FeminizamHrabra Lola

Mi govorimo jezik, a jezik govori o nama

tekst: Dragana

Jezik (ne onaj u ustima, nego onaj koji je sredstvo komunikacije) je nešto što nije prirodna stvar, osmišljen je od strane čoveka, menja se kroz vreme i prostore, nadograđuje se, nastaju nove reči za nove situacije i pojmove. Svaki jezik ima svoja pravila. Ta pravila osmišljavaju osobe koje su stručne u području jezika. Često nismo spremni i spremne na nove reči, pa ih brzo popljujemo i odbacimo, a neke prigrlimo i brzo i lako zažive i koriste se u svakodnevnom životu i govoru.

Ono što je česta tema razgovora svakako je pitanje ženskog roda u jeziku. Postoje struje koje ga odbijaju dajući objašnjenje da ‘nije prirodan’, da je ‘isforsan’, da je to ‘silovanje jezika’, pa čak idu tako daleko da ga ismijavaju govoreći o uvođenju ženskog roda za životinjske vrste, a vrlo često kažu da je uvođenje ženskog roda, zapravo, skrnavljenje jezika. S druge strane, postoje struje koje ga podržavaju i koriste, sudjeluju u osmišljavanju novih reči i njihovoj promociji u svakodnevnoj komunikaciji.

Jezik je svakako nešto što oslikava trenutno stanje društva. Jezik kao ogledalo nas samih, ali i šire zajednice u kojoj živimo i funkcioniramo. Pogledaš kakav ti je jezik i puno toga saznaš o društvu u kojem se taj jezik koristi.

‘Ajde da vidimo kako i za šta se koristi ženski rod u našem jeziku.

Zanimanja: učiteljica, pevačica, manekenka, voditeljica, medicinska sestra, profesorka/profesorica, doktorica/doktorka, vaspitačica/odgojiteljica, primalja, kuvarica, čistačica, sobarica, domaćica, prostitutka, sekretarica/tajnica, striptizeta – sve su to reči koje su nam domaće, zanimanja koja lako vezujemo za žene, usađene su nam u glavu kao svakidašnje pojave. Žena kao pomoćnica deci i bolesnima, žena kao biće okrenuto izgledu, žena kao osoba zadužena za posao u kući i kao osoba koja brine za ukućane, ali i druge osobe.

U Hrvatskoj su sva zanimanja u muškom rodu osim medicinske sestre i primalje. Medicinska sestra se službeno zove ‘medicinska sestra – medicinski tehničar’. Ovo je jako zanimljivo, jer se muškarcima izašlo u susret i dobili su muški rod, ali se žene zakinulo za tehniku. On je tehničar, on barata tehnikom, a ona je – sestra? Brižna, topla, uvek tu, vida rane ranjenicima?

Žene jesu doktorice, ali nisu kirurginje. Šta će žena u kirurgiji kad joj se tresu ruke, u PMS-u je, nervozna i nepouzdana? A i dobro je plaćen posao, pa joj ni po tom osnovu tu nije mesto. Neka se ona drži opće prakse, ginekologije i pedijatrije – neka radi sa starima, ženama i decom, jer to najbolje i jedino zna.

Tajnica/sekretarica i tajnik/sekretar imaju potpuno drugačiji opis posla, barem neslužbeno i kada se dođe na razgovor za posao.

Ne postoji ženski rod za imenicu ‘kupac’. Žena ne kupuje, ne zarađuje, nema kupovnu moć? Muškarac je taj koji kupuje.

On je govornik, a ona je – govornica? On stane na nju i govori?

On je javni bilježnik, a ona je – javna bilježnica? Javnost u nju bilježi nešto? Ona je za javno bilježenje?

On je lopov, ona ne krade?

Kažu da je svejedno, da je bitna suština, a ne forma. Ako je svejedno, ‘ajde da onda sve zovemo u ženskom rodu i da niko s tim nema problem. Može da bude ‘muškarac arhitektica’, a ne ‘žena arhitekt’, mislim, ako je bitna suština, a ne forma. Da li može tako?

