Praktična LolaŽivot

Zašto sam odlučio da se oprostim od naočala i sočiva

tekst: Redakcija

Laserska korekcija dioptrije i danas, kao i prije 10 godina od kada je uvedena u našoj zemlji, izaziva mnogo kontraverzi i potencijalim pacijentima budi strah i nesigurnost, iako je kroz proteklu deceniju pokazano i dokazano da ovaj operativni zahvat potpuno siguran i uspješan.

Stoga sam odlučio da ovim tekstom budem dio vas, pacijenata, a ne doktor i hirurg. I da podijelim sa svima vama moje iskustvo kada je u pitanju ova operacija i moj život prije i nakon nje.

Dioptriju sam dobio još kao dijete. Sjećam se da sam već od malih nogu često bio u oftalmološkim ordinacijama gdje su se doktori snebivali činjenicom da moja dioptrija raste više nego što su očekivali i što su se nadali. U to vrijeme, naočale su bile jedina opcija za korekciju dioptrije kod djece i mladih, dok sočiva još nisu bila dostupna našem tržištu. Posto sam odbijao nošenje naočala i izbjegavao ih kada god sam mogao, moj pokojni otac, ugledni banjalučki oftalmolog, odlučio je da mi po svaku cijenu nabavi kontaktna sočiva i pokuša spriječiti daljnji rast dioptrije.

Prva kontaktna sočiva sam dobio u sedmom razredu osnovne škole, ali mi je tada dioptrija na desnom oku već bila -7, a na lijevom -4. Ipak, ostao sam disciplinovan i vijeran ovim optičkim pomagalima više od 15 godina. Sa njima sam se uspješno profesionalno bavio plivanjem, završio srednju školu i Medicinski fakultet, upoznao svoju sadašnju suprugu… Ali već početkom 2009. godine shvatio sam da su moje oči prezasićenje nošenja sočiva i da bez obzira na njihov kvalitet i starost, oči vrlo brzo postaju umorne, otečene, upaljene, dok se bistrina vida brzo gubi. Dioptrija je već bila -9 na desnom i -5 na lijevom oku. Još 2008. godine, zahvaljujući prof. Nikici Gabriću i njegovom timu sjajnih mladih stručnjaka, urađena je prva operacija laserskog skidanja dioptrije u Bosni i Hercegovini, i to upravo u našoj klinici u Banjaluci. Pošto sam znao prof. Gabrića još od 2004. godine i redovno kod njega bio na edukaciji za vrijeme specijalističkog staža, predložio mi je da razmislim da se operišem i trajno korigujem dioptriju. Moj otac, oftalmolog starog kova, nije htio ni da čuje! Smatrao je da je tehnologija i dalje “u povojima”, da treba sačekati još i icrpiti sve mogućnosti koje nude naočale ili sočiva.

Sjećam se da sam se jednom prilikom vraćao sa edukacije u Zagrebu. Poslije cjelovnevnog rada u operacionoj sali sa prof. Gabrićem, osjetio sam da me sočiva strašno žuljaju i da neću moći izdžati do kuće sa njima. Stao sam na prvi parking pored puta, skinuo ih sa očiju i bacio! To je bio moj posljednji susret sa kontaktnim sočivima. Nekako sam se, uz naočale manje dioptrije koje sam imao kod sebe, dovezao do Banjaluke i odlučio da je moj prvi naredni korak lasersko skidanje dioptrije.

Uspješno sam operisan 01.04.2009. godine. Slobodno mogu reći da mi je taj dan i drugi rođendan. Olakšanje koje sam osjetio i oštrinu vida koju sam dobio već dan nakon operacije su nešto što se ne zaboravlja. Prvi postoperativni dan pregledao me je lično prof. Gabrić. Kada se uvjerio da je sve u redu i da sam uspješno operisan, a mu se pohvalio kako odlično vidim i kako nisam imao nikakvih problema, rekao mi je: “tolike godine si se mučio sa sočivima i sada znaš šta znači dobro vidjeli. Ali ovim si svojim budućim pacijentima dao bezgranično povjerenje u ovu operaciju, jer će znati da ih sutra neće operisati neko ko ima dioptriju i ne vjeruje u to što radi jer ne želi da se i sam operiše.”

Nadam se da vam je ova moja kratka životna priča pomogla i uvjerila vas da je laserska korekcija dioptrije potpuno sigurna za vid i za oko i da ćete poslije ove operacije biti jedna od osoba koja će u budućnosti slaviti dva rođendana!

Klinika-svjetlost.ba: dr Bojan Kozomara

Zatvori reklamu