LjudiRadoznala Lola

Ida Prester: Demofest je dragulj, mala oaza normalnosti

tekst: Vanja Stokic

Rođena Zagrepčanka, sa beogradskom adresom i tijesno povezana sa Banjalukom. Pjevačica, voditeljka, žena, majka. Osoba sa beskrajnom količinom energije.

Znamo je kao članicu grupe Lollobrigida, članicu novog sastava Maika, voditeljku Demofesta, a uskoro ćemo imati priliku da je u Banjaluci vidimo kao učesnicu okruglog stola o položaju žena u umjetnosti. Majka je dva dječaka, zbog kojih vrijeme dijeli na prije i poslije njih.

Tvoj status o turbofolku i djeci je pokrenuo razne rasprave na mrežama. Jesi li na kraju uspjela pronaći vrtić bez narodnjaka?

Vidiš što ti je post-post modernizam. Odgovaram sve češće na pitanja u intervjuima o statusima na svojim društvenim mrežama. Stvarno je Facebook najmoćniji medij. (smijeh) Taj moj status bio je inspiriran statusom našeg prijatelja: “Nazvao sam kćer Ekatarina, po Ekatarini Velikoj, a ona me danas traži pare za koncert Cece.” Pa se razvila rasprava otkud to klinci povuku, od kuće često nije. Ali zato u mnogim školama, vrtićima učitelji/ce i odgojitelji/ce uče klince pjesme Dare, Cece i kolega. Uz to plešu, rade predstave…  Jer to je baš slatko, djeca to vole. Posebno za rođendane. U igraonicama također. Svatko odgaja dijete kako hoće, nekome to nije bitno, meni je. Ne zato što je to muzika koju ja ne slušam, to je stvarno stvar ukusa. Već zato što nosi sa sobom kompletnu prtljagu drugih vrijednosti i stavova koje ne podržavam i ne želim da se predstavlja kao nešto “slatko što sva djeca vole”. Odnos prema novcu kao najbitnijem postignuću, ženi kao “poklonu”, “ukrasu”, “robinji”, kulturi silikona, kriminala.. Sve se to na mala vrata ubacuje djeci još od djetinjstva. Dok za 16. rođendan ne požele nove grudi ili otečene usnice. Ne možeš ih izolirat od toga, kad je turbo folk već odavno postao mainstream kultura među školarcima, al nek se produži to “doba nevinosti” koliko god možemo. Samo dječje pjesmice molim. Može i Beatlese. (smijeh)

Odavno si postala dio Demofesta, šta on za tebe znači i sa kakvim emocijama mu se vraćaš svake godine?

Demofest je dragulj, mala oaza normalnosti, ljubavi prema dobroj muzici, strasti prema životu. Često nam se čini da je u ovim našim krajevima sve naopako, da više nitko ne cijeni ideju, suradnju, kreativnost… Kakva muzika, samo brza lova, kupi, prodaj, smuljaj. Demofest nas svake godine podsjeti da je to varka, kriva slika. Krcat Kastel nam dovoljno dokazuje da narod i te kako zanima i rokenrol i ples i umjetnost. Ne damo svoj duh. A što je jako važno – zanima nas i šta se dešava preko plota. Meni je divna scena gledati sve te muzičare iz raznih međusobno posvađanih zemalja kako zajedno jammaju, upoznaju se, sklapaju neke nove ljubavi… Svi koji nas trujete – džaba ste ga krečili.

O čemu ćeš nam govoriti na okruglom stolu „Žene u umjetnosti“, pravi li se razlika između muškog i ženskog stvaralaštva?

Mislim da u umjetnosti pozicija žena i muškaraca točno reflektira situaciju u društvu općenito. Ali neću vam sada ništa više reći o tome, najbolje dođite sami i dajte vaše viđenje u raspravi. Gosti tribine su fenomenalno odabrani, bit će u glavu i napeto. Samo istina.

Kako napreduje Maika?

Jako sam vesela s tim projektom! Upravo je završio Exit, svirali smo dva puta iste večeri, feedback je bio baš sjajan. Skakali su svi, plesali, hrpe stranaca, upravo smo objavili video pa prosudite sami. Dođite i vi, bit će nastupa u Banjaluci sigurno! Tek se zahuktavamo…

Ima li Ida loše dane i na šta oni liče?

Kad si majka dvoje male djece, nemaš puno luksuza da glumiš ludilo i depresiju. Kad su bebe u igri, život je vojni kamp, ni ne stigneš razmišljati puno o sebi i svojim aspiracijama i potrebama. Kronično sam izmorena i neispavana, al tako to ide u ovom periodu. Stisnem zube i nabacim smješak. Nekako mi je dosad uspijevalo uz jaki will power, al čim malo porastu napisat ću im poruku bez griže savjesti: “Danas se mami ništa ne da. Naradila se, danas se odmara solo. Zovite tatu za sve, prilažem broj od dostave za ručak. Velika pusa fakinima!” Mislim da svaka žena ima pravo na to. (smijeh)

Ističeš da život dijeliš na prije i poslije djece. Šta ti nedostaje od tog ranijeg života, a šta si dobila? Osim djece.

Izgubiš najviše vrijeme za sebe – čitanje knjiga, vijesti, gledanje filmova… Uz sve moje radne obaveze ja stvarno ne stignem apsolutno ništa. U 10 navečer sam već mokra krpa. I nedostaje mi spontanost. Nađem se s prijateljima na piću, oni svi bez djece, ja s dva slatka musavca. I završimo mi kavu, polukoncentrirano doduše, jer sam ja stalno očima u svim smjerovima. I onda se oni sjete – ajmo radit roštilj! Ajmo na brod! Ajmo za vikend na more! A ja im samo kažem – tegajte me na Instagramu da vidim da me niste zaboravili. (smijeh) Al dobila sam dva preslatka klupka čiste srećice. Rijetko o tome pišem, puno češće izvlačim zabavne nezgode, probleme, anegdote… Nije moj stil to romantiziranje vlastitog života #volimstosevolimo. Ta ljubav i radost je dobro poznata svim roditeljima, posebno mamama (tata je u fazi bebinjanja i dojenja ipak sporedna uloga), pa ne želim to puno isticati, ljigavo smo sretni. (smijeh)

Zatvori reklamu