PorodicaPraktična Lola

Sa čime se bore roditelji čije dijete ima stravične košmare?

tekst: Vesna Drakulic

Noćne more su grozne bez obzira na to koliko imate godina, ali posebno su strašne za malu djecu. Ponekad su njihovi snovi toliko stravični da noćna mora prerasta u pravi užas, pa nikako ne možete da smirite uplašeno dijete kada se probudi usred noći.

Takvi noćni užasi su veoma dobro poznati Reaci Pearl, psihoterapeutu i majci troje djece. Jedno od njih je noću mirno spavalo i tek ponekad imalo manju noćnu moru, dok je njihovo drugo dijete sa 18 mjeseci počelo da se bori sa stravičnim košmarima.

„Naše dijete bi toliko vrištalo da smo i muž i ja istovremeno skakali i trčali u dječiju sobu. Na Internetu sam čitala da muke oko košmara traju otprilike 30 minuta. No, naša beba nije bila te sreće“, otvoreno priča Reaca i dodaje:

„Ti noćni užasi su trajali satima i dešavali su se skoro svaku noć. Moj muž i ja smo znali neutješno plakati jer nikako nismo uspijevali da smirimo našu bebicu. Čak i ako bi se desilo da noć prođe bez košmara, strahovali smo šta će biti kada se sljedeći put pojave.“

Situacija u Reacinoj kući sigurno nije strana ni drugim majkama i očevima, a najgore od svega je kada naiđete na nerazumijevanje okoline. Nažalost, to nije jedino što muči roditelje čija se djeca probude vrišteći u pola noći. Reaca je željela da im poruči da nisu sami u svojim mukama i da ona razumije kroz šta prolaze.

Nedostatak sna

Reaca je u djetinjstvu patila od hronične nesanice, a sve se samo pogoršalo kada je njeno dijete počelo imati košmare.

Zvonjava u ušima

Zbog nedostatka sna i stresa, Reaci je stalno zvonilo u ušima. Ponekad nije mogla da raspozna kada je prestalo dječije vrištanje, a kada se pojavila zvonjava u ušima.

Osuđivanje

Jedna od stvari sa kojima se ova majka morala nositi bilo je i osuđivanje drugih roditelja koji su odmah mislili da njeno dijete ima obične noćne more i da ona previše drami – a to je bilo daleko od istine.

Kratkotrajno olakšanje

Jutro je Reaci i njenom mužu donosilo olakšanje od košmara, dječijeg plača, vrištanja i još jedne neprospavane noći. No, to bi kratko trajalo kada bi shvatili da će se ista stvar desiti kada pođu na spavanje. Drugim riječima, olakšanje je kratkog vijeka i nije moglo da im izbriše stvarnost.

Strah

Svaku noć Reaca bi se zabrinuto pitala da li nešto s njenom bebom nije u redu, a da ona ne može da shvati šta je u pitanju. Nije mogla da se ne zapita da li će se ikada moći adekvatno povezati sa svojim djetetom kada ne može da mu pomogne dok ono prolazi kroz prave noćne užase. Da li će to ikada prestati? Ako neće, šta da učini? Svako pitanje je izazivalo ogroman strah.

Bijes

Jedna od emocija koje su se pojavile u Reaci bio je bijes. Bila je svjesna da to nije u redu, ali ponekad nije mogla da se suzdrži. Stvar je u tome što je znala da je njen muž u djetinjstvu takođe patio od košmara. Logično, znala je da nije njegova krivica je njihova bebica prolazila kroz isti užas. No, ponekad bi nesvjesno i nenamjerno bjesnila na njega zbog toga što se dešavalo njihovom djetetu.

Paraliza

Šta god je Reaca pokušavala, nije mogla da smiri dijete. Bukvalno ništa nije pomagalo. Satima i satima bi ga nosila u naručju i snažno grlila. Tepala bi mu i pjevušila. Šetala bi, ljuljuškala ga, ali ono je cijelo to vrijeme vrištalo iz petnih žila.

Nasilna mašta

Dok bi njena beba satima vrištala, Reaca bi pokušavala da shvati šta ga je to toliko isprepadalo i onda bi joj na pamet padali najstrašniji mogući scenariji. Nerazumljiva nasilna mašta ju je mučila stravičnim prizorima svaki put kada bi njeno dijete vrisnulo.

Bespomoćnost

Reaca naglašava da ovi noćni užasi nisu obični ružni snovi. Jedna od stvari koje na to ukazuju je činjenica da je dijete apsolutno nemoguće utješiti i smiriti. I za nju nema goreg osjećaja bespomoćnosti na svijetu.

Strepnja

U toku te beskonačno duge godine koliko su trajali košmari Reaca i njen muž su strepili svako veče. Uvijek su se pitali da li će ta noć donijeti olakšanje njihovom djetetu ili će se ono opet naglo probuditi van sebe od straha. Kada je napokon prošlo nekoliko mjeseci bez košmara, njih dvoje su se počeli brinuti za dijete koje se tek trebalo roditi i nisu mogli da se ne pitaju da li će i ono prolaziti kroz te užase. Vrijeme će pokazati, ali njih dvoje se iskreno nadaju da će njihovo najmlađe dijete mirno spavati, bez stravičnih snova.

Izvor: Romper

Zatvori reklamu