Lole iz komšilukaO životu

SANDA MEŠINOVIĆ: ZAŠTO NAM DJECA UMIRU?

tekst: Sanda Mešinović

Bolna tema.

Pitamo se zašto su nam djeca bolesna?

Zašto mala, nevina stvorenja obolijevaju, gdje je tu prаvda, šta se dešava i gdje je tu Bog? Ne shvatamo, upiremo prstom, tražimo krivca u svemu, vodi, zemlji, hrani, vazduhu, politici. Upiremo u sve osim na jedno mjesto.

U nas same.

A to je mjesto gdje se djeca razboljevaju. I umiru.

Ne znam da li ste znali, jer na žalost ne uče nas u školama, da smo mi jedan savršen sistem sastavljen od tijela, uma i duha. Sposobni smo za samoiscjeljenje, sposobni smo za beskonačnu hrabrost, kreativnost, intelekt, pa čak i zdravlje. Sve možemo sami aktivirati i podešavati.

To se zove UNUTRAŠNJI POTENCIJAL, odnosno naša životna energija i imamo je od momenta kada se rodimo. Vremenom izblijedi, jer zaboravimo, potisnemo ili nas ubjede da nismo ni čarobni ni magični. Takođe, nismo sastavljeni samo od fizičkog tijela, samo od ruku, dugih ili kratkih nogu, ili samo od uma i intelekta. Ne.

Pored tijela oko kojeg se danas kao ludi pas vrtimo u krug, ima nešto što se zove duša, nešto što golim okom ne vidimo, a prisutno je u nama mnogo više nego što možemo zamisliti. Obavija našu svakodnevnicu i boji životne dane. I obzirom da to ne vidimo, mi u stvari ni ne priznajemo to postojanje.

I to je najveća zabluda od svega.

Ali ono što je najvažnije, u nama postoje cijeli svijetovi emocija.

Mi smo samo hodajuće emocije, odnosno energije, frekfencije, jer je svaka emocija u stvari vibracija. Ljubav ima svoju, najveću i najsnažniju energiju Univerzuma, sreća svoju, isto tako i mržnja i strah svoju. I sve je kao radio. Ona koja je najčešća i najintenzivnija se spaja sa istom vibracijom koja dolazi ka vama iz Kosmosa.

Sreća privlači još više sreće, tuga još više tuge ili situacija koje ih prouzrokuju. To je jednostavan mehanizam kako Kosmos funkcioniše. 

U prenesenom značenju, ono što vibriraš, to ćeš i dobiti.

Onog momenta kada shvatimo da Univerzum priča sa nama vibracijski, tada možemo prihvatiti da je sve naša odgovornost i da ništa nije zapečaćeno. Ništa ne mora da traje do vijeka, ni tuga, ni bolest, ni ljutnja, ni siromaštvo, sve može reprogramirati i promijeniti u vibraciju koju želimo.

To je zastrašujuće i predivno u isti momenat, ali je i  mukotrpan posao. Zahtjeva posvećenost što mi, nažalost, danas nismo u stanju. Isuviše smo slabi i sve što tražimo su brza, instant rješenja.

I kakve sada ovo ima veze sa djecom, pitate se?

Pa opet emocije …

Emocije se nalaze u našem DNK i prenose se kao i sav ostali genetski materijal. To bi značilo da pored toga što ćemo u nekom momentu fizički ličiti na baku, ili imati prababine oči, mi ćemo isto tako dobiti u tom genetskom paketu i bakine ili prababine emocije, sve što su one doživjele, odnosno, ono što je u njima bilo a kao najintenzivnija emocija u toku života.

Ukoliko je bila sreća, ona će ostati zapisana kao sveti zapis u kamenu i prenijeće se dalje. Ukoliko je proživjela određeni gubitak, nesreću, traumu, i to ćemo dobiti kao dio nasljedstva.

I tako dolazimo do djece.

Ono što mi djeci ostavljamo u amanet jesu emocije.

A najčešće emocije naroda na Balkanu jesu strah, tuga, žalost, krivica, samookrivljavanje, bijes, mržnja. Takozvane najniže, najrazornije emocije. Naše generacije na Balkanu vjekovima prenose upravo ove emocije, vibriraju ih, pa ih samim tim i privlače. I toga nismo uopšte svjesni.

Mi pamtimo samo ratove i njih, frekfencijski, ostavljamo u amanet. Zato se i ponavljaju.

A onda se desi neko dijete, nasljednik u porodici koji, na žalost dobije tih skladištenih, generacijskih tereta isuviše i ne može se odbraniti. Nejako je, malo i tek progledalo. Oboli od bubrega, a bilo je zdravo kao dren.

Ali kada bismo znali da se strah krije u bubrezima znali bismo zašto neko strada od istih. Ukoliko određeni STRAH majka ili otac nisu preradili, nisu stigli ili nisu znali, potiskivali ga, doći će do djeteta. Jer, ponavljam, u bubrezima se krije sve i jedan ikada doživljeni ljudski strah.

Možda neće bolest pasti na prvu, drugu generaciju, ali  će sigurno doći do treće ili četvrte. Jer tijelo jeste ograničenog trajanja, ali vibracija nije.

I svaki organ ima svoju emociju sa kojom je povezan, jetra sa bijesom, štitna sa nemogućnošću da se izrazite, gutanja emocija, i tako redom. I opet dolazimo na isto.

Svaka emocija, ukoliko nije prerađena, već potisnuta, uvijek nađe svoj put da se pokaže na svijetlu, iskoči kao najružniji i najbolniji čir na licu. Ako ne vama, na žalost …. na djetetu.

I da se razumijemo, tu niko niko kriv.

Niko nije kriv, ali jeste odgovoran.

Odgovorni smo mi, generacije generacija koje nisu nikada preradile svoje strahove, tuge, gubitke od svojih roditelja, i koje su na žalost nakupile u sebe nove strahove i terete zadnjeg rata, da sve to guramo van sebe.

Zato je važno da GLEDAMO svoje traume u oči, da plačemo, da se liječimo, iscjeljujemo, pišemo, grlimo. Da prerađujemo, gledamo, čistimo, čistimo, čistimo do neiznemoglosti. Što više sagledavamo i otpuštamo traume, lakši smo u suštini bića, imamo više prostora u tijelu, umu i duši pa u njih možemo utkati nešto novo, ljepše, srećnije.

I onda da to, ljepše, ostavimo u amanet.

Čisteći sebe i svoj genetski materijal, čistimo sve buduće i prethodne generacije, a to je najveći blagoslov koji svi možemo ostaviti nekim budućim malim JA.

Tek kada tuga izađe, sreća nađe svoje mjesto.

Tako Univerzum funkciniše … sviđalo se to nama ili ne.

I vjerujte mi, ovo na čemu je nama fokus i što nazivamo BITNIM da djeca nasljede, ove kuće, zgrade, putevi, džeparac za studiranje, to MATERIJALNO, to nije ništa važno. Važno im je ostaviti NJIH. Njihov životni potencijal, njihovu snagu, i sve ono sa čim smo se i sami rodili prije nego smo se napunili kao čašice. Do vrha.

Jer ne umiru nama djeca jer je neko ili nešto krivo, jer je kleta sudbina, jer smo kažnjeni od Boga.

Ne.

Umiru nama djeca, jer smo i mi, nekada davno, umrli i sami.

Samo smo, nastavili, fizički da živimo.

 

Let the #SMess be with you.

#Sandologija

Mess – engl. nered.

Nered je početak svakog Reda.

Ljubi svoj nered. Iz njega će poteći tvoj Red.