Ljudi s olovkama

Crvenkapa: SAGA O LALI (za Novaka Pejića)

tekst: Ljudi s olovkama
Broj pregleda: 422

1. DVORAC U VODI

Lavandom mi posipali put do začaranog dvorca

da zaboravim ono sto sam bila.

Okolo se ljuljalo opijena borova divlja šuma

u kojoj još samo sjena lovca traga za istinom.

U zraku su ratovali miomirisi cvjetnih vila.

Zemlja se otvorila ko ogromna ruža,

gledajuci naviše pokoravala je nebo.

Odjednom je sve počelo da mirise što može više

Sve je ličilo na zavjeru,

a ja se nisam izgubila

Nasla sam davno mjeru za spokoj

u mirisu vode

Ti tako mirišeš ogrnutom bojom lila

Da koliko god daleko da odem

uvijek cu naci put do dvorca u vodi.

 2. ČEŽNJA

Pustinjski vjetrovi ispisuju ko drevni mudraci  riječ čežnja

Po pjesku koji prkosi sunčevim vrelim strijelama

Zlatno slovo Č, veliko ko sva razdragana razigrana čekanja

Enigma slovo E kao eho najnježnijih ljubavnih pjesama

Slatki život u slovu Ž žubori ko izvor načistije vode

I žuri Njemu da ga grli ko da nema kud drugo da ode

Žaokom žarke želje su vjetrovi ukrasili A slovo

Ovekovječili čežnju da ljubav može da se rodi ponovo.

 3. ŽELJA

Napisacu ti pjesmu iz srca vrela jednog dana

i okačiti na zlatna vrata raja

Dobri ljudi  bi postali nijemi svjedoci

eha moga kraja u voljenju tebe u obzorju nada,

I onda bi me pronasli …

Prigrlili bi me kao uspavanu  sunčanu sjenu

da im vise nikad ne pobjegnu moji osmijesi

Priznali bi mi tiho koliko su se kajali

kada mi nisu ruku pružili

i kada su nad sunovratom stajali kao hladni oklopnici.

Učinili bi ljubav besmrtnom

 4. KAD JE KALA VOLJELA LALU

Kako sam te željela pomirisati lijepa lalo vrta nevidljivog

protkanog bajkama o zaljubljenim princezama

za koje je vrijeme stalo,

Na čelu ti sunčev pečat, pa se danju skrivam

Da ne oslijepim od sjaja

U oku ti mjesec, pa se noću krijem u razigranim sjenama.

Kako sam  te htjela poljubiti samo,

usnama udahnuti život vječnoj tajni

Reci koliko mi je stalo, ali nijemo sam posmatrala

kako plešeš pred mojim uzdrhtalim srcem,

nevina i bijela

među svim tim šarenim lalama koje se kikoću i gurkaju,

kako se osmjehujes zvijezdama u očima

koje se gase tvojim odlaskom….

Ali onda si me jednog dana otvorila ko kovčeg s blagom

i narugala se sipajući mi zlatni pepeo u kosu

Rekla si da lale i kale ne idu skupa, ushićena,

 kao da si dobila zastavu neprijatelja na bojnom polju

nakon stoljetnog rata

Oholo si spustila mač u moje oči i ubila sve zvijezde

5. ILUZIJA

U sta se pretvorila iluzija najfinijijeg oblika..

Ko krhka ptica u željeznom kavezu

pjeva o slobodi

dok zlatne kapi nade padaju po drugim kavezima

u kojima treba milost da se rodi

 Neslućena strast u malom

udara po čeličnim zidovima

povređenih krila

Želi da bude, jos bar jednom, ono sto je bila:

Raskošna i otmjena  igra ljubavi.

Zatvori reklamu