FeminizamHrabra Lola

Je li i vama seksualnost muškog roda?

tekst: Sara Velaga

Davne 1600. godine čovjek imena Džejms Metok izbačen je iz Prve Crkve Bostona. Njegov zločin? Ne, nije zavodio djevojke i smješkao se sa oltara niti bilo šta što biste pomislili da je zabranjeno. On je zapravo odbijao seks sa svojom ženom dvije godine. Iako je društvo Metoka okarakterisalo kao autodestruktivnog, odlučili su ga tužiti zbog patnji njegove žene. Puritanci su smatrali da je seksualna želja normalna i prirodni je dio ljudskog života, kako muškaraca tako i žena. Sve dok je heteroseksualna i zakonom ozvaničena. Takođe su smatrali kako žene žele seks više od muškaraca. Muškarci su mogli relativno lako odustati od seksa, ali za žene je to bilo mnogo teže.

Međutim danas, ideja da su muškarci više zainteresovani za seks cvjeta. Bilo da se radi o tome da je to zbog njihovih hormona, prirode, oni jednostavno trebaju imati seks, masturbirati, gledati porniće, na način na koji je to nezamislivo ženama. Ako pak neke od njih to rade kao i muškarci, sigurno nešto ne štima s njima. Jednostavno živimo u stereotipnom vremenu gdje je jedino shvatljivo i prihvaćeno da žene žele seks, samo zato što im on omogućuje nešto. Bilo da se radi o materijalnoj dobiti, stabilnosti i sigurnosti, žene se jednostavno smatraju polom koji seks upražnjava čisto da bi ostvario nešto ili da zadovolji muškarca. Ženama on znači dugu i stabilnu vezu, sklad i sigurnost u kojoj mogu da se posvete i daju.

passionIdeja o tome da su muškarci prirodno više zainteresovani za seks od žena je toliko ukorijenjena, da je teško vjerovati da je ikad bilo drugačije. A kada se pogleda antička Grčka, početak 19. vijeka, žene su smatrane seksualno opsjednutima. U jednom mitu govori se o Zeusu i Heri koji su se raspravljali o tome ko više uživa u seksu. Muškarci ili žene. Pitali su Tiresiasa, kojeg je Hera jednom pretvorila u ženu da odluči. On je odgovorio: “Ako bi se seksualno zadovoljstvo podjelilo na deset dijelova, samo bi jedan dio išao muškarcima, a ostalih devet ženi.”

Kasnije su žene uvjerene da su svoju podmuklost naslijedile od Eve, a njihova je seksualnost smatrana nedostatkom moralnosti, intelekta i zato su ih očevi i supruzi morali kontrolisati. Muškarci, koji su navodno bolji u tome da obuzdaju svoju strast, a koji imaju superiorne sposobnosti samokotrole imaju poziciju u društvu koja im omogućuje više moći i uticaja.

U ranim istraživanja psihijatar i fizijatar Hejvlok Elis bio je prvi koji je dokumentovao promjene u ljudskim tijelima i psihi. U svojoj studiji iz 1903. godine prikazao je razvoj od antičkog perioda do danas, gdje su žene imale veću seksualnu želju. U 1600. godini na primjer smatralo se da sam porođaj nije vrijedan dovoljno, ako žena nije doživjela veći seksualni užitak od muškarca tokom seksualnog odnosa, odnosno začeća. Njegovi zapisi govore kako su žene sklonije da znaju više od onoga što ih muškarci mogu naučiti, jer je ta “disciplina” u njihovim venama.

eroticOn nije prvi koji je došao do ovakvih podataka, jer je ranije austrijski ginekolog Enoh Henrih Kiš otišao tako daleko da je izjavio: “Seksualni impuls je toliko jak kod žena da u određenim periodima života dominira nad svim ostalim segmentima njenog života.” Međutim, vremena su se očigledno promijenila, jer su brojni naučnici govorili o tome kako žene ne mogu imati veću seksualnu potrebu, ako ostaju nevine do braka, a samim tim ne znaju šta ih čeka pa tome ne mogu ni težiti.

Ideja o rodu i seksualnosti nije ista svugdje, ali se uvijek drugačije interpretuje. Priča o obrnutoj percepiji nije došla niotkud. Istoričar Nensi Kot govori o evangelističkim protestantima kao pokretačima promjena, barem kada je u pitanju Engleska. Protestantski predvodnici, čije su kongregacije bile u porastu stvorili su ideal žene koja je dužna odgovoriti relgiiji, a samim tim biti mudra, a ne pokolebana kao onda kada je njena zavodljivost istjerala iz raja. Žena tog vremena trebala je da zna kako da žrtvuje svoju svjesnost o seksualnosti zarad uspjeha i sreće u životu.

snakeZato se preusmjerio fokus na žensku emancipaciju, jer se morala dokazati kao dostojna i vrijedna muškarcima. Tako je trajala era silovanja žena u brakovima sve do 1993. godine, dok su žene bile usmjerene na karijeru, jer im je to postao životni imperativ. Žene su mogle učestvovati u političkom i društvenom životu, jednako kao i muškarci, ali nisu mogle jednako željeti ili upražnjavati seks.

Žene su se mogle uzdići do nivoa anđela time što će zanemariti svoju strast, ali su mogle pasti i niže nego što misle ako dopuste sebi da padnu u iskušenja.

Ranije su žene čak i ako “padnu” mogle da se vrate, ali danas jednom kada postane “grešnica” žena dobija etiketu koju gotovo nikada ne uspije skinuti, jer je društvo odlučilo tako. Društvo je kreiralo “krhke, naivne i stidljive” žene koje ne mogu željeti nešto tako divlje, strastveno i “muško” kao što je seks. A onda se taj šablon primijenio i na kompletno življenje. Jednostavno ženi je svijet “previše buran da bi ga ona takvim htjela” pa je lakše reći kako ona ne želi nešto takvo, nego se nositi s tim da i hoće i može.

men-sexAli možda je najdugoročnija posljedica ovog doživljavanja žena ta što je zapravo riječ o podmuklom tipu seksizma. Zato imate portrete žena koje su pametnije, odgovornije, urednije. Muškarci pak piju pivo, sjede, a posao se svodi na žene. Pošto su nekompetentni da rade kućanske poslove, žene to rade. Sklanjaju za njima stvari, peglaju, čiste. Istovremeno muškarci se ne mogu obuzdati pa zato žene nose duge suknje, ne piju alkohol, ne flertuju. Žena koja je silovana obično je u mini suknji. Dakle, “tražila je”.

Čak i kad su se rodne uloge promijenile, seksizam ima nevjerovatnu ulogu, temeljenu na primjerima iz istorije. Moderno doba je najviše doprinijelo tome, jer danas više nego ikada povezujemo muškace sa požudom, djevojčice sa ružičastom bojom, a dječake sa plavom. Više nego prije sto godina.

Kada su žene naglašavale svoju seksualnost, mjesto im je bilo u kući kao majkama. Kada su prestale da je naglašavaju, ponovo im je bilo mjesto u kući. Nije li smiješno kako to funkcioniše?

Rodne uloge igraju igru moći od činjenica koje su postojale i prije stotinama godina. Kada pogledamo u prošlost shvatamo da su žene željele seks jednako kao i muškarci, do mjere da je čovjek sa početka priče optužen jer ne zadovoljava svoju ženu. Dakle, zašto od seksualnosti pravimo tabu temu, koja je većinom muškog roda?