Jeste li primetile da nikada ne kažemo ‘žena maneken’ i ‘žena učitelj’, nego je uvek ‘manekenka’ i ‘učiteljica’, ali zato uredno kažemo ‘žena snimatelj’?

Pitanje množine je takođe zanimljivo. Ako su u rečenici sve imenice ženskog roda, bilo da ih je dve ili petnaest, množina je u ženskom rodu (primer: Ana, Jelena, Maja, Ranka, Marija, Nikolina i Josipa su DOŠLE kući u 5 popodne). Međutim, ako u društvu postoji samo jedan muškarac, tj. imenica muškog roda, množina postaje automatski muška (primer: Ana, Jelena, Maja, Ranka, Marija, Nikolina, Josipa i Nenad su DOŠLI kući u 5 popodne). Muškarac kao određenje. S druge strane, ako su u rečenici sve imenice muškog roda, množina biva u muškom rodu, kao i ako je jedna imenica ženskog roda. Dakle, čim imamo samo jednog muškarca, množina se određuje u skladu s tom činjenicom.

Srednji se rod u jednom trenutku pretvara u muški. Primer: TO dete. Nema GA (deteta) danas u školi.

Žena može biti gost, ali muškarac ne može biti gošća.

Zašto ženi ne smeta da je pilot, ali muškarcu smeta da je pilotkinja?

Zašto je ženski rod toliko proširen da žena može komotno da nosi i suknju i hlače, ali muški rod je ostao u nekim zadanim okvirima, pa muškarac ne može da nosi suknju? Manite se sada Škota.

Kako i u kojoj meri jezik utiče na doživljaj nas samih?

Domaćica i domaćin imaju potpuno drugačija značenja. Domaćica je žena koja nije u radnom odnosu i bavi se kućnim poslovima i porodicom, a domaćin je muškarac koji je ‘glava porodice’, osoba koja se pita i odlučuje.

Muškarac se ženi, a žena se udaje. Muškarac se daje ženi, a žena se daje udu?

Za muški spolni organ se koriste reči poput ‘ponos’ i ‘čast’, a za ženski ‘ribica’, ‘mačkica’ i slične umanjene konstrukcije. Možemo li zamisliti da žensko spolovilo nazivamo ‘ponosom’, a muško ‘ribicom’?

Za zlu ženu postoji hrpa naziva, za zlog muškarca svega nekoliko.

Heroj i heroina imaju potpuno drugačija značenja i prizvuk.

Raspuštenik ne postoji. Razvedeni muškarac nije obilježen i nikoga se ne tiče.

Kako glasi muški rod imenice ‘žrtva’?

A kako glasi ženski rod imenice ‘vođa’? On je vođa, a ona?

Kada čujete reč ‘čovek’, vidite li jajnike i maternicu ili vidite muškarca?

Inzistiranje na ‘gospođi’ i ‘gospođici/gospodičnoj’ je možda najčešća situacija u kojoj se nalazi svaka žena i to na dnevnoj bazi. Tu se odigrava ono da bračni status, dakle – činjenica da službeno pored sebe ima muškarca, određuje to kako će se žena osloviti i kako će se prema njoj ophoditi u javnosti. Za šta je bitno to je li žena u braku? Zašto se muškarca ne oslovljava u odnosu na to je li u braku ili ne? I šta je uopšte ta ‘gospođica’? To je mala gospođa. To je, znači, neka mala osoba, a mala je jer nije udana. I zašto žene odgovaraju na to pitanje?

I za kraj…

‘Iako se zna da je jezik aktivni sudionik u društvenoj izgradnji stvarnosti i da na taj način znatno može oblikovati i pogled na ženu današnjice, njega se još uvijek drži samo sredstvom objektivna prenošenja sadržaja, ne misleći da je jezik taj koji kontrolira i manipulira našim umom. Osim što mi govorimo neki jezik, jezik govori nas’. Ivana Lovrić Jović, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, esej ‘Seksizam u jeziku: zamke i varke’

Zadatak: idite na Hrvatski jezični portal i u tražilicu prvo ukucajte reč ‘žena’, a zatim reč ‘muškarac’ i uživajte u objašnjenjima!

Zatvori reklamu