MjestaRadoznala Lola

Žene u festivalskim kampovima: Ovo nije samo smještaj, već sociološki fenomen!

tekst: Anja Zulić

Tokom prethodnih mjesec dana kako u BiH, tako i u ostalim zemljama regiona održani su mnogi muzički festivali – preko Exita koji je dio novosadskog ljeta već godinama, do Demofesta, IN musica, i ovih malo mlađih festivala poput OK Festa i Z.E.T.-a. Odlazak na festival uvijek je doživljaj, a sa obzirom da se većina muzičkih festivala organizuje u prirodi smještaj u kampu predstavlja jednu od opcija. Zašto se odlučiti ili ne za boravak u kampu, razgovarali smo sa festivalskim kampericama.

Za Slađanu  Zrnić  kamp je sloboda, a ne samo ušteda novca u odnosu na smještaj u hotelu ili stanu.

„Mnogo ste slobodniji u kampu nego u hotelu ili u nekom privatnom smještaju gdje poštujete tuđa pravila i pazite kada dolazite i odlazite, da li ćete poplaviti kupatilo ili ostaviti loš utisak, pa kako se onda vratiti i iduće godine. Kamp nije samo smještaj, kamp je sociološki fenomen i povod za druženje, zato ga nerijetko biram”, govori nam ona.

Slađana priča kako se nekada šator postavljao kako u dvorištu kuće, tako i na ljetovanjima pored plaže, dok sada zbog obaveza kampovanje joj je ograničeno uglavnom na festivale.

“Odmjeri se koji festival kome i koliko znači, okupimo se kao društvo i idemo na kamp. Kamp tada predstavlja prirodu i društvo, odmor za dušu i tijelo, a opet se nekako vratite sa kampa umorniji nego što ste krenuli u tu avanturu”, kaže ona.

Bila je u mnogim kampovima, preko OK Festa na Tjentištu, Z.E.T. Festa u Šipovu, Lake Festa u Nikšiću , i za nju omiljenom kampu tokom Ex Yu Rocks festivala u Krupi na Vrbasu, te kaže da su svi kampovi posjedovali sve neophodno za funkcionisanje tokom festivalskih dana.

Z.E.T

Od onoga što joj smeta izdvaja pretrese na ulazima u kampove i oduzimanje stvari od dezodoransa, do svega onoga što obezbjeđenje smatra potencijalno opasnim (noktarice, turpije, pa i hrana).

„Hrana i piće su zapravo najveći problem jer ste na festivalu ograničeni izborom, i skroz je ok da se na festivalski prostor ne može unijeti hrana ili piće, pogotovo ne ono koje sam festival ima u ponudi, ali kamp je često izdvojen skroz iz festivalskog prostora i nikada nisam shvatala potrebu da se brani unošenje hrane i pića u kamp”, priča nam Slađana.

Drugi nedostaci mogu biti manjak privatnosti, jer šatorsko krilo nikada neće imati izolaciju kao u sobi, kao i lična higijena.

“U smještaju biste se možda istuširali u kupatilu više od jednom, dok u kampu to radite maksimum jednom tokom dana jer su na tuševima velike gužve i jer je voda uglavnom jako hladna, a i kroz ovaj aspekat se provlači pitanje privatnosti jer tokom tuširanja, osim ako ste najhrabriji, nosite kupaći kostim, što zbog higijene, što zbog mogućnosti da vam bilo ko uđe u tuš kabinu bez obzira što ste se zaključali”, govori Zrnićeva za Lola magazin.

Slušajući prethodna iskustva prijatelja o doživljajima u kampu, i želeći da vidi kako izgleda spavati u prirodi, ovogodišnji OK Fest Jelena Grubušić provela je u kampu na Tjentištu sa svojom ekipom. Za nju to je bilo prvo kampersko iskustvo i kako nam govori dobro druženje i veliki doživljaj. Od stvari koje je neophodno poboljšati izdvaja štandove za prodaju hrane i toalete.

“Imali smo samo dva štanda od kojih jedan počinje tek predveče da radi. Nekoliko hiljada ljudi na jedan štand sa hranom. Pritom, stalno je nestajalo hrane i bio si prisiljen da uzmeš ono što je ostalo na meniju. Velika gužva, redovi ogromni a ti stojiš gladan i čekaš minimum pola sata da bi kupio svoj obrok. Mislim da bi trebali napraviti ili više štandova ili dozvoliti ljudima da unose svoju hranu u kamp. WC se nije čistio. Na onoliko ljudi to je baš neophodno. Tuš kabine ponekad ok, ali pritisak vode jako slab…ustvari ni nema ga. Kamp definitivno zahtijeva osobe koje bi održavale toalet tokom festivala”, govori nam ona.

Jelena Kotorčević govori nam da nažalost ne kampuje često jer nema vlastiti šator, zbog čega je  uglavnom ograničena na festivalske kampove, ali i da taj smještaj radije bira zbog upoznavanja ljudi i žurki koja su u kampu non stop.

“U kampu je veća vjerovatnoća da ćeš upoznati ljubav svog života nego u hotelu/hostelu/stanu. A i svakako će se u kampu sresti više zanimljivih ljudi, nego kada se ide sa već poznatom ekipom u rezervisani smeštaj”, govori nam Kotorčevićeva.

Exit kamp, foto Jelena Kotorčević

Jelena je u kampu na Exitu bila nekoliko puta i smatra da su uslovi korektni. Očekivala je da neće izdržati, a na kraju je sve bilo okej i zanimljivo iskustvo.

“Mana je komfor, u šatoru nije baš najprijatnije na 40+, a i tokom ‘onih dana’ sve što je potrebno ženskom svijetu je pristojan toalet, koji nije baš na zavidnom nivou u kampu”, govori nam Jelena.

Exit kamp, foto Jelena Kotorčević

Šta sve treba jednoj kamperici?

“Jednoj kamperici je potrebno da ima duplu obuću, po mogućnosti što stariju. Papuče sa kojima može otići do toaleta. Vlažne maramice, gel za dezinfekciju. Topla odjeća za hladne noći. Dobra vreća za spavanje. Ostalo zavisi od osobe do osobe”, govori nam Grubišićeva.

Naša sagovornica Slađana kao najvažnije ističe da se treba naučiti pakovati minimalistički.

“Odjeća za kampovanje strateški se pakuje. Na kampovanje nosite iskoristivo i udobno, a ne lijepo. Takođe morate biti spremni da ćete se bez nekog komada odjeće vratiti, bio on uništen ili izgubljen, stoga se na kamp ne nose drage krpice. Samo osnovna kozmetika – gel za tuširanje ili sapun koji će biti multifunkcionalan, dezodorans, pribor za higijenu zuba, zaštitni faktor za sunce i nešto protiv komaraca; četka za kosu, gel za suho pranje ruku, i mnogo maramica. Takođe, ako ostane prostora pored patika ili papuča, ponesite i čizme jer nikada ne znate kada će da vas zatekne nevrijeme u kampu gdje blato može da bude veliki problem”, savjetuje ona.

Iz razgovara sa sagovornicama vidimo da boravak u kampu tokom festivala ima svoje i prednosti i mane. Nedostaci su uglavnom vezani za organizacionu strukturu kampa, a i dosta toga ovisi od osobe do osobe i njenih navika. Ali na kraju kada se sve zbroji avantura i nova iskustva su neizostavni.

“Kamp je vašar avanturista, plakanje od smijeha, tuđi duks koji nosiš toliko dugo da ga na kraju poneseš kući ne znajući ni kome je pripadao ni u kom trenutku ste ga nekome otuđili. Kamp je kada se ubijedite da se ne plašite buba osim ako su veće od vas, pa ih onda tamo nađete takve – veličine ptice, ne bube, a ne bojite se jer je priča sa potpunim neznancem kojeg ste maloprije tek upoznali zanimljivija i smješnija od straha”, za kraj razgovora govori nam Slađana.

Zatvori reklamu