LjudiRadoznala Lola

Najokrutnije žene u istoriji: Zločini koji se ne zaboravljaju (I dio)

Grofica Batori Eržabet Batori, grofica iz Mađarske, poticala je iz jedne od najbogatijih porodica u Transilvaniji. Prema nekim navodima, ona je bila rodica Vlada Drakule, a njen stric je bio dijabolist, odnosno poštovalac nečastivog. Zapisi i fotografije pokazuju da se…

Vanja Stokic

Grofica Batori

Eržabet Batori, grofica iz Mađarske, poticala je iz jedne od najbogatijih porodica u Transilvaniji. Prema nekim navodima, ona je bila rodica Vlada Drakule, a njen stric je bio dijabolist, odnosno poštovalac nečastivog.

Zapisi i fotografije pokazuju da se radi o prelijepoj ženi, duge crne kose i svijetlog tena. Međutim, njen karakter nije bio toliko lijep. Zaljubljena u sebe i puna taštine, danima je sjedila ispred ogromnog ogledala. Već u djetinjstvu je postala svjesna da ima povlašteni položaj u društvu. Naime, gledala je kako Roma optuženog za izdaju ušivaju u trbuh mrtvog konja i ostavljaju ga da umre, što je bila standardna kazna za 16. vijek. Tada je shvatila – aristokrate mogu raditi šta god žele, bez straha od kazne.

U 15. godini udala se za grofa Ferenca Nadšdija, kome je rodila petoro djece, a prije braka je rodila kćerku. Grof je bio ratnik i uživao je u mučenjima, baš kao i ona. Zajedno su zlostavljali mlade djevojke, tako što bi im nago tijelo premazali medom, a zatim ih ubacili u prostoriju punu insekata ili zavezali za košnicu. Žrtve je mamila u svoj zamak u Slovačkoj tako što im je obećavala posao služavke, a zatim tjerala da potpuno gole poslužuju goste na njenim zabavama. Zabijala im je igle ispod noktiju, a legenda kaže da je u naletu bijesa jednoj djevojci toliko jako otvorila vilice pa su joj popucali vratni pršljenovi.

Jednog dana je ošamarila služavku i prstenom joj rasjekla obraz, te umislila da je koža na tom dijelu ruke postala mlađa i ljepša. Uz pomoć ostalih sluga je ubila tu djevojku, a njenu krv iscijedila u kadu i okupala se u njoj. Postala je osjednuta krvlju djevica, smatrajući da je to eliksir mladosti.

Narednih deset godina je osmišljavala različite sprave za mučenja i cijeđenje krvi iz djevojaka, nakon kojih je uživala u krvavim kupkama. Recimo, praktikovala je da u kavez sa šiljcima ubaci golu djevojku, a zatim ga objesi na plafon. Stajala je ispod njega i uživala u toploj krvi koja je kapala po njoj. Posebne metode mučenja je sprovodila zimi, kada je tjerala djevojke da stoje u snijegu ispod njenog prozora, a zatim ih polivala vodom. Kad bi se djevojke pretvorile u skulpture leda, grofica ih je satim posmatrala i divila se njihovoj ljepoti.

Vremenom su joj bili potrebni novi načini dovlačenja djevojaka na svoj posjed, pa je 1609. godine otvorila školu za njih. Roditelji su slali svoje mezimice misleći da dopronose njihovom obrazovanju i boljoj budućnosti, a ustvari su ih slali u smrt.

Nakon desetak godina iživljavanja, samo jedna djevojka uspjela je pobjeći iz zamka i pustiti glas o mučenjima unutar zidina. Tadašnji kralj Matias II poslao je vojnike da ispitaju slučaj, a predvodio ih je grofičin rođak grof Turzo. U njen zamak upali su 30. decembra 1610. godine i ostali skamenjni prizorom koji su zatekli. Pronašli su tijelo djevojke bez kapi krvi i nekoliko živih djevojaka sa ranama po cijelom tijelu. Na posjedu su pronađene brojne kosti žrtava, a pretpostavlja se da ih je bilo oko 650. Naime, pronađena je i grofičina evidencija, detaljan spisak o svim njenim žrtvama.

Sluge koje su joj pomagale u zločinima osuđene na smrt jezivim metodama, a Eržebet je zazidana u svom dvorcu Čejte, ostavljen joj je samo mali otvor kroz koji su joj davali hranu. Kralj je zahtijevao smrtnu kaznu, ali je ona pretvorena u doživotni zatvor u sopstvenom dvorcu. Nakon četiri godine, grofica je umrla, a njeno tijelo je zazidano u jedan dio zamka.

Pročitaj još

Od iste osobe