusan za jesti, ali  je zabranjeno voće dječijih rođendana. Tome svjedoče krišom otkinute glave miki mausa, nodija, maša i meda, elza i ana, sa dječijih rođendana na kojima sam bila. I sama sam otkinula neki dio tijela pepi pigu.

Ali, nikada mi ne nedostaje fondan u porodičnim fotografijama sa dječijih rođendana iz osamdesetih godina. Da je tada postojao, baš bi glupo izgledao. Kao neki hipster u Gacku.

U naslovu recepta fino piše: “spreman za čas.“

To je ono što nam je potrebno, instant je, kažu, zakon, mada nije kako se čini, čim pališ rernu i moraš paziti da bude pečen kako treba, nije toliko instant.

Život ljudi kaže sljedeće: – Začas može biti mnogo stvari gotovo. – Jedan život se ugasi začas, začas izgubiš novce u kockarnici, začas padneš i slomiš kost, začas se zaljubiš, začas jutro svane, začas se posvađaš s partnerom, začas ustaneš i ideš dalje i tako dalje.

Ako recept laže, ne laže život.

Ali, nije da nije istina, jer ne moraš mutiti šlagove za ovaj pokus, već je dovoljan saft ili sirup, radije da kažem. Treba samo malo prokuhati sastojke. To zalijevanje je kao šlag na torti i to su te finese, oli, final touch-evi.

Srećem tako neke ljude zalivene sopstvenim egom.

Taj ego je kao torta na spratove i sve one divne stvari za koje sam mislila da su plastične dekoracije, a ono ustvari torte. To je to prokletstvo savremenog čovjeka koji bi stalno birao čokoladne kreme i čizkejkove, a u podrum bi za nedajbože ostavljao fondan mase ako naiđu crni dani. Ali divnoća je u širini izbora, zar ne?

Kao što rekoh, ne mora kraljica čokolade stalno, može i stara dobra krempita. Može i ovaj kolač s malo svega, a ničega, sa pristojnom hemijskom reakcijom u mozgu kao posljedicom koja svoj početak ima u nepcima. Ukusan je potaman i to kao život pristojnog građanina koji plaća račune, koji ima socijalno i zdravstveno osiguranje, koji ima posao i hranu u frižideru za djecu, koji djeci kupuje knjige i igračke koje imaju smisla, koji ima dvorište za dječiji šator. I koji ima vremena da umuti sastojke, ispeče, zalije, dekoriše kriškama limuna, pojede sa najbližima, potroši kalorije i legne spavati.

Recept se može lako naći – samo ukucajte sljedeće: „Umutiš, ispečeš,  zaliješ saftom: Sočan i mekan kolač, spreman za čas!“ Začas izbaci i tu sočnu fotografiju.

A šta velite za ovaj: „Jednostavni puding kolač srupama?“ Ima i takav, sa sve rupama.

Tamara Todorović

Zatvori reklamu