Ljudski odnosiPraktična Lola

Trebam li ja kao muškarac ustati ženi da sjedne, ako želimo ravnopravnost?

tekst: Sara Velaga

“Djeluje možda arogantno i potcijenjujuće, ali ne mogu da ne pomislim. Uvijek ću otvoriti vrata ženi da uđe prije mene, ustati da sjedne, privući i izvući stolicu, a trebam li? Ako se žene bore za ravnopravnost čemu onda još uvijek kavaljerstvo”? Bilo je to pitanje jednog muškarca postavljeno na Quori, nakon čega se otvorila debata u kojoj su mnogi učestvovali. Stav jednog muškarca bio je takav da bi se trebalo ustati trudnicama, povrijeđenima, starijima. U suštini svima onima koji su nemoćni u odnosu na vas. Biti žensko samo po sebi ne znači da ste nemoćne da stojite.

Pridržavanje i otvaranje vrata nešto je što biste mogli uraditi za svakoga ko se nalazi u blizini istih, bez obzira je li visok, nizak, muško ili žensko. Jednostavno možete ih otvoriti ako ste blizu njih kako biste bili ljubazni i uljudni. Pri tome im ne pokazujete da su slabiji, već da se ponašate u skladu sa situacijom, što u ovom slučaju znači da ste blizu izlaza i da možete otvoriti vrata.

Djeluje možda arogantno i potcijenjujuće, ali ne mogu da ne pomislim. Uvijek ću otvoriti vrata ženi da uđe prije mene, ustati da sjedne, privući i izvući stolicu, a trebam li? Ako se žene bore za ravnopravnost čemu onda još uvijek kavalirstvo?

Neke od žena su naglasile kako ustaju da bi ustupile mjesto građevinskim radnicima, ljudima koji idu sa posla i starijima, a ne vide problem u tome da stoje dok se voze. Jedna od njih je podijelila svoje iskustvo kada je ustala starijem čovjeku koji je bio vidno iznenađen i zahvalan, jer je dobio mjesto. Nisu mnogo razgovarali, ali ono što je primijetila u njegovim očima bila je toplina ljudskog srca i zahvalnosti, jer je bio na putu da posjeti kardiologa. Rekao joj je kako je imao veoma ozbiljne srčane probleme i nije želio kasniti. Očigledno nije imao dovoljno novca da pozove taksi pa se našao u gužvi gradskog prevoza. To joj je bio dodatni razlog da shvati kako je donijela ispravnu odluku kada je ustala i ustupila mjesto.

Vraćanjem na početno pitanje dolazi se do zaključka da postoji izvjesna razlika između kavaljerstva i opšte kulture. Ako je u blizini neko fizički slabiji od vas, stariji, nemoćan, bolestan, nevezano za njegov pol trebate ustati. Ako ste u blizini vrata kada takva osoba naiđe trebate otvoriti, jednostavno je i nimalo upitno. Ako neko ima pune ruke kesa logično je da mu pridržite i otvorite vrata, ali istovremeno ne morate ako je zdrav, stabilan, sposoban da ista otvori.

Vraćanjem na početno pitanje dolazi se do zaključka da postoji izvjesna razlika između kavalirstva i opšte kulture. Ako je u blizini neko fizički slabiji od vas, stariji, nemoćan, bolestan, nevezano za njegov pol trebate ustati

Svi oblici kavaljerstva koji se spominju suštinski su posljedica tradicionalnog uvjerenja da su žene nemoćne, slabije i da je njima u suštini teško otvoriti vrata, ponijeti kese iz prodavnice ili stajati u tramvaju ili autobusu. Nećete ih uvrijediti ako im pomognete onda kada im pomoć treba. Uostalom, i same žene bi trebale da shvate kada je posrijedi usluga koja im se radi zato što trebaju pomoć, a kada samo na osnovu pola.

Žene mogu stajati u autobusu jednako kao što mogu i same sebi otvoriti vrata, sjesti u taksi same, ali postoje prilike u kojim muškarci to mogu i trebaju uraditi umjesto njih. Nismo li malo pretjerali i samim podjelama i normama koje nameću stvari koje ranije nismo propitivali.

Pitanje za sve žene je smeta li vam otvaranje vrata i čini li vas manje sposobnom kada neko ustane da biste vi sjele na njegovo mjesto?