LjudiRadoznala Lola

Šest naših ljubavnih legendi većih od „Romea i Julije“ (I dio)

Đula i Pavle – zapadna Srbija (18. vijek) Na međi sela Mrovska i Metlić danas se nalazi velika grobnica potpuno neuobičajena za ovaj mirni kraj. Monumentalno raspuknuto srce pokraj puta koji vodi iz Šapca ka Osečini simbol je najveće ljubavi,…

Nenad Bosnić

Đula i Pavle – zapadna Srbija (18. vijek)

Na međi sela Mrovska i Metlić danas se nalazi velika grobnica potpuno neuobičajena za ovaj mirni kraj. Monumentalno raspuknuto srce pokraj puta koji vodi iz Šapca ka Osečini simbol je najveće ljubavi, ali i jedne od najstrašnijih tragedija koje su mirna podmačvanska mjestašca doživjela.

Ispod ovog spomenika, nazvanog „Ašikov grob“, po istoimenom djelu Janka Veselinovića, nalaze se Đulka i Pavle. Dvoje mladih čija je zabranjena romansa iz velike nesreće prerasla u veliku pripovjetku, a potom u veliku legendu.

Foto: Turistička organizacija Šapca

Đulka, od milja Đula, bila je kćerka jedinica Filipa, imućnog zemljoposjednika iz Mrovske. Pavle je bio sin jedinac Jovana, podjednako uspješnog gazde iz obližnjeg Goločela. I baš u tome „podjednako“ je zametnuto sjeme tragedije koja će se ubrzo dogoditi, jer su Filip i Jovan, po predanju, postali zavidni suparnici i neprestano pokušavali da nadmaše jedan drugog.

Njihova djeca, međutim, živjela su uobičajenim životom mladih toga vremena – i srela se jednog dana na jednom od okolnih šumskih proplanaka. Ubrzo će njihovi susreti na mjestima udaljenim od svačijih očiju postati redovni, a njihova tajna veza trajala je duže od dvije godine. Prije ili kasnije, ipak, u tako maloj sredini tajne izađu na vidjelo.

Kada se to desilo Đuli i Pavlu, sav bijes njihovih roditelja se obrušio na njih. Filip je odmah ugovorio Đulin brak sa izvjesnim proscem sa Cera, a Pavlu je Jovan zaprijetio da će ga se zauvijek odreći. Suočeni sa naglim okončanjem svoje veze, ljubavnici su ugovorili još jedan susret na mjestu gdje su se upoznali, ne znajući šta dalje da učine. Ni ovu odluku, nažalost, neće donijeti sami…

Foto: S. Lazarević

U mećavnoj zimskoj noći, promrzli Pavle stajao je na proplanku i čekao svoju dragu. Prije nje, ipak, do njega je stigao čopor vukova. Izgladnjele zvijeri su nesrećnog mladića rastrgale u komade, a Đula je po dolasku zatekla stravičan prizor. Kada je osvanulo jutro, iz oba sela su se dali u potragu za svojom djecom, tek da bi na tom proplanku pronašli i Đulu – na smrznutoj zemlji, sa Pavlovom istrgnutom rukom položenom na njenim grudima, preminulu od hladnoće ili tuge, nikada nije tačno utvrđeno.

Dugo je ovo mjesto bilo obilježeno samo neuglednim nadgrobnim spomenikom, sa otiskom šake utisnutim u kamen. Kažu da su se dvije porodice izmirile na sahrani, kada je već bilo suviše kasno.

Pročitaj još

Od iste osobe

 

Najnovije