PorodicaPraktična Lola

Ne zovite me sveticom jer sam usvojila dijete sa invaliditetom

Znala si da usvajaš dijete sa invaliditetom i ipak si pristala na to? Rečenica je sa kojom se Kristal, majka djevojčice sa posebnim potrebama svakodnevno susreće. Nije mogla vjerovati da ljudi mogu razmišljati na takav način, a ono što joj…

Redakcija

Znala si da usvajaš dijete sa invaliditetom i ipak si pristala na to? Rečenica je sa kojom se Kristal, majka djevojčice sa posebnim potrebama svakodnevno susreće.

Nije mogla vjerovati da ljudi mogu razmišljati na takav način, a ono što joj je posebno smetalo bilo je svakodnevno uzvikivanje ljudi kako su njen muž i ona ”sveci” zbog takvog usvajanja. Usvojili su petogodišnju djevojčicu Gajanu iz Armenije. Ona je rođena sa rascjepom kičmenog stuba, proširenom komorom mozga, prirođenom skoliozom i mnogim drugim invaliditetima, poput tih da njeno tijelo skoro uopšte ne proizvodi hormon rasta, što znači da je ona sa svojih šest godina istog rasta kao što su njena braća bila sa 15 mjeseci. Ne može stajati ni hodati, i zahtijeva punu medicinsku njegu svakodnevno.

Kristal i njen suprug su mladi, obrazovani, ljudi srednje klase, koji su dosta proputovali i imaju mnogo mogućnosti ispred sebe. Ušteđevinu su dali za usvajanje, ali je to nešto što nema cijenu. Osim Gajane, ova porodica ima troje djece, starosne dobi od tri do osam godina, što predstavlja mnogo svakodnevnih obaveza, ali su je usvojili uprkos svemu i iako su bili potpuno svjesni njenih različitih psihičkih stanja i životne privrženosti koju joj sada duguju.

„Ljudi jednostavno ne mogu vjerovati da smo izabrali i platili ovakav život, laskaju nam i hvale nas, a nama je jako neprijatno, to nam je nezasluženo laskanje, to bi uradio svaki normalan čovjek koji ima uslove i saosjećanje, i takvo ponašanje okoline sam vidjela još kao djevojčica kada su moji roditelji usvojili moju sestru”, objasnila je Kristal.

Kristal i njen suprug su bili svjesni Gajaninog invaliditeta, činjenice koliko je krhka i osjetljiva, da oni ne govore Armenijski jezik, da će se ona možda teško uklopiti u porodicu…, ali su se od svega najviše plašili da nisu dovoljno dobri za nju. Usvojili su je i sada ne mogu biti ponosniji nego što jesu, nije lako ali je ona vrijedna svega.

Ljudi bi trebali dati priliku usvajanju napuštene djece sa invaliditetom, toliko njih im može pružiti dom i sigurnost, ali su u strahu, strahu od neuspjeha, strahu da ne povrijede dijete ili jednostavno nisu zainteresovani, smatraju da bi to bio neizdrživ teret, a nisu ni svjesni da jedno takvo biće može beskrajno da ih usreći, kao što je Gajana ovu porodicu.

eTrafika.net

Pročitaj još

Od iste osobe