AktivizamHrabra Lola

Pozorište kao spas za djecu sa oštećenjem sluha

tekst: Vesna Drakulic

Svakoga dana u svijetu se rodi mnogo djece sa oštećenim sluhom i zbog toga njihovi životi izgledaju mnogo drugačije od onoga kako žive drugi mališani. Djeca sa oštećenjem sluha su veoma često izolovana od ostatka svijeta, a to i te kako utiče na njih. Sa druge strane, i roditelji često izgube snagu i hrabrost da se bore i smatraju da njihova djeca nikada neće naučiti ni da čitaju, a kamoli da govore. Sve to je u vidu imala učiteljica Michelle Christie iz grada Culver u Kaliforniji kada je odlučila da pomogne na veoma neobičan način – a to je bio da osnuje “No Limits Theater Group” (grupa “Pozorište bez granica”) u kojem će upravo mališani sa oštećenim sluhom imati glavnu ulogu.

Sve je počelo 1996. godine, kada je Michelle režirala predstavu u kojoj su svi glumci bila djeca sa oštećenjem sluha.

“Kada djeca glume likove u kostimima i kada su sa prijateljima koji, kao i oni, ne čuju dobro, onda se u njima budi osjećaj da negdje pripadaju”, sa osmijehom na licu objašnjava Michelle i dodaje: “Sjećam se da sam u jednom trenutku pogledala publiku i vidjela mnoge roditelje da plaču od sreće što njihova djeca to mogu da rade.”

Predstava je bila toliko uspješna da se od Michelle tražilo da nastavi sa ovim programom, te da on bude dostupan i u drugim gradovima. I tako je nastala “No Limits Theater Group”. Otada Michelle putuje po gradovima širom Amerike, okuplja djecu sa oštećenjem sluha, poziva ih da dolaze na probe i glume u predstavama napisanim posebno za njih. Na svojim putovanjima Michelle je primjetila jednu veoma važnu stvar, a to je da djeca koja su na vrijeme dobila pomoć u vidu slušnih aparata i drugih potrebnih resursa, bolje govore i čitaju. Sa druge strane, mnogo veći broj djece nije dobio potrebnu pomoć zbog niskih primanja svojih porodica.

“To nije pošteno. Zbog toga sam odlučila da pokrenem edukativni centar koji će pomoći siromašnim porodicama u kojima raste dijete sa oštećenjem sluha”, ozbiljno ističe Michelle i dodaje: “Nije dovoljno djeci sa oštećenjem sluha samo dati slušni aparat i misliti da ste završili posao. Neka od te djece nisu imala slušni aparat do treće godine svog života. To znači da oni nisu čuli apsolutno ništa pune tri godine, a to je veoma dug period. Potreban im je neko da im pomogne i da ih vodi tako da razumiju zvukove oko sebe. Mi obogaćujemo njihov rječnik, učimo ih da govore. Učimo ih jezik, gramatiku, kako da čitaju i pišu.”

Danas organizacija “No Limits” ima tri edukativna centra u Kaliforniji i Las Vegasu u okviru kojih se pruža besplatna podrška i posebni programi za djecu sa oštećenjem sluha. Svake godine kroz edukativne programe ove organizacije prođe oko 600 djece i njihovih porodica. “No Limits Theater Group” danas ima više od 200.000 članova koji su dosad odigrali 100 predstava u 13 gradova.

Logično, postavlja se pitanje zašto se Michelle odlučila baš za pozorište kao način da pomogne ovoj djeci?

“Ja sam u djetinjstvu bila veoma stidljiva i većinu vremena sam se osjećala pomalo izolovano i nepovezano sa ostatkom svijeta”, iskreno priča Michelle. “Pozorište me je izvuklo iz te izolacije i riješilo me stidljivosti. Bilo mi je lakše da glumim neku drugu osobu. To mi je zaista pomoglo da lakše podnesem teške godine djetinjstva prepune izazova.”

Mnoga djeca koja su prošla kroz edukativne programe organizacije “No Limits” danas su odrasli mladi ljudi koji studiraju ili su već diplomirali. Neki od njih su postali piloti, drugi su naučnici, treći se bave psihologijom, četvrti su advokati.

“Možda je neko od njih novi Picasso. Možda među njima ima i budućih pronalazača. Neko od njih će možda pronaći lijek za rak. Nikada to nećemo saznati ako im ne pružimo stvari koje su im potrebne da bi im u životu bilo dobro”, izjavila je Michelle.

Zaista, ko zna koliko još djeca koja ne čuju dobro mogu da pruže ovom svijetu? I pružiće – samo ako im mi pružimo priliku i pomoć